KICKBOXING

Da, "Obračun u ringu IV" je završen i svi smo jako ponosni na sve to što se događalo u Splitu, u velikoj dvorani sportskog centra "Gripe". Dobra najava, dobri borci, provjereno odlična organizacija sve je to privuklo više od 6000 gledatelja na ovu večernju gala priredbu.

Izvršni organizator je bio Kickboxing klub "Pit Bull" iz Splita kojeg vodi prof. Marko Žaja



Evo što smo vidjeli:

1. borba - Profi boks, +86 kg, 4 x 3 min
Ivica Perković (Cro) - Ladisalv Slezel (Slk)
Pobjeda Ivica Perković - KO u 1. rundi.

Samo što mogu ovdje reći jeste sramota! Ivice, ti ovo nisi zaslužio. Ti koji si svojevremeno bio član Hrvatske kickboxing reprezentacije, 3. na svijetu ... To ti ne treba i sve je to jako žalosno.

















2. borba - Full contact, -86 kg, 3 x 2 min
Luka Kalmeta (Cro) - Zarija Zlatičanin (SicG)
Pobjeda Luka Kalmeta odlukom sudaca 3;0

Kao i sve Kalmetine borbe do sada - puno srca, riskantna tehnika. Kalmeta, nabrijan do daske, samo mu je bilo važno pobijediti, knock out-irati protivnika. Udarci siloviti, široki i neprecizni. Kalmeta, ukoliko želi ozbiljnije borbe, svakako će trebati poraditi i na tehnici, i na boljoj zaštiti i na preciznosti i na kondiciji i na hladnijoj glavi. Ako stavrno želi, ima stvarno puno posla.

Da je Kalmeta bio precizniji - brzo bi iznijeli Zlatičanina, da je Zlatičanin bio snažniji, brzo bi iznijeli Kalmetu.









































3. borba - full contact, -94.1 kg, 10 x 2 min
Borba za upražnjenu titulu WAKO Pro Europskog prvaka
Marko Tomasović (Cro) - Balasz Varga (Hun)
Pobjeda Marko Tomasović odlukom sudaca 3:0

Borba najavljivana kao revanš mađarskog borca Balasza Varge protiv Marka Tomasovića koji je Mađara pobijedio u polufinalu Svjetskog prvenstva u Szegedu, prošlog prosinca. Marko je bio dobro pripremljen, ali ni Balasz nije nespreman došao u borbu.

Osnovna karakteristika borbe bila je uvjetovana činjenicom da je borba predviđena u 10 rundi, a u takvim slučajevima nema silovitih napada, velikih razmjena udaraca. Tu borci najčešće taktiziraju i ukoliko procijene da je protivnik spreman - radi se na postizavanju bodova, vrlo rijetko na knock outu. Tako je i bilo.

Marko je od samoga početka snažno, ali prvenstveno precizno pogađao Balasza, koristeći ručne, ali i nožne tehnike. Balasz se oslonio samo na ručne tehnike i njegova borba više je ličila na boksački meč. Taktika. Sudac je dva puta opominjao MAđara da koristi više noge, ali u borbama po profesionalnim pravilima nema one obaveze da po rundi treba napraviti najmanje 6 ispravnih nožnih tehnika. Mađar je to dobro znao, kao što dobro zna da svaka nožna tehnika troši znatno više snage nego ručna, pa je tome i podredio svoju borbu.

Cijela borba je protekla u dominaciji Marka Tomasovića, niti jednog trenutka nije dolazila u pitanje Markova pobjeda. Mađar, iako prilično svjež na kraju borbe, nije pokazao sve ono što smo imali prilike vidjeti u 3 runde polufinala Svjetskog prvenstva. Ali, i Marko je bio odlično pripremljen, ali što je još važnije za reći - ne samo fizički, već je bio i psihički spreman za pobjedu. To je i zasluženo ostvario.







































4. borba - Ultimate fight, +93 kg, 2 x 5 min
Ante Maljković (Cro) - Denis Stojnić (Hol)
Pobjeda Denis Stojnić prekidom suca u zadnjih 5 sekindi prve runde.

Kako ipak ima boljih poznavatelja ultimate fighta, nije red da se ja petljam u komentare meni slabije poznatog područja, pa ovdje ću prenijeti komentar člana Nokaut foruma - Fanatic:

Denis Stojnić iz Ljubuškog (član Golden glory teama iz Nizozemske) uvjerljivo je dobio (razorio) splićanina Antu Maljkovića (člana UFK Dubrava). Od prve sekunde Stojnić ima bolju poziciju. Nakon što je koljenima načeo Maljkovića (pozicija Četiri točke), Stojnić zauzima full-mount poziciju i čekićima razbija Maljkovića i nakon 4 minute i 55 sekundi borbu okončava sa 3 soccer kick-a


























5. borba - thai kickboxing, -71,8 kg, 5 x 3 min
Borba za obranu titile WAKO Pro Europskog prvaka i osvajanje MTA titule
Frane Radnić (Cro) branitelj titule - Johnny Tancray (Fra) izazivač
Pobjeda Frane Radnić odlukom sudaca 2:1

Borba koja je i prije nego je počela svima bila najneizvjesnija. Francuz Johnny Tancray s poznatim trenerom Didier Le Borgneom specijalist je za Muay Thai. Dakle, kickboksaču Frani Radniću ne odgovara klinč. S druge pak strane, Tancray je viši, dužih ruku i nogu, a u takvom slučaju ni borba s distance nije na strani Frane.

Frane je borbu započeo s razmjenom udaraca, ali s distance. Očito je procjena trenera Marka Žaje i Ante Matasa bila da je veća šansa u borbi s distance. Već u prvoj rundi, Tancray pada, ali više je to bi splet guranja i nestabilnosti nego jakog udarca. Frane likavo izbjegava klinč, radi dosta low kickova.

U drugoj rundi Tancray pokušava više iskoristiti svoju prednost u Muay Thai tehnikama, jednom je i ostvario bacanje, ali u udarcima je prilično neprecizan, na što Radnić uzvraća preciznim boksačkim tehnikama.

U trećoj rundi Radnić preuzima sredinu ringa i inicijativu, ali cijelo vrijeme drži distancu. Tancray kao da je na trenutke izgubljen, neadekvatno se brani od preciznih low kickova.

Četvrta runda i dalje protiče s blagom Radnićevom prednosti, gdje Radnić stalnim i prciznim ručnim tehnikama postiže sve više i više bodova i počinje stvarati značajniju bodovnu prednost.

Peta runda je u svakom slučaju na strani Radnića. Tancray koristi high kickove, oni su neprecizni ili ih je Radnić pravovremeno izbjegao ili blokirao te odmah iz kontri ostvaruje bodove. Posljednja runda protiče u superiornosti Radnića, koji na kraju i zasluženo pobjeđuje.











































































6. borba - thai kickboxing (po K1 pravilima), +91 kg, 3 x 3 min
Ante Varnica (Cro) - Michael McDonald (Can)
Pobjeda Michael McDonald odlukom sudaca 2:1.

Što reći o ovoj borbi. I prije samoga početka, svi mi koji smo vidjeli McDonalda na vaganju znali smo da će se Varnici morati puno toga posrećiti, a McDonaldu puno toga krenuti po zlu, pa da bi Ante ostvario pobjedu. Ali, znajući koliko i kako se je Ante spremao, znajući sve one pripreme s trenerom Perom Tokićem - vjerovali smo u tu sreću i moguće iznenađenje.

Na samom prozivanju boraca i njihovom izlasku u ring bilo je očito - Mc Donald, onako u koži, sa gladijatorskom suknjicom - siguran je u sebe i neće dozvoliti nikakva iznenađenja. Ali i Varnica je pokazao mirnoću i sporemnost na sve, pa i na pobjedu.

