Komentari

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Galaksija

    Sama sam od ponedjeljka do petka. Možda narednih mjesec dana. Do Velikog četvrtka i putovanja u Hrvatsku. :)

    avatar

    01.02.2024. (02:39)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Očito kompleksna, slojevita i mnogoznačna osobna priča. U svima nama pomalo čuče i anđeli i demoni, barem u obrisima, sjenčanjima, na nekim periferijama... :) Jer, primarno smo čovjek. Čovjek je jako značajna riječ.

    Fotka je veoma sugestivna. Nekako mi se čini očiglednim da si to ti na njoj. Jesi li? :)

    avatar

    01.02.2024. (02:39)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ne znam koliko je osobna. Nasilnike svi pamte. Žao mi je jer su i oni vjerojatno traumatizirani i priče su im tko zna kakve, no neke slike se ne zaboravljaju cijeli život. Dječje glave sve pamte. Posebice kad se radi o nekom starijem tko je maltretirao. Još je gore kad odrasli ne prekinu taj začarani krug, nego se nasilje nastavlja iz godine u godinu od jednih te istih.

    Fotografija je moja sjena na ulaznim vratima u našem domu. :))

    avatar

    01.02.2024. (02:44)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Pod "osobna" nisam mislio da je nužno povezana s tobom, već da jedino ti znaš o kome se i o čemu se radi. :) Moje molitve nekako spontano iz srca idu primarno nasilnicima svih vrsta... Tj., idu Bogu, ali za njih. :))

    avatar

    01.02.2024. (02:49)    -   -   -   -  

  • Šušunjara

    Svi smo mi imali jednog "Hrvoja" u svom životu, ali karma je čudna stvar!!!!
    (ovo je prvi put u životu da sam upotrijebila riječ karma, ali ona mi u ovoj rečenici baš paše).

    avatar

    01.02.2024. (07:27)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ranije traume nasilnika/ koje se često u sporovima uzimaju kao olakotne okolnosti/ ne moraju nužno vodit u destrukciju...i oni imaju izbora....ili bit gori od svojih zlostavljača ili to okrenut u drugom pozitivnijem smjeru...

    avatar

    01.02.2024. (07:29)    -   -   -   -  

  • NF

    Izvrsna minijatura, doć ću opet, sad žurim :D

    avatar

    01.02.2024. (07:31)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nikad neću razumjeti nasilje niti mu mogu pisati olakotne okolnosti.

    avatar

    01.02.2024. (07:50)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    dobra je asocijacija kvrgavog drveta - podsjeća na život

    avatar

    01.02.2024. (08:11)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    odlično opisano... i nažalost ponavlja se...

    avatar

    01.02.2024. (08:11)    -   -   -   -  

  • sewen

    Nije sve kako se čini?!

    avatar

    01.02.2024. (08:33)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    svi smo influenseri;
    ljudima oko sebe i sami sebi.

    Totalno.
    Međutim, kao i mnoge druge cake, to osvijestimo tek kasnije....
    kad smo već stigli štošta blebnuti, nepromišljeno reći, ili namjerno zlo reći...

    Također,nismo samo negativni influenseri, i podižemo druge, mnogo puta ne znajuči, učimo druge, i učimo od drugih.

    Kako bilo -bitni smo.

    avatar

    01.02.2024. (09:34)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Srertan ti put i ugodan boravak...

    Nasilja na svakom koraku, ali većina nas zatvara oči.
    Vidimo kad neko lupi šamar,
    a ne vidimo nasilnika u banci, pošti, na putu, u politici, školi, zdravstvu...

    avatar

    01.02.2024. (11:31)    -   -   -   -  

  • matebalota

    "Direktno među oči."

    avatar

    01.02.2024. (12:00)    -   -   -   -  

  • j.

    i ja sam bio nekakva meta; kao godinu mlađi, to je u ono doba stravična razlika.... još sam išao u nekakvu glazbenu školu, to je uvijek pravim muškarčinama bilo sumnjivo; stvari su međutim ispale tako da me mnogi nakon nekoliko godina nisu prepoznavali; k tome, ne muči me to sada uopće - bilo je sporadično i sad kako izgleda gotovo nevažno; imao sam prijatelje na koje si se uvijek mogao osloniti;

    važno je da me sve to formiralo na drugoj strani, tamo gdje su drugi gazili treće; zato me danas ne muči to jesam li se njima na bilo koji način znao pridružiti - jer nisam, nego me muči jesam li činio dovoljno da ih odvratim i spriječim; dakle - ja, kao slabiji, manji, mlađi, trebao sam rulju jakih i strašnih odvraćati.... jednog Darka tako su doslovce samljeli i satrli; mislim da je taj čovjek danas potpuno disfunkconalan, a ako bih mogao dijagnosticirati, napisao bih: društvo ga je takvim učinilo.... dovoljno je da krene jedan, dan se pridruži još njih nekoliko, a ostali stoje i gledaju.....

    uglavnom, pored svih tereta što nam ih nabace život, okolina, drugi oko nas, puno je toga što i mi nabacimo sami sebi...

    tek poslije, shvatiš da si recimo došao u neku srednju školu u kojoj je normalno izaći na odmoru na hodnik a da te nitko ne udara ili terorizira u grupi; da si okružen još gomilom istih kao ti, uplašenih, podozrivih, ali opet spremnih na lijepo i svijetlo.... nakon nekoliko mjeseci, sam sebi veliš: spasio sam se; hej, spasio sam se.... :))))

    malo je lijepih osjećaja kao što je taj: zaboraviti kako su se zvali svi ti, iz tmine, iz nevolje... i nikada se više ne sjećati............

