Komentari

morskamorska.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • Goddess Vesna

    Dugo nisam pročitala dirljiviju posvetu mami! Pozdrav, Morska!

    avatar

    02.11.2022. (15:32)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Eh, da, ne jedemo meso, jedemo ribu, režemo glavice salate koje
    plaču bijelim suzama..., to smo mi, često tvrdoglavo ovisni o nama.
    Znala je majka da ti ne misliš kako si rekla i dobro znaš da majka
    zaboravi dok odeš preko vrata. Lijepo si joj napisala, smiješi se s
    nekog mjesta, nebitno kojeg:)

    avatar

    02.11.2022. (15:52)    -   -   -   -  

  • modrina - neba

    Majka je to sigurno preslišala...nemoj o tome ni razmišljati...neka počiva u miru!
    Hvala za moje zdravje...oboje smo pozitivni sada:(( meni ide na bolje a za sedam dana ponovo na test...

    avatar

    02.11.2022. (16:07)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepa priča i sjećanje, zapalimo svijeće. Ali i ribe i mekušci su meso.

    avatar

    02.11.2022. (16:13)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    posveta pisana srcem... velikim... tvojim...

    avatar

    02.11.2022. (16:38)    -   -   -   -  

  • nisan EL DIABLO

    S dušon, divno... kako samo Ti znaš..
    u malo teksta, skoro cili život!
    A lumin, neka je u Splitu, sa iston snagon gori za dušu u Vali! :(
    Zagrljaj! :)

    avatar

    02.11.2022. (16:55)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    Poći će teta, a ti ovdi mislima zahvaljuješ

    avatar

    02.11.2022. (17:35)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Prekrasno sećanje na jedno doba, na mamu...

    avatar

    02.11.2022. (17:50)    -   -   -   -  

  • j.

    Moja su sjećanja na Mamu puna nekih bedastih neslaganja; više je bilo vremena za takve stvari nego za to da zajedno šutimo - jer što možeš učiniti sa mladosti punom volje i energije, nasuprot tvojoj teškoj bolesti, prvoj pravoj starosti, slaboći i nemiru, strepnjama, težini koje je donosio pakao tek otpočelog rata. Od straha, brige, nemoći u polumraku svoje neizlječive bolesti nije se niti moglo više. Bio sam tako naivno, lakomisleno i nemirno dijete - ne onda kada je trebalo, sa pet, osam ili trinaest, nego poslije, baš pred Njen kraj - kada me svijet otrgao od doma i pokazivao mi svu svoju varljivu raskoš i okrutnost; sa dvadeset ili dvadesetitri - sve do Njene prerane smrti ubrzo nakon toga. Stvari su se i sa svijetom, i sa mnom, i sa Njenim zdravljem odvijale toliko naglo da nismo imali vremena niti oprostiti se; bilo je to doba početka devedesetih - u kojemu su mi u četiri godine preminule četiri bliske osobe - a jedva da sam i uspijevao od tih silnih posjeta grobljima, između vojski, posla i neimaštine - razaznavati išta iz svakodnevice. Volio bih da od Nje imam uspomene na spokoj i radost - imam, ali iz razdoblja kada sam Joj još dopuštao da me čuva, drži i brine o meni. Poslije su došle tolike stvari u mome sazrijevanju koje su zapravo predstavljale točke razilaženja - a u stvari su bile mjesta kušnje, boli i tegoba.
    Osim nekoliko pisama, snimljenog glasa na starim kazetama ili hrpe fotografija, ostala mi je tako i neka gorčina, osjećaj poraza, praznina. Moj odnos s Njom više se na koncu svodio na dokazivanje sposobnosti da mogu, jer tolika je bila njena strepnja i bol, nego na zajedničku plovidbu. A pri tome i sam znadem da nikada istinski nije sumnjala da umijem - jer upravo je Ona bila ta koja me gradila, stvarala, oblikovala - nego se samo plašila onoga što je smatrala nepredvidivim i lošim, poznavajući dobro iz svojih godina ljude i prilike oko nas.
    Teško je na koncu reći i povući roditeljstvu jasne granice između brige i sputavanja; važno je da nemamo stvari iza kojih se više nije moglo nazad. Moj definitivan osjećaj u životu za oboje roditelja (a sa dvadesetiosam sam već bio bez njih) jest taj da su mi na svoj osebujan, često nemoguć i teško shvatljiv način - dali od sebe ono najbolje što su umjeli i imali. Više od toga čovjek ne da ne smije tražiti; više od toga uopće nije niti moguće, zar ne? :)

    avatar

    02.11.2022. (18:19)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Zapali svijeću za nju doma.

    avatar

    02.11.2022. (18:30)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    @Goddess Vesna...hvala ti...uzvračam pozdrav:-)

    @nema garancije....mi bi najradine sami po sebi kreirali granice ili pravila ovoga ili onoga negirajući objektivnu stvarnost...licemjerstvo...krećem od sebe...

    @modrina - neba....ma naravno da je znala da ne mislim tako...želim tebi i "cimeru" da budete šta prije dobro...i negativni:-)

    @gogoo.....hvala ti....znam da su meso i znam koliko je onda licemjerno rec da ne jedem meso...

    @Dinaja....bar ti znaš da srce uvijek ispisuje s dušom u paketu:-)

    @nisan EL DIABLO.....a ko će mene uvijek rastopit nego moj blogobrat....zagrljaj:-)

    @AnnaBonni....poće teta...al to moju dušu ne smiruje...