Prva runda - standardno - ispitivanje. Ipak udarci Mc Donalda zvižde, međutim uspješne blokade Varnice i kontre midle kickovima. Mc Donald se ne da iznenaditi i stalno uzvraća vrlo brzo i oštro. U stvari, svaki njegov udarac je udarac za knock out pa se ne može reći da je čekao priliku. Jednostavno - udarao je, radio kombinacije i bilježio bodove. Ipak, sva tri suca su ocijenila prvu rundu izjednačeno.

Druga runda je već na samom početku zaledila dvoranu. Mc Donald u napadu, Varnica je u kutu, ali se dobro izvlači iz vrlo opasne pozicije i tom prlikom dobro kontrira i postiže nekoliko bodova. Ipak, inicijativa je tijekom cijele runde u rukama i nogama Mc Donalda.

Ono što je bilo zanimljivo vidjeti - stanje Mc Donalda nakon druge runde - prilično uspuhan, teško je ispljunuo ljepljivu slinu, a to je znak izmorenosti. Ipak i ta čelična gormada zna što je zamor.

Treća runda pokazala je da je Mc Donald i dalje tehnički superiorniji, ali i da ima sve manje snage, da udarci nisu više onako snažni, no, ipak su precizniji. Naravno, ni Varnica više nije svjež, a i manje je precizan. Runda protiče u skoro pa ujednačenoj razmjeni udaraca, nije bilo ni sa jedne strane znakovitijih pokušaja.

Dojam na kraju borbe - Mc Donald je odradio meč s punim respektom prema Varnici i cijelo vrijeme je radio više, taman onoliko koliko mu je trebalo za pobjedu. Da li je mogao više i brže? - nikada nećemo znati, jer što bi bilo kad bi bilo. Isto tako - ugodno iznenađenje i ostvarenje naših (realnih) želja nam je pružio Ante Varnica.

Odluka sudaca bila je 2:1 za Mc Donalda. Iznenađujuće - i opravdano pitam - koju je to borbu gledao hrvatski sudac. Naime, sudačke odluke bile su: mađarski sudac Csaba Orhalmi - 28:30, srpski sudac Srđan Bugarčić 28:30, dok je domaći ocijenio 30:29. I pitam se, treba li nam to? Svakako ne treba, što je na objavljen rezultat pokazala i objektivna splitska publika - zazviždala je, a neki su se i nasmijali. Ni Hrvatskom kickboxing savezu, ni Anti Varnici ovako pristrano suđenje ne treba!

I na kraju što reći - Ante Varnica je izgubio - živio Ante Varnica! Izgubio je Ante meč, ali je dobio na reputaciji, dobio je na samopouzdanju, dobio je na vjerodostojnosti i svi smo se ovaj puta stvarno uvjerili - Ante može i više, Ante je kapacitet za K1 turnire. Samo, treba se pripremati kao za ovu borbu, a ne kao za borbu protiv Venetiaana.

Opravdano se može postaviti pitanje - gdje bi Ante bio da ima novaca i da ga troši na pripreme kao što to radi Mc Donald? Prema neslužbenim informacijama, Antine pripreme i prehrana su oko 10 puta manje od Mc Donaldovih. Rezultat njihova okršaja, nije rezlika 10 puta.







































































































Za sada toliko - slijede vrhunske slike i širi komentari.

U Splitu je 29. travnja 2006. održano Hrvatsko kickboxing prvenstvo u disciplini low kick za seniore. Nastupila su 63 natjecatelja i natjecateljice iz 20 klubova - članova Hrvatskog kickboxing saveza.

Izvršni organizator je bio Kickboxing klub "Pit Bull" iz Splita, kojeg vodi prof. Marko Žaja, a natjecanje je održano u velikoj dvorani SC "Gripe".

Na natjecanju su proglašeni najbolji natjecatelji, a to su:
- najbolji senior: Nedžip Mazlami - KBK "Bura" - Kostrena
- najbolja seniorka: Mateja Blažević - KBK "MOKK" - Kaštela
- najbolji klub: "Pit Bull" - Split (trener prof. Marko Žaja)



Na slici gore: Splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić uručuje nagrade najboljima
- slijeva: Mateja Blažević, Nedžip Mazlami, Ante Matas (glavni trener "Pit Bull"-a), Predrag Znaor (predsjednik HKBS-a) i gradonačelnik Zvonimir Puljić

Državnim prvacima postali su:

Seniori:
- 54 kg - Goran Mimica - "Pit Bull" - Split
- 60 kg - Siniša Kovačić - "Pit Bull" - Split
- 63.5 kg - Nedžip Mazlami - "Bura" - Kostrena
- 67 kg - Renato Gogošević - "Pit Bull" - Split
- 71 kg - Hrvoje Crnić - "Sveti Matej" - Viškovo
- 75 kg - Ivan Barišić - "Valpovo" - Valpovo
- 81 kg - Luka Šimić - "Bushido" - Požega
- 85 kg - Stipe Stipetić - "Terminator" - Split
- 91 kg - Miro Šarac - "Pit Bull" - Split
+ 91 kg - Marin Došen - "Sveti Matej" - Viškovo

Seniorke:
- 48 kg - Željana Piteša - "Pit Bull" - Split
- 56 kg - Ivona Roca - "Dalmatino" - Šibenik
- 60 kg - Ana Mandić - "Pit Bull" - Split
- 65 kg - Mateja Blažević - "MOKK" - Kaštela
+ 70 kg - Nives Radić - "Dalmatino" - Šibenik

I na kraju - kratki komentar: apsolutna dominacija boraca "Pit Bull"-a. Šteta što na natjecanju nisu sudjelovali još neki klubovi - članovi saveza, zasigurno bi borbe bile još atraktivnije. Šteta, nedostajali su Leovi "Kingovci", Leonovi "Trenkovci", Cikatićevi "Tigrovi" i Posilovićevi "Duhovi", a nedeostajalo je tu još nekoliko "Pit Bullovaca" - Damir Tovarović i Vinko Đirlić.

Same borbe potvrdile su očekivanja. Šteta, nije bilo dvoboja između Mira Šarca (Pit Bull) i Zorana Stanića (Sveti Matej) jer je ta finalna borba prebačena u večernji dio, s čime se nije složio Stanićev trener Dragan Majkić - jednostavno je nakon dugog pregovaranja i nagovaranja predao taj meč. Šteta.

Odlična borba bila je između Stipe Stipetića (Terminator) i Marina Rose (Sveti Duh), a Stipetić se pokazao puno sporemniji, čvršći i precizniji pa je pobijedio nokautiravši Rosu u 3. rundi.

Posebno se istakao i Nedžip Mazlami (Bura) koji je polufinalnu borbu riješio knock outom u drugoj rundi, dok je finalnu borbu dobio predajom protivnika u 3. rundi nakon što ga je jednostavno rečeno - deklasirao.

Vrlo lijepa borba bila je i u kategoriji do 75 kg gdje je pobijesio Ivan Barišić (Valpovo) pobijedivši Tomislava Rudana (Petar Krešimir IV)

Kod djevojaka - očekivana pobjeda Ivone Roce (Dalmatino), ali i dosta teška pobjeda Nives Radić iz istoga kluba protiv Natalije Šimac (Mega Centar).

I na kraju, evo nekoliko slika koje su napravili splitski foto amateri koji su sudjelovali na ovom natjecanju i na večernjoj priredbi slikajući sve što se toga dana događalo u dvorani - Željana Vesalović, Ilija Veselica, Igor Penjak, Stipe Marinović, Nikola Smernić. Rezultat, složiti ćete se sa mnom, je stvarno fascinanatan - ostalo bez komentara i obećanje - uskoro još ovakvih slika.



















































































_______________________________________________________________

U petak, dan uoči "Obračuna u ringu IV" - održana je konferencija za novinare. Djelovalo je uobičajeno, a evo nekoliko crtica.