    avatar

    01.02.2024. (12:02)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Svida mi se slika kvrgava drva.
    A kod odgoja moramo poci od sebe kao i inace u zivotu, jer "savrseni" olako osuduju, a roditelji cesto traze od djece ono sto sami nemaju.
    Ocevi se znaju hvaliti " podvizima" koje ne preporucuju svojoj djeci...
    Uglavnom primjeri privlace, a i razumijevanje nedostataka kod djece uz potporu u onome u cemu su dobri, jer svatko od njih ima adute koje stariji.trebaju prepoznati.
    Isto tako trebaju potporu osjetljiva, cesto nadarena djeca koju vrsnjaci ismijavaju i sikaniraju.

    avatar

    01.02.2024. (12:39)    -   -   -   -  

  • °•BlueRose°•

    Nasilje na žalost samo o tome po svuda a ostavlja gorčinu.. nakon nasilja ili ružnog cijeli je život edukacija na lijepo, dobro i toplo. Neka se više stane s time.. Kako da opet bude čovjek čovjeku prijatelj a ne neki iz nekog groznog filma kao što to često slušamo.. ahhhhhhhh.. di je ljudska vrijednost, dostojanstvo svakog čovjeka a da ne pričam o moralu o kojem takvi uopće ne znaju, kao da odumiru.. ali zašto pa uvijek je bilo i filmova i igrica ali znalo se što se i do kud može makar puno manje ružnih a puno više edukativnih sadržaja i smjeha pa ostaju lijepa sjećanja i nada da će nasilju što prije doći kraj. A da čujemo o lijepom i da se samo time svi hranimo pa to je bit čovjeka. Dobrota, mir, pozitivne vibre, davanje emocijom.. vratiti se na tvorničke postavke, resetirati na dobro a skroz blokirati zlo.. Bez nasilja za dobrobit čovjeka:)

    avatar

    01.02.2024. (13:02)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    ima toga, na čemu se treba raditi;
    inače svaka ideja bez uloženog napora postane iluzija...

    avatar

    01.02.2024. (13:04)    -   -   -   -  

  • Blumi

    Rado se sjećam djetinjstva u kojem sam redovno branio slabije i ne jednom dobio batine. U to vrijeme se nije osobito držalo do verbalnog maltretiranja. Gledao sam neki dan dobru emisiju o govoru mržnje, neotesancima, agresivcima i grubijanima. Ispalo je da ih možda i ne treba osuđivati na prvu. To što loše čine, to svakako, ali oni sami u očima struke ispadaju žrtve koje vape za pomoći. Neću ulaziti dublje, jer se u to fakat ne kužim, ali da mi je zvučalo uvjerljivo, to je. Osobno, uvjeravao sam sebe da nikada ne napadam, tek uzvraćam, ali u tom sam uzvraćanju znao prevršiti svaku mjeru i uistinu sam htio povrijediti onoga tko je povrijedio mene. Nisam shvaćao da tako postajem isti kao i oni od kojih sam se branio. Jasno, ne baš isti, ali...

    avatar

    01.02.2024. (14:47)    -   -   -   -  

  • V

    Naravno da je svaka riječ bitna... a najvažnija je uvijek ona koju mi sami izgovaramo.

    avatar

    01.02.2024. (14:48)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Nekada stvarno znam gledati sijenu, imaju zanimljive oblike.

    avatar

    01.02.2024. (18:56)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    U sam ovih skoro dvadeset godina na blogu, primijetio sam da najnetolerantnije osobe najviše drobe o toleranciji, kao i da latentni nasilnici laprdaju o nenasilju, pa ću samo pohvaliti tvoje iskreno progovaranje, i podržati te u tvojim nastojanjima da se ponešto osvijesti.

    Žao mi je što ja ne mogu naći razumijevanje za nasilnike, mislim da svako od nas ima mogućnost izbora i samim time odgovornost, mislim da je jedini učinkovit način za borbu protiv nasilja strah, koji bi nasilnici da se mene pita itekako osjećali.

    avatar

    01.02.2024. (20:16)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Riječi su lanac, nož i plišani ogrtač.

    Riječi su nekome tek igračka.
    Al uvijek imaju moć -samo ako im to dozvolimo.

    avatar

    01.02.2024. (23:20)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Mariano, shvatili smo se, samo sam eto, istaknula. Bilo je svega.

    Šušunjara, vjerujem da postoji. Bez obzira na riječ.

    Morska, priče nikad nisu jednostavne.

    NF, samo polako.

    Lastavica, razumijem te.

    Anna, hvala!

    Dinaja, dok nas ima.

    sewen, nije.

    Lilianke, dodatak ti je za uramit.

    meca, hvala ti! imaš pravo.

    matebalota, moramo.

    j., sumjiv zbog glazbene? Doista svaka generacija ima neke svoje fix ideje.

    Sjećanje i osvrti te Blue Rose, jako ste ovo lijepo napisale. Hvala vam!

    pal, da, u pravu si; slažem se.

    Blumi, svaka priča ima čvor.

    V, ovaj odgovor je za uramit!

    Viatrix, da!

    Supatnik, nadam se da nisam isključiva i da neću postati.

    Sarah, najtužnije mi je ako nikad ne shvate jer ne žele.

    Bilo mi je žao da svima ne odgovorim.
    Jako sam umorna. Ovo je prva noć da sam umorna. Jedva sam ovo natipkala. Laku noć! Jedno oko mi već spava...

    avatar

    02.02.2024. (02:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...