    @mecabg....sjećanje iz krvotoka:-)

    @ j. ..mogla bih milijun stranica ispisat o sjećanju na mamu, odnose, dogodovštine, uspone, padove, razarajuće boleštine...ponekoj uspimeni ostavim trag na blogu..:-)

    @Viatrix....naravno...

    avatar

    02.11.2022. (19:05)    -   -   -   -  

  • TiFiT

    Zna majka što osjećaš u srcu. Uz tebe je, ma gdjegod joj zapalila svijeću. Ne vrijedi klanjanje mramoru, ako mislima iskreno ne žalimo i ne prisjećamo se osobe.

    avatar

    02.11.2022. (22:25)    -   -   -   -  

  • luki2

    Eh, mame....Meni je paketiće spremala baka.:))) Ja sam sva bakina. Što ne znači da mamu ne samo da obožavam, nego ne znam kako bih joj i ćime ugodila....Jedem mesu, ne mogu bez mesa ....((((( A životinje - obožavam. To znaš. Mogu reći da se jako puno pronalazim u Tvojim razmišljanjima. To sluti na dobro. Ljub!

    avatar

    02.11.2022. (22:29)    -   -   -   -  

  • Euro

    Lijepo sjecanje

    avatar

    02.11.2022. (23:04)    -   -   -   -  

  • luki2

    Hvala Ti na lijepom komentaru - istina je sve što si napisala. Nedostajanje - iste emocije.....A čuj, i na blogu i u stvarnom životu imaš ljude koji uživaju gazeći druge, zapravo - to im je jedini cilj i velika zabava. :(((( To su loši ljudi, koji bi najprje trebali pogledati što rade drugima. Obično su to veliki vjernici:((((( Možeš misliti! Tebi puno hvala; Ti razumiješ. Rekoh u prošlom, gornjem komentaru - jako se puno pronalazim u Tvojim razmišljanjima. Cijenim Te i volim; tako da mi je to na ponos i sreću. Ljub!!!!!

    avatar

    02.11.2022. (23:15)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Počivala u miru. Krasan tekst.

    avatar

    03.11.2022. (00:07)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Samo si reagirala impulsivno, kao mladost. A kasnije nam se
    nacrta gdje nismo bili u pravu.

    avatar

    03.11.2022. (09:52)    -   -   -   -  

  • eum

    Lipa stara vremena. Skuro je kad se ponovo u novom svitlu.

    avatar

    03.11.2022. (11:09)    -   -   -   -  

  • Blumi

    eh da, neće naši dragi iz nas, dok je i nas,
    ali bome neće ni voljena Vala, baš nikada,
    tj,lako za kokice, i meso, tu su, dok jesu ;)

    avatar

    03.11.2022. (12:36)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    puno lipo, baš!

    avatar

    03.11.2022. (18:20)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    @TiFiT.......znam ja u srcu šta mama bi i šta ne bi..to su neraskidive veze i na beskonačnim udaljenostima:-)

    @luki2.....dobra si ti i draga osoba...međusobno uvažavanje ne počiva na istomišljenju...počiva na poštivanju i razumijevanju dijametralno suprotnih stavova koji nikoga ne vrijeđaju i ne nanose zlo.....i da, hvala ti..puss tebi i Mii:-)

    @Euro.....hvala:-)

    @Mrs.Galaxy....hvala:-)

    @Lastavica....zato i postoji prije i kasnije:-))

    @EuM....bilo je lipo:-)

    @dav gindo caffe....neće to iz mene i da oće...nedam ja svoje:-))

    @kako_ti_kupus... hvala:-)

    avatar

    03.11.2022. (19:17)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Svaki put kad zazvoni fiksni telefon, najprije pomislim "šta sad", a onda skrušeno slijedi misao "tko zna koliko će puta još ovako zazvoniti"...jer na fiksni samo nas ona zove.
    Divnu si joj posvetu napisala. Ja prije dvije godine nisam mogla tati na groblje...i bila tužna do bola. A onda je zabipala poruka od susjede da su bile ona i druga susjeda i sve sredile i da se niš ne brinem... susjede ne osobito bliske kojima nisam spominjala svoju muku - pa eto, posložilo se da su riješile sve.
    Svemir to uvijek nekako ugodi.
    A ti si ovim zapisom napravila točno onako kako treba.
    Grlim te :)

    avatar

    03.11.2022. (23:19)    -   -   -   -  

  • hawkeye1306

    pozdrav iz srca
    :)

    avatar

    03.11.2022. (23:56)    -   -   -   -  

  • luki2

    @Morska iz dubina: slažem se u potpunosti! Samo, problemu jest - vrijeđanje!!!! I to od strane drugih....Zar treba baš pustiti da Te netko gazi?! Ni slučajno. Time i sam gatiš sebe. Ljub!!!!

    avatar

    04.11.2022. (01:35)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    namjerno ovih dana zaobilazim blog jer znam sebe...u ovo vrijeme se rapadam pa onda dovoljno da pročitam neki zapis i adio pameti....danas je godišnjica mojoj mami....31 godina...cijeli život u kojem nije svjedočila mome Da, uzimam! a ni unučadi poslije (koju je tako silno željela za života, a ja joj mladenački nadobudno odgovarala: Nikad se neću udat, a budući djeca trebaju i majku i oca, znači ni imati djecu, ne želim biti samohrana majka.....
    spomen tvojoj majci je kao spomen mojoj ...zbog ljubavi prema njima koju i danas kada ih nema osjećamo...danas ću ostaviti ružu na njenom grobu i biće to i ruža za tvoju, ljubim

    avatar

    04.11.2022. (07:21)    -   -   -   -  

učitavam...