Michael McDonald nije želio ući u predvorje dvorane, jer tamo se puši i to njemu smeta. Vrlo je ugodan sugovornik i jako lijepo priča i o Hrvatskoj i o Splitu, mada nije vidio puno, nada se da će uspjeti nakon meča. Ne poznaje Antu, ali čuo je da je dobar borac. Za svakoga se borca priprema maksimalno i svakog borca smatra velikim izazovom. Naravno, da je u svoju pobjedu siguran, jer ne bi tolike kilometre prošao s namjerom da izgubi.

Novi šok za sve u dvorani je bio izlazak na vagu - ženama se oteo uzdah, muškarcima izdah - ali svi su ostali zatečeni tijelom McDonalda - niti jednog grama sala, 95,5 kg čeličnih mišića, raspoređenih kako samo sanjati može svaki body builder-

Ante Varnica je dobro pripremljen i ovo smatra svojom životnom šansom. Dobro je proučio McDonalda i siguran je u svoju pobjedu. Jer kaže: "Da mislim kako ga ne mogu pobijediti, ne bih ga ni dovodili na borbu u Split". To što je nešto lakši rezultat je vrlo iscrpljujućih priprema i vrhunski postignute kondicijske spremnosti.

Marko Tomasović je spreman kao nikad i siguran je u svoju pobjedu i to uvjerljivije nego što je ostvario na svjetskom prvenstvu kada je s 2:1 pobijedio Balasza Vargu u polufinalu. Ta je borba bila vrlo teška, iscrpljujuća, najteža do tada u njegovom životu i zato se je poseabno i dobro pripremio.

Frane Radnić je siguran u svoju pobjedu. Proučio je protivnika, zna da je viši i dužih ruku i nogu, zna da je specijalist u Muay Thai tehnikama, ali ima lijeka za to. Posebno je inspiriran za ovu pobjedu i obranu WAKO Pro titule te osvajanje MTA titule i smatra da će upravo ta inspiracija presuditi.

Eto, za vjerovati im je.
A vidjeti ćemo.
Naravno, svim "Pit Bullovcima" puno sreće.

















________________________________________________________________

Ovom članku iz "Sportskih novosti" ne treba komentar. Očekuje nas vrhunska večernja priredba. Ante se je spremao, navijamo za Antu, držimo mu fige i bez obzira kako se završilo, siguran sam da će borba biti vrhunska, a atmosfera paklena. Onakva kakvu samo Split zna prirediti.



Ipak, mali komentar na novinara - kaže da će se "cjelodnevno održavati borbe u raznim kickboxing disciplinama" - neš ti informacija, a cijeli dan će se održavari Hrvatsko kickboxing prvenstvo disciplini low kick za seniore. Eto, toliko o preciznosti i točnosti informacije
------------------------------------------------------------------------------------------------------

Pred nama je jedan od najvažnijih događaja hrvatskog kickboxinga.

Kao prvo, u subotu, 29. travnja će se u velikoj dvorani na Gripama u Splitu, održati Hrvatsko seniorsko kickboxing prvenstvo u disciplini low kick. Najavljeno je sudjelovanje 20-tak klubova - članova Hrvatskog jkickboxing saveza s oko 100-tinjak natjecatelja i natjecateljica.

Naravno, odmah po završetku slijedi izvještaj sa slikovnim prikazom događanja.

Navečer, nakon državnog prvenstva održati će se Gala kickboxing večernja priredba pod nazivom:

Obračun u ringu IV

Da, traže se!

A evo ih, to su oni, krivci za sve u hrvatskom kickboxingu (barem za sada, dok se i drugima ne dokaže kazneno djelo: zločinačko udruživanje):



Predrag Znaor, prof. - predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza




Romeo Deša, ing. - glavni tajnik Hrvatskog kickboxing saveza




Nikola Božić, ing, - povjerenik za natjecanja Hrvatskog kickboxing saveza

I sad ti njima vjeruj i idi za njima.

- Hrvatsko prvenstvo u semi contactu za djecu
- Hrvatsko prvenstvo u light contactu za juniore

Moja diskusija s Muayom na NOKAUT forumu se nastavlja, barem mene je navela na još razmišljanja o tajlandskom boksu i u svijetu i u Hrvatskoj. S nekim stvarima se s Muayem ne slažem, a to je njegov odnos prema Hrvatskom savezu tajlandskog boksa, jer mislim da to nije način rješavanja, odnosno neriješavanja evidentno prisutnih problema. No pročitajte, da ne prepričavam:

Muay:
Tajlandski boks volim najviše na svjetu, više i od žena thai kickboxing smatram tajlandskim boksom koji ste malo reducirali (laktovi npr.) i prisvojili, ali pošto poštenije u Hrvatskoj organizirate natjecanja (pritom ne mislim na suđenje ), poštenije sastavljate repku, naravno da mi se tajlandski boks pod okriljem kickboxing saveza više dopada

Od privatnika savez ne priznajem barem dok ga on managira, ne priznajem njegovu privatnu repku i ne želim raditi (kao u ostalom većina poštenih sportaša) s takvim likom.

Jednom davno, prije desetak godina, jedan ugledni sportski funkcioner mi je ljepo rekao: dok je njega (privatnika) u tajlandskom boksu, nema sreće za taj sport.....i bio je u pravu.

Lot333
Slažem se s većinom tvojih stavova, ali katkada se ne slažem kada djelomično koristiš neke činjenice, a druge ne uzimaš u obzir . Ali, zar svi to ne činimo? Dakle, što se toga tiče, idemo dalje, zar ne?

Ono što ovdje želim primijetiti jeste moje iznenađenje postupkom svjetske Muay Thai organizacije što je postavila svoj zahtjev za članstvo u GAISF-u samo kao amaterska federacija, dok je profesionalni dio ostao "nepriznat", van organizacije.

To smatram velikim propustom i izvorom budućih velikih problema. Počevši od podjele na amaterski i profesionalni, kada je amater, kada je profesionalac, pa podjela ingerencija, pa sukobi interesa, pa muljanja managera i "managera" kao što se to sada događa u profi boksu. Zadnji primjer sramote u Ičićima dovoljna je ilustracije s kojom bi se sav boks u Hrvatskoj itekako trebao zabrinuti i zacrveniti .

OK, profi boks (onaj pravi) ima svoju povijest i što je tu je - s jedne strane tu je amaterska organizacija koja se sva okrenula zadovoljavanju olimpijskih zahtjeva, pa ni boks više nije boks, i istovremeno s druge strane imamo vrlo jake managere, profesionalne organizatore, ogromnu lovu i sve bi to bilo teško sada objediniti.

Ali, Muay Thai je na svjetskoj razini imao tu šansu - svoj sport staviti pod jedan krov i time uvelike riješiti mnoge probleme s kojima se susreću nacionalni savezi širom svijeta. Što će se sada događati u Hrvatskoj, kada koje kakvi lešinari nanjuše da je tzv. profi Muay Thai van ingerencije matičnog saveza? Nisam siguran u dobar ishod. I stvarno mislim da je tu napravljen veliki propust koji će imati puno loših posljedica.

I sada opet ja na tebe - ne slažem se s tvojim stavom da ne prilaziš savezu dok su neki "privatnici" tamo. To nije rješenje, nije način rješavanja niti će riješiti evidentne probleme s kojima se sada suočava Hrvatski savez tajlandskog boksa. Mislim da zbog nekih nebitnih neslaganja gube borci, a ima ih puno dobrih.

Da budem zločest, neka dobrih boraca, doći će oni na kickboxing natjecanja i zasigurno će podići kvalitetu naših borbi, i potjerati neke naše "veličine" da se ozbiljnije uhvate posla. A to je ono što svi želimo - bolju i jaču konkurenciju - veću kvalitetu.

Ali, gubi hrvatski Muay Thai .

