Noć pada u daljini,
zvuk flakserice i ptica,
djetlića i šojke,
okus jagoda i kikirikija,
i piva.
Galaksijo,
zaboravila sam reć
pijem pivo dok radim
na brdu
u vinogradu.
Noć pada u daljini,
i kiša sa sjevera,
miris pokošene trave,
svjež i gust,
obamrlost,
žuljevi,
i crno pod noktima.
- Ovo je sve novo! - lupne kvrgavom šakom po drvenim vratima.
Okrenem mu kolica tako da su mu noge na suncu, a glava u hladu.
- Građeno je osamdesetih, vidi se po pločicama da je to još jugoslavenski stil.
- Ma! Kuće se grade da bi 200 godina trajale! Ovo je sve novo!
Sjedim na podu terase kraj njegovih kolica, i uživam u njegovom čuđenju, veselju i otvorenom pogledu preko zelenih brda.
- Gdje si ti do sad? Kad se to dolazi s pauze?
- U tvoje uobičajeno vrijeme za dolazak s pauze.
- Ja dolazim deset do 12 s pauze, sad je 12 i 15.
- Dolaziš u 12. A ja sam kasnije otišla na pauzu.
- Dolazim deset do 12.
- Ti sad zbilja želiš da ti mjerim kad dolaziš na posao?
- Pa dobro dobro, al pitali su za tebe di si.
- I? Šta ih briga gdje sam? Ni ti ne moraš znati gdje sam, šefica zna, ona jedina treba znati.
- Pa dobro, al eto pitali su, nije te bilo.
- I? Kad tebe traže dok ti kupuješ kelj na placu, ja kažem da si tu negdje i da ćeš brzo doć. Prema tome u čemu je problem?
...
- Ak tvoje prijateljice s kata vani puše cijeli dan mogu i...
- Koje moje prijateljice?
- Pa tvoje prijateljice...
Zauzimam udobniji položaj i okrećem se prema njoj na stolcu:
- Ok, ja nisam više htjela zvrndat po toj temi, al ak baš hoćeš ajmo! Dakle vratimo se na prvi dio tvojeg pitanja. Tko su to moje prijateljice?
- Pa s kata...
- Na temelju čega zaključuješ da su one moje prijateljice? Je li pušim s njima vani, je li me vidiš s njima na kavi...
Uglavnom, da vas ne zamaram dalje. Ovdje ni burek ne pomaže.
Al majstori su gotovi s krovom, plaćeni su i otišli su. :))
Barem bi suze misli,
otklizati mogle,
preko nakupina boli.
Mogao bi glas riječi,
objasniti,
zamagljen pogled.
Mogle bi se susresti,
noću,
barem na kratko,
između valova,
mogle bi.
Gledaš li me?
Pronaći ću mjesto za tvoj tepih,
i tvojim bojama oslikati platna,
Vidiš li me?
kako se borim
ugraditi te u život,
kako te otimam duhovima,
Pogledaj me!
Zbog tebe sam sve što prije nisam bila!
Dođi,
svrati,
barem na kratko...
Prsti bride,
kralježnica gunđa u hodu,
ni stražnjica se ne osjeća zapostavljenom,
svakako je odradila svoj dio.
Podlaktice s novim crvenim uzorkom,
trebala sam rukavice koristiti,
lijepo mi je rekla ona pismena,
al nisam,
volim osjetiti teksture pod prstima.
Danas je trebao biti brandy,
al pivo bolje sjedne uz rad,
a i obećala sam onom krvavom.
< | svibanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kockavica mala,
na vjetru zaplesala,
otrovna i lijepa,
glavicom mahala,
poljupcima šarala,
cin cin cin
don don don,
čujte njezin zvon.
:)
Imam drugi blog, tamo sam na rubu pameti (Dnevnik toka misli), ovdje sam skočila preko ruba i još uvijek padam.... :)))