Pod njenim nogama, mahovinom obraslom, sve žućom i žućom,
vjetar, lišće vrtloži, od zelene, crvene do smrtno smeđe, kao vir, kao ples, kao ponjavu šarenu, prostire!
Ona kroči, isprva, stidljivo, hodom dame, na špancir festu, da se suncu ne zamjeri, tad žestoko, ženski, kišamama prkoseći.
U njenim rukama, jabuke, šljive, radošću zriju.
Na grudima joj grožđe, moštom miri!
Oko vrata niska kukuruznog zrnja.
U kosi magla, u očima zora sve hladnija i hladnija, sve tamnija.
U nosnicama joj, miris pečenog kestenja!
Na dobro nam došla Jeseni zlatna!
( ona ne nosi masku, ona je samo žena s maglom u kosi)