Šteta, zar ne?

U Poreču je, u subotu 15. travnja u gradskoj športskoj dvorani „Veli Jože“, održana večernja kickboxing priredba "1. memorijal David Šajin". Bio je to pozivni turnir najboljim hrvatskim kickboxing borcima u sklopu nedavno pokrenute "Gold lige" Hrvatskog kickboxing saveza. Natjecanje je ovom prilikom održano u spomen Davidu Šajinu, članu kickboxing kluba „King“ iz Poreča, koji je prošle godine poginuo u prometnoj nesreći.

Bila je to prilika da Porečani nakon 11 godina u svom gradu vide odlične kickboxing borbe i da uživaju u majstorijama svojih šampiona. Priredba je privukla preko 1000 gledatelja koji su u potpunosti ispunili sva mjesta na tribinama i u parteru dvorane. Na programu je bilo 10 borbi koje su započele oko 20 h i trajale dva i pol sata. Natjecanje je otvorio predsjednik HKBS-a prof. Predrag Znaor. On je u svom pozdravnom govoru istaknuo da je Poreč bio domaćin prvom državnom prvenstvu 1995. g. kad je reaktiviran rad HKBS-a, a sad je pored Antunovca i Topuskog opet prvi u novom kickboxing razdoblju nakon primitka WAKO-a u GAISF.



Nakon što su se publici predstavili borci i suci, u ring su ušli kadeti koji su odradili uvodnu borbu u light contactu do 52 kg. Sastali su se Ervin Karaman iz KBK „Planet sport“ Pula i Ognjen Topalović iz KBK „Poreč“. Meč je trajao 2 runde po minutu i pol. Oba borca su stari suparnici iz ITF taekwondoa i to je njihova bazična vještina. To se i vidjelo po načinu na koji su se borili. Nije to bio baš pravi kickboxing – disciplina light contact. Udarci nogom su bili nešto čvršći i jači od uobičajenog „lighta“, a ručna tehnika nije bila dovoljno precizna. Karaman je bio nešto bolji u prvoj rundi, a Topalović u drugoj. Prevagnuo je kraj borbe i suci su odlukom 2,5:0,5 proglasili pobjedu Topalovića. Pehare im je predala najbolja hrvatska kickboksačica u prošloj godini Ana Znaor iz Malinske koja je do ove godine također bila kadetkinja.












Uslijedila je prva „prava“ borba u thai kickboxingu do 75 kg. Sastali su se Tomislav Babić iz KBK „King“ Poreč i Josip Kizivat iz KBK „Sv. duh“ Osijek. Od te borbe na dalje svi mečevi su trajali 3 runde po 2 minute. Borba nije bila osobito kvalitetna. Bilo je puno nepravilnih udaraca s obje strane. Thai kickboxing podrazumijeva tehnike bacanja, ali u ovoj borbi su natjecatelji bili često nepotrebno na podu. Prve dvije runde su bile izjednačene, a u trećoj rundi je obojici ponestalo snage i smanjili su svoju aktivnost. Kad je publika već pomislila da je meč gotov uslijedilo je iznenađenje. Kizivat je nakon nekoliko udaraca pao i nakon toga, više od iscrpljenosti nego od siline udaraca, nemoćno ustao s rukama dolje - koje nije podigao ni do sučevog brojanja do 10. Tako je meč, koji je vremenski već istekao, završio nokautom i pobjedom Tomislava Babića. Pehare je uručio glavni organizator, trener KBK „King“ Poreč i izbornik hrvatske thai kickboxing reprezentacije Leonardo Komšić.































Treća borba je bila i najkraća. U thai kickboxingu preko 91 kg sastali su se Tomislav Čikotić iz KBK „Dalmacija“ Dugi Rat i Zvonimir Martić iz KBK „Sv. Jure“ Gata. Trostruki juniorski prvak Hrvatske Čikotić krenuo je odmah silovito i beskompromisno. U razornoj seriji udaraca presudilo je koljeno u Martićevu jetru. Još nekoliko povezanih udaraca u glavu i Martić se, nakon 30-tak sekundi od početka meča, našao u nokautu. Bila je to brza i efektna pobjeda Tomislava Čikotića. Nagrade je predao Zelg Galešić iz Pule, nekadašnji svjetski ITF taekwondo prvak, a sadašnji ultimate fight borac koji svoju karijeru gradi u Velikoj Britaniji.



Uslijedio je susret u low kicku do 86 kg. Borili su se Goran Vrebac iz KBK „King“ Poreč i Damir Manola iz KBK „Megacentar“ Rijeka. Borba je bila dinamična i neizvjesna. Vrebca je ponijela domaća atmosfera i u prvoj rundi je bio uvjerljivo bolji. Ipak, taj pritisak nije uspio zadržati do kraja meča. Manola je već izjednačio u drugoj rundi, a pojačao je dojam u završnici. Odlučila je posljednja runda u kojoj je Vrepcu ponestalo snage. Tijesnom odlukom sudaca 2:1 pobijedio je gost iz Rijeke. Pehare je udijelio ing. Stipan Jurišić iz Splita, izbornik hrvatske light contact reprezentacije.


























Peti meč je znalcima bio jedan od najzanimljivijih i željno iščekivan. Bio je to revanš susret između svjetskog seniorskog viceprvaka Marina Rose iz KBK „Sv. duh“ Osijek i svjetskog juniorskog prvaka Stipe Stipetića iz KBK „Dalmacija“ Dugi Rat. Zanimljivo je da su oba borca svoje titule osvojili u low kicku, ali su poželjeli ovaj dvoboj odraditi po pravilima thai kickboxinga. Borba je bila dinamična. Udarci su pljuštali na sve strane, a bilo je i puno atraktivnih bacanja. Suci nisu bili jedinstveni u svojoj prosudbi. Jedan je vidio da je Roso bio dominantan sve tri runde, a drugi da se to odnosilo samo na prve dvije runde dok je u trećoj bio bolji Stipetić. Treći sudac je pak zaključio da je Stipetić bio bolji prvu rundu, a da su preostale dvije bili podjednaki. Takvim podijeljenim dojmom je meč i završio. Pobijedio je Marin Roso na bodove rezultatom 2:1. Nagradu je uručio g. Milan Markežić, predsjednik gradskog sportskog saveza.


















































Šesta borba je bila zanimljiva po svom konačnom rezultatu. U low kicku do 86 kg, borili su se Mihael Đotlo iz KBK „King“ Poreč i Hrvoje Sep iz KBK „Champion Gym“ Osijek. Đotlo je krenuo odlučno. U prvoj rundi je jednim snažnim udarcem zateturao Sepa. Sudac u ringu je brojao do 8, Sep se oporavio i borba se nastavila. Usprkos tome, Đotlo je tu rundu dobio samo kod jednog suca. Borba je i u nastavku izgledala slično. Đotlo je napadao, ali je Sep bio vješt u kontri. Nakon kraja treće runde šok za publiku: Sep je uvjerljivo pobijedio na bodove jednoglasnom odlukom sudaca 3:0. Porečki trener je u čudu stajao na ringu, publika je pomalo i zviždala, ali uvid u liste je bio jasan: sva tri suca su posljednje dvije runde dodijelili gostu iz Osijeka. Preostalo je samo da nekadašnji svjetski amaterski i profesionalni prvak u low kicku Igor Ivošević iz Rijeke dodijeli pehare za prvo i drugo mjesto.
















Sedma borba je donijela sraz u thai kickboxingu do 75 kg. Borili su se Stipica Duspara iz KBK „King“ Poreč i Jerko Kuzmić iz KBK „Mornar“ Split. Stipica je trostruki državni prvak, a Kuzmić je iskusan prekaljeni borac. Ipak, mladost je presudila. Stipica je bio uvjerljivo bolji prve dvije runde. Nekoliko puta je precizno polukružnim udarcem nogom pogodio Kuzmićeva rebra. Splićanin je usprkos tome pojačao aktivnost krajem meča, međutim to nije bilo dovoljno za pobjedu. Stipica je uvjerljivo pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca, na bodove 3:0. Budući da je to bila borba u težinskoj kategoriji u kojoj je državni prvak bio pokojni David, pehare je uručio njegov otac Dario Šajin.

































Braća Duspara su imali borbu jedan iza drugog. U osmom meču, u full contactu do 86 kg, sastali su se Ivica Duspara iz KBK „King“ Poreč i Dario Jurišić iz KBK „Mornar“ Split. Ivica je aktualni svjetski juniorski prvak u light contactu, a Dario je viceprvak Svjetskog seniorskog kupa u istoj disciplini. Za porečku večer su izabrali tvrđu disciplinu punog kontakta. U tome je domaći borac bio uvjerljiviji. Borba je bila kvalitetna. Ivica je kao po pravilu za tu večer uvjerljivo dobio prvu rundu. U tome mu je pomoglo i brojanje kojem je Jurišić bio izložen u prvoj rundi. Druga runda je nastavljena u istom stilu, a onda je Jurišić pokušao preokrenuti dojam kod sudaca krajem meča. Dvojica sudaca su prepoznala taj njegov napor i treću rundu proglasili neriješenom. Ipak, to nije bilo dovoljno. Duspara je uvjerljivo pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca, na bodove 3:0. Nagrade je uručio dr. Ivan Rakovac koji je svojedobno za Poreč osvojio prvu svjetsku medalju u borilačkom športu.




























Predzadnji meč je bio u thai kickboxingu preko 91 kg. Susreli su se Valentino Venturini iz KBK „King“ Poreč i Hrvoje Kišiček iz „CroCop teama“ Zagreb. Venturini je brončani s posljednjeg Europskog prvenstva, a Kišićek je državni prvak u savate boksu. Venturini je bio od početka bolji. Nošen navijanjem svoje publike bio je uvjerljiv u svim elementima borbe. Zagrepčanin mu se malo približio u drugoj rundi i nije iskoristio treću rundu u kojoj je domaćin malo popustio. Nisu mu pomogli ni savjeti iz kuta u kojem je bio Igor Pokrajac, sparing partner Mirka Filipovića. Odluka sudaca je bila jedinstvena. Pobijedio je Valentino Venturini na bodove, rezultatom 3:0. Pehare je dodijelio Ivan Rudan iz Pule, nekadašnji svjetski prvak u tajlandskom boksu i full contactu te bivši europski prvak u low kicku.
























































Slika radnog naslova: "Pusa treneru"



Posljednja borba je bila također u thai kickboxingu preko 91 kg. Porečani su nestrpljivo iščekivali vidjeti svog junaka na djelu. U ring je ušao svjetski prvak Igor Jurković iz KBK „King“ Poreč, a njemu se „usudio“ suprotstaviti Josip Ivanišić iz KBK „Champion Gym“ Osijek. Ivanišić je aktualni osvajač Hrvatskog kupa u superteškoj kategoriji. Treba pohvaliti Josipovu hrabrost. On je sigurno bio svjestan da se Jurković mora pokazati domaćoj publici i da ga neće ni malo štedjeti. Isto tako, on je znao koja je kvaliteta svjetskog prvaka. Također, thai kickboxing je prilično nemilosrdna borba u kojoj su dozvoljeni udarci i rukama i nogama (uključujući koljena) po čitavom tijelu, kao i držanje protivnika te bacanja na pod. I usprkos svemu, Ivanišić se hrabro borio. Ostao je na nogama i izdržao je sve tri runde. Istina, u drugoj i trećoj rundi mu je brojano, ali nije pao. Pokazao se kao iznimno čvrst borac i vjerojatno će se za njega još čuti. Sudačka odluka nije bila upitna. Pobijedio je Igor Jurković na bodove rezultatom 3:0. Pehare je dodijelio predsjednik HKBS-a Predrag Znaor.





















































Sve mečeve su sudili Kristina Pilko iz Rijeke, Davor Milaković i Elvis Šabotić iz Čavala te Jozo Gabrić iz Splita. Priredba je bila odlična, a publika i borci su bili zadovoljni. Sve je snimalo nekoliko nacionalnih TV kuća pa će sigurno i ljubitelji kickboxinga ispred malih ekrana uskoro doći na svoje.

Eto.

I nastavlja se dalje diskusija na NOKAUT forumu, ali o odnosu thai kickboxinga i tajlandskog boksa. Evo prenosim:

Muay
... imam ja jedno drugo pitanje: Nesumnjivo je da trenutno u Hrvatskoj daleko veći broj boraca nastupa u tay kick boksingu, nesumnjivo je dana tim natjecanjima nastupaju i borci iz tajlandskog boksa, nesumnjivo je da je organizacijski daleko bolje posložena cjela priča i tay kick boksingu ali.......
U GAISF je primljen WAKO, pretpostavljam kao predstavnik kick boksinga, u GAISF je primljena IFMA kao predstavnik Tay boksa. Kako će reagirati GAISF ako kojim slučajem IFMA ospori pravo WAKO-u da ima "borilačku disciplinu" taykick boksinga?

Lot333
Pozdrav društvo, pozdrav Muay
ti i ja smo o pitanju razlike između thai kickboxinga i tajlandskog boksa već dosta zagnjavli kolege forumaše i mislim da smo se čak i približili u nekim stavovima, pa ne bih sada otvarao novu diskusiju. Ono što jeste činjenica - thai kickboxing je jedna od disciplina kickboxinga kao sporta, tajlandski boks je drugi sport, ma kolika bila sličnosti među njima.

Što će reći IFMA na kickboxing disciplinu thai kickboxing? - ništa, gotova priča! Kickboxing kao sport preko svoje matične svjetske federacije WAKO je sa svih svojih 7 disciplina (semi contact, light contact, full contact, low kick, thai kickboxing, glazbene forme i aero kickboxing) primljen u GAISF isto kao i tajlandski boks preko IFMA.

Do sada je bilo nekih drugih osporavanja od strane karatea, pa tu je bilo i prepucavanja među više svjetskih kickboxing federacija (WKA, WPKL, ISKA, IAKSA). Isto tako je bilo određenih prepucavanja u tajlandskom boksu između europske Muay Thai federacije u odnosu na svjetsku, kao i zasebna priča o nizozemskim Muay Thai-ašima, koji nikako ni sa kime zajedno.

Sve je to rezultiralo odugovlačenjem prijema i WAKO-a i IFMA u GAISF, ali i pokušajima da se drugačije poslože discipline, pa je tako bilo i razmišljanja (ili bojazni - kako s koje strane tko gleda) da bi se kickboxing prilagođavao pa sam kao sport ostao na full contactu ili low kicku, dok bi se npr. semi contact sjedinio s karateom (u tom pravcu se sada mijenjaju njihova pravila), light contact bi se stopio s taekwon-doom (i oni, pogotovo u WTF-u mijenjaju pravila), dok bi thai kickboxing vratio se svojim izvorima (kažu neki) odnosno prilagodio bi se sličnom tajlandskom boksu (kažu drugi). Isto tako - glazbene forme bi se sjedinile s Wu shuom, a aero kickboxing, tko zna.

Samim činom prijema i WAKO-a i IFMA - priča je i za kickboxing i za tajlandski boks završena, svatko je svoj sport, svatko ima svoje područje rada, i odgovornosti i gotovo. ma koliko god mi šutjeli o tome.

Slažem se s činjenicom da je sve više tajlandskih boksača na kickboxing prvenstvima - i to ne samo u Hrvatskoj, već je to situacija u svijetu. Čemu su razlozi, mogao bih pisati danima, ali samo nekoliko crtica što se tiču Hrvatske:

Dakle, definitivna činjenica je da je od 2000. godine kickboxing u Hrvatskoj u stalnom usponu i to prvenstveno zbog koncepcije razvoja koju je zauzelo tadašnje vodstvo saveza i drži ga do danas - a to je okupiti što više klubova ne zajedničkom interesu - a to su natjecanja te tom prilikom odmaknuti od klubova sve nepotrebne stvari (administriranje, nepotrebne regule, igre i spletke). Da li je vodstvo u tome uspjelo? - jeste i svaka im čast na tome.

Druga činjenica je da je istovremeno Hrvatski savez tajlandskog boksa sve više i više (organizacijski) ne sportki i kvalitativno - slabio i slabio. Klubovi se nisu slagali s nekim stvarima i udaljili su se od saveza, ali srećom, nisu prestali trenirati i kvalitetno raditi. Kada su vidjeli priliku da na sličnoj disciplini ipak održe kakav takav kontinuitet natjecanja, došli su na thai kickboxing i low kick natjecanja kickboxing saveza.

Treća činjenica - općenito s K1 je u svijetu porastao interes za kickboxing, a svakako nam je tu u Hrvatskoj najveću propagandu učinio Mirko. I toga društvo u kickboxingu mora biti svjesno.

Ekipa iz kickboxinga je očito znala iskoristiti trenutak, pošteno je odradila i ostvarila svoje ciljeve i sada je samo da se tako nastavi i da se ubiru rezultati.

Što se tiče tajlandskog boksa u Hrvatskoj - ima nade (opet mislim organizacijski) i čak i tu ekipa iz kickboxing saveza uskače i pomaže prijateljskom savezu tajlandskog boksa, ma koliko god na prvi pogled to izgledalo kao konkurencija. Ja osobno mislim da će potrajati još neko vrijeme zimskog sna u hrvatskom Muay Thai-ju, ali klubovi se bude i jedino što mogu reći - uključite se u savez, svojim prisustvom djelujte i utičite na daljnji razvoj saveza, na bolju organizaciju i bolju organiziranost - sama natjecanja će vrlo brzo i to bez sumnje, biti vrhunska. Jer kadar kojega trenutno ima i stvaraju Beneta, Posilović, Cikatić, Bilandžić, Komšić, Žaja ... samo čeka da "pukne" i pokaže što zna u tajlandskom boksu.

Dakle, duga je ovo bila priča da bih ti rekao da je, što se tvoga pitanja tiče - priča gotova - što je tu je, ajmo se baviti sportom, idemo u ring i na tatami (ne ti i ja! ), pa ko bolji, ko spretniji, ko jači.

Pozdrav (BTW veselim se sljedećoj diskusiji s tobom, s nadom da ne zamaramo ostale cijenjene forumaše).

Na NOKAUT forumu, razvila se zanimljiva diskusija - pojednostavljeno rečeno "Što će nama aero kickboxing u našim borilačkim vodama". Da ne duljim, evo prenosim, pa sami zaključite:

Cro Muay Thai
Mislim da to sto je kick box primljen ipak veca vijest,a pogotovo aero kick box sa stepom bez oruzja(tu se osvaja najvise medalja i potencijalno,imati cemo hrpu zlatnih medalja na olimpijskim igrama kad se kick box utrpa na OI)

Lot333
A kritike na račun nekih disciplina kickboxinga - više govore o kritičaru nego o kritiziranom. Šteta, nesportski i ne fer prema stotinama u Hrvatskoj, tisućama u svijetu koji se bave ovim lijepim vještinama.

Salteras
Osobno mi na živce idu te discipline aero kickboxing, glazbene forme itd... Ali zar nije ove godine na SP u muay thaiu u Bangkoku po prvi put uveden nekakav muay aero preseravanje, zaboravih ime toj disciplini, tako da ti je ova primjedba za ku...
Komercijala, prijatelju moj, komercijala... A i neko od članova Baruna Trenka (klub koji njeguje muay thai) je nastupio u aerokickboxingu u Topuskom proteklog vikenda, tako barem stoji u lotovom izvještaju

Gigi
Da bio je taj neki aero muay thai. Boze me sacuvaj svega toga, mislim super za cure za rekreaciju,pa i natjecanja ali ne moze se to vodit pod borilacki sport (tu mislim i na aerokickbox i aeromuay thai i glazbene forme itd itd)

Salteras
Šalu na stranu, ali u GAISF nije primljen kick box, nego WAKO-svjetska federacija kickboxinga (ima ih više) i to je jako dobro. Ne zaboravimo da su neki od prvaka u ovoj federaciji bili Andy Hug, Mike Bernardo, Mushasi, Stefan leko, Sam Greco...

Cro Muay Thai
To sto mislim za aero kick box, isto mislim i za aero break dance sa stepom po glavi muay thai disciplinom. Meni osobno ide na zivce kada gospodin Desa (kojeg inace cijenim zbog ljubavi i entuzijazma, koju iskazuje prema kick boxu) nabraja medalje koje su osvojili u kick boxu s raznih svjetskih prvenstava i zbraja medalje iz tih disciplina(koje nemaju veze s borilackim sportom)i one prave medalje,koje osvajaju borci koji se stvarno namuce za te iste medalje.Takve discipline se moraju odvojiti,jer je to sramota kick boxa,a pogotovo kad ih izjednacava sa pravim borilackim disciplinama.Imaju prvenstva u aerobiku i neka se tamo takmice,a u borilackim sportovima neka medalje osvajaju borci,a ne plesaci.

Zasto bi bilo nesportski i nefer kritizirati neke kvazi borilacke discipline,kada to one nisu(borilacke).Ima stotine tisuca plesaca na svijetu koji se takmice u plesnim disciplinama i ja ih cijenim,jer se nazivaju onako kako se trebaju nazivati,ali zbrajati medalje iz borilackih disciplina i plesnih disciplina,te to prezentirati u javnosti kao jednako vrijedne discipline nije fer prema onima koji su za medalje dobili i pokoji udarac(u najboljem slucaju).

Lot333
Ok, možda teške riječi na prvu loptu. Shvatio sam to kao omalovažavanje, a ne kao kritiku. Ako je bila kritika, svatko na to ima pravo i ispričavam se. A ako je bilo omalovažavanje - onda ostajem da je svako omalovažavanje nesportsko i ne fer. Ali, odmah da bude jasno - nikada nitko neće i ne može uspoređivati aero kickboxing i thai kickboxing. Nitko normalan, a trudim se i sebe smatrati takvim. Nitko ne želi omalovažavati onaj trud i znoj, ali i bol koji je svojstven thai kickboxingu, ali ne slažem se s omalovažavanjem truda i znoja cijele ekipe iz aero kickboxinga.

I nitko ne želi omalovažavati medalje jednoga Ante Varnice, Igora Jurkovića, Marka Tomasovića, Marina Rose, Frane Radnića ... ali, zar su one manjeg sjaja ako se spomene i Marija Krivačić, Vanja Gojković, Marina Nikolić, Marija Mažar ...

A kada pričamo - o usporedbi, nikome ne pada na pamet olimpijsku medalju sinkroniziranog plivanja podrediti olimpijskoj medalji vaterpola, nikome ne pada na pamet da olimpijsku medalju plesne gimnastike podredi olimpijskoj medalji ostvarenoj na konju s hvataljkama - a toliko su različiti.

Slažem se i s tvrdnjom da je sve komercijalizacija. Jeste, nažalost, ali što sad. Odbaciti sve to, odbaciti sve te ljude koji iz koje kakvih razloga žele biti tu, blizu nas, blizu ringa - ipak ne u ringu. I da li to jednom Jurkoviću, Venturiniju, Paladinu, Varnici, Tomasoviću, Radniću ... smeta. Ne, siguran sam da ne.

Odmah da bude jasno - nema tu love. Nikakve, garantiram vam. Možda, u nekom gradu, neka cura (još za to nisam čuo, ali tko zna) i dobije kakvu nagradicu, možda 200-300 kuna stipendije mjesečno na godinu dana, ali to sigurno nije ni za kunu umanjilo stipendiju koju dobivaju splitski vrhunski sportaši ili riječki ili osiječki. Vjerujte mi, nije aero kickboxing nikakva konkurencija thai kickboxingu, ni u čemu!

Jednoga dana, a tome se iskreno nadam, kada se i kod nas češće zaredaju profi priredbe tada će se i vidjeti razlika. Jedan dobar borac u thai kickboxingu može dobiti od 1000 do 5000 Eura, a oni vrhunski i nešto više. Jadna vrhunska aero kickboksačica - ma što radila (može čak biti i lijepa), ne može dobiti niti 100 Eura da uskoči sa svojom izvedbom između mečeva. To je ta novčana realnost.

I na kraju, ima nas svakakvih ovdje, pa i boraca, pa i kibicera, ali i aero kickboksača ili kako ih pojedinci zovu aero plesača. Ali ima i organizatora priredbi. I budimo realni i iskreni - koliko jedan organizator priredbe plati onu djevojku koja pronese brojeve rundi. Vjerujte mi, često puta više nego nekog borca. I ne smeta me ta djevojka, u svoj onoj makljaži oku ugodna pojava, ali smeta me što nitko na to ne reagira - to je kao normalno? Ili možda nije?

Muay
Ajmo jednostavno izignorirati tayaeroboxing, kickaeroboxing.....nas iz borilačkih sportova takve stvari mogu samo nasmijati i služiti nam za sprdačinu, to je tako i možeš se ti lot grčiti neznam koliko, mi jednostavno to ne prihvaćamo kao borilačke sportove.

bbbmarc
Sve te "light-discipline" izvrstan su način popularizacije sporta i proširivanje baze zainteresiranih, jer ne vole svi dobivati po tamburi i gledat lokve krvi, a i roditeljima je lakše i prihvatljivije upisat limače na tak nekaj, a taj lima bu danas-sutra već prešel na nekaj jače/čvršće ako mu se svidi...


Salteras
U našem (hrvatskom) slučaju često se puta radi samo o posesivnosti. Možemo mi koji ne volimo aerokickboxing nijekati ga do mile volje, ali isto tako možemo nijekati i nogomet i squash, ali.... psi laju ,a karavane prolaze...
Nađite bilo koga u bilo kojem dijelu svijeta, tj. napravite anketu i naći ćete gro ljudi koji će nabrojiti bilo kakve borce u boksu, karateu, muay thaiu, K1, prideu itd.....i sto posto nećete naići na nekoga tko zna nabrojiti natjecatelje i prvake iz aerokickboxinga, iz čega proizlazi jasno da ovi potonji nisu konkurencija pravim borcima.
Ipak posesivnost je jaka...
Kad sam pričao sa ternerima iz Nizozemske rekli su mi da imaju nekakav izraz koji bi u prijevodu zvučao nešto kao "kickboxingom protiv nogometa", a ne kao u nas pravom borbom protiv lažnjaka.
Ili pojedinci misle da su oni ipak konkurencija, odnosno da šira publika tu neće razumijeti što je što. A znate li zašto neće razumijeti!!!???
Zato što ih ne zanima!!!!

da nema informacija!

U Ičićima, ispod balona, na teniskom terenu, 14. travnja, petak ... još jedna u nizu prevara. Očekivano. Već sam pisao o tome u postu ¤ Novi prilozi za biografiju i sada samo sa žaljenjem mogu konstatitari: opet prevara. A zar ste nešto drugo i očekivali?

I nigdje vijesti o tome, nigdje, pa čak ni na XXIst Century Gladiators web portalu

Srećom, samo je pedesetak gledatelja prevareno, samo je jedan sponzor prevaren, a ostali u tom cirkusu već su valjda otupili na one "Joj, čuj, znaš, sponzor nije uplatio, vidiš koja je bila prodaja karata, prevrili su me oni na ulazu ...". I žao mi Asketa Vojnovića, i žao mi Ivice Perkovića ...

A možda i nije.

U subotu, 15. travnja je u Topuskom održan otvoreni kickboxing kup "Top Terme 2006" i to u semi contactu za djecu, mlađe kadete, starije kadete, juniore i seniore, light contactu za seniore kao i u aero kickboxingu u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji za sve dobne skupine.

Kup je okupio 187 natjecatelja iz 21 kluba - člana Hrvatskog kickboxing saveza. Uspješni izvršni organizator ovoga kupa bio je KBK "Sokol" iz Slunja pod vodstvom Zdravka Begovića.







Na kupu su proglašeni najboljima sljedeći natjecatelji:

Semi contact:
najbolji dječak: Danijel Dokmanić - "Ivanić Grad" - Ivanić Grad
najbolja djevojčica: Marinela Pleše - "Moslavac" - Popovača
najbolji mlađi kadet: Romeo Grbavac - "Mavaschi" - Makarska
najbolja mlađa kadetkinja: Rina Čičin Karlov - "HBD" - Vodice
najbolji stariji kadet: Matej Lebo - "Benkovac" - Benkovac
najbolja starija kadetkinja: Ivona Jakša - "Zmaj" - Bedekovčina
najbolji junior: Domagoj Šarčević - "Moslavac" - Popovača
najbolja juniorka: Matea Malec - "Moslavac" - Popovača
najbolji senior: Miroslav Grgić - "Moslavac" - Popovača
najbolja seniorka: Vedrana Halinčić - "Jastreb" - Jastrebarsko

najuspješniji klub: "Moslavac" - Popovača (trener Dražen Šalković)

Light contact:
najbolji senior: Marko Šarko - "Sokol" - Slunj
najbolja seniorka: Maja Cukrov - "HBD" - Vodice

najuspješniji klub: "Moslavac" - Popvača (trener Dražen Šalković)

Aero kickboxing:
najbolja natjecateljica: Maja Pavlović - "Lav" - Pula
najbolji team: Team Lav 5 (Valerija Lukani, Marina Lelić, Antonija Zdeličan)
najuspješniji klub: "Lav" - Pula (trener Rudolf Oliva)



Na slici - proglašeni najboljima.

Pobjednici otvorenog kupa postali su:

Semi contact:
Dječaci:
- 19 kg - Ivan Repić - "Slatina" - Slatina
- 22 kg - Markos Radoš - "Novska" - Novska
- 25 kg - Mate Merčep - "Mavaschi" - Makarska
- 28 kg - Gabrijel Grabner - "Mavaschi" - Makarska
+ 32 kg - Danijel Dokmanić - "Ivanić Grad" - Ivanić Grad

Djevojčice:
- 28 kg - Marinela Pleše - "Moslavac" - Popovača
- 32 kg - Dora Daren - "Mavaschi" - Makarska

Mlađi kadeti:
- 28 kg - Petrit Rahmani - "Novska" - Novska
- 32 kg - Berislav Šiško - "Mavaschi" - Makarska
- 37 kg - Matija Vragović - "Zmaj" - Bedekovčina
- 42 kg - Romeo Grbavac - "Mavaschi" - Makarska
+ 47 kg - Marko Filipović - "Moslavac" - Popovača

Mlađe kadetkinje:
- 32 kg - Anđela Paleka - "Lotus" - Split
- 37 kg - Tihana Jirasek - "Pakrac" - Pakrac
- 42 kg - Rina Čičin Karlov - "HBD" - Vodice
- 47 kg - Marija Klaić - "Pakrac" - Pakrac
+ 47 kg - Iris Bareša - "HBD" - Vodice

Stariji kadeti:
- 42 kg - Frane Opačak - "Benkovac" - Benkovac
- 52 kg - Matej Lebo - "Benkovac" - Benkovac
- 63 kg - Domagoj Šarčević - "Moslavac" - Popovača
+ 69 kg - Frane Mijić - "Lotus" - Split

Starije kadetkinje:
- 42 kg - Vlatka Hajdu - "Moslavac" - Popovača
- 46 kg - Ivona Jakša - "Zmaj" - Bedekovčina
- 55 kg - Klara Begić - "Zmaj" - Bedekovčina
- 60 kg - Kristina Kolar - "Zmaj" - Bedekovčina

Juniori:
- 57 kg - Matija Jambrišak - "Novska" - Novska
- 63 kg - Domagoj Šarčević - "Moslavac" - Popovača
- 69 kg - Dejan Čepić - "Zmaj" - Bedekovčina
- 74 kg - Marko Radić - "Lotus" - Split
- 79 kg - Boris Mišković - "Budokai" - Rovinj

Juniorke:
- 45 kg - Irena Šubr - "Novska" - Novska
- 60 kg - Matea Malec - "Moslavac" - Popovača
+65 kg - Ariana Jambrišak - "Novska" - Novska

Seniori:
- 69 kg - Miroslav Grgić - "Moslavac" - Popovača
- 74 kg - Jurica Dumbović - "Kutina" - Kutina
- 79 kg - Zdravko Hasan - "Kutina" - Kutina
- 89 kg - Tomislav Bartolović - "Jastreb" - Jastrebarsko

Seniorke:
+ 65 kg - Vedrana Halinčić - "Jastreb" - Jastrebarsko

Light contact:
Seniori:
- 57 kg - Igor Šubr - "Lightning" - Lipovljani
- 63 kg - Miroslav Grgić - "Moslavac" - Popovača
- 69 kg - Marko Šarko - "Sokol" - Slunj
- 74 kg - Ognjen Ledinšćak - "Zmaj" - Bedekovčina
- 84 kg - Tomislav Bartolović - "Jastreb" - Jastrebarsko
- 89 kg - Boris Martinović - "Benkovac" - Benkovac
+ 94 kg - Josip Čančar - "Benkovac" - Benkovac

Seniorke:
- 65 kg - Maja Cukrov - "HBD" - Vodice
+ 65 kg - Arijana Jambrišak - "Lightning" - Lipovljani

Aero kickboxing:
Pojedinačno:
djevojčive bez stepa: Jennifer Martinčić - "Lav" - Pula
kadetkinje bez stepa: Maja Pavlović - "Lav" - Pula
kadetkinje sa stepom: Maja Pavlović - "Lav" - Pula
juniorke bez stepa: Marina Lelić - "Lav" - Pula
juniorke sa stepom: Marina Lelić - "Lav" - Pula
seniorke bez stepa: Vanja Gojković - "Barun Trenk" - Zagreb
seniorke sa stepom: Marina Lelić - "Lav" - Pula
muški - apsolutno: Boris Neverly - "Lav" - Pula

Timski:
kadetkinje bez stepa: Team "Lav 1" - "Lav" - Pula
(Maja Pavlović, Maja Britvić i Tina Hrvatin)
seniorke bez stepa: Team "Lav 2" - "Lav" - Pula
(Maja Pavlović, Maja Britvić i Tina Hrvatin)
apsolutna sa stepom: Team "Lav 5" - "Lav" - Pula
(Valerija Lukani, Marina Lelić, Antonia Zdeličan)

















































Na slici gore lijevo - sudac Ilija Dejanović. Na slici gore desno - Rudolf Oliva - trener KBK "Lav" - Pula











Na slici gore lijevo - mlada sutkinja Vanessa Božić iz Kutine, a na slici desno nešto stariji i "nešto" krupniji sudac Tomislav Rosy iz Novske.











Na slikama s lijeva: Željko Derdić - trener KBK "Jastreb" iz Jastrebarskog, Dalibor Burmudžija - sucac iz Kutine i Dražen Šalković - trener KBK "Moslavac" iz Popovače.

Obilježili ovaj kup, na neki način

U petak 14. travnja 2006. je u Topuskom održan seminar za kickboxing suce Hrvatskog kickboxing saveza. Seminaru je prisustvovalo 19 novih kandidata za suce i 20 "starih" sudaca kojima je ovo dvogodišnja potvrda licence kickboxing suca Hrvatskog kickboxing saveza.

Sudački seminar vodio je glavni tajnik HKBS-a Romeo Deša, međunarodni kickboxing sudac i već više godina glavni sudac svjetskih i europskih prvenstava kao i svjetskih kupova WAKO svjetske kickboxing federacije, inače i autor "Priručnika" Hrvatskog kickboxing saveza po kojem je i vođen sam seminar.

Na seminaru su posebno prorađene posljednje promjene u kickboxing pravilima, prorađena su sva pravila pojedinih disciplina, bilo je dosta pitanja iz dosadašnje prakse. Suci su i sljedećeg dana na otvorenom kickboxing kupu imali i praktičnu obuku.

Suci su na kraju seminara dobili test od 165 pitanja kojeg u roku mjesec dana trebaju riješiti, a svi novi suci koji ga uspješno riješe postati će kandidati za suca u trajanju od godine dana. Ukoliko u sljedećih godinu dana uspješno odrade suđenja, dobiti će dvogodišnju licencu kickboxing suca Hrvatskog kickboxing saveza. Stari suci će uspješnim rješavanjem testa produžiti svoju licencu kickboxing suca za sljedeće dvije godine.

Prošlog petka, 7. travnja, u prepunoj dvorani "Borik" u Banja Luci, pred oko 6.000 gledatelja održana je borba na koju se čekalo pet godina. Jedan protiv drugog našla su se dva kickboksača trenutno među najboljima u svijetu - Ivan Strugar - SiCG, branitelj WAKO Pro titule svjetskog prvaka u low kicku do 81,4 kg i izazivač Draženko Ninić - BiH. Iz ove borbe kao pobjednik odlukom sudaca 2:1 izašao je Ivan Strugar.

Poslije uobičajenog početnog ispitivanja snaga Ninić je bio agresivniji dok je Strugar svoju šansu tražio i pronalazio iz kontri. Nakon izjednačenog početka uslijedila je blaga inicijativa Strugara. Sredinom borbe, u šestoj rundi Ninić je imao dobru seriju udaraca koja je podigla "Borik" na noge, ali nije bila dovoljno jaka da bi uzdrmala Strugara. Od sedme do desete runde blaga prednost bila je na Strugarovoj strani koji je posebno u devetoj i desetoj rundi u nekoliko navrata odlično "pronašao" Ninića ali je i banjalučki šampion pokazao da se za ovu borbu stvarno odlično pripremio. Sve udarce je izdržao na nogama. U 11. rundi stekao se dojam da su se oba borca čuvala za posljednje dvije minute ovoe borbe. U 12. rundi Ninić je bio dominantan u ringu, sjajno je povezivao udarce, prilično uzdrmao Strugara, ali meč borbu nije uspio završiti onako kako je planirao i kako je očekivao prepun "Borik" - knock outom. Strugar je sve njegove nalete izdržao na nogama i konačnu ocjenu o pobedniku dali su suci.

Odluka sudaca bila je 2:1, a time je pojas bar za sada ostao kod Ivana Strugara. Sljedeća borba trebala bi se održati 20. svibnja u novosadskom SPENS-u.

Sama sudačka odluka bila je iznenađujuća, a kada se doznalo kako se bodovalo, iznenađenje je bilo još veće: talijanski sudac Fragale dao je prednost Niniću dok je crnogorski sudac Roganović dao pobjedu Strugaru. Hladan tuš priredio je bosanski sudac Jovičić koji je dao pobjedu Strugaru. Uslijedile su neke ostavke, optužbe za dobro plaćenu odluku, ali to je već njihov problem, zar ne?




Ali, zašto mene ovo zanima - kao prvo zanima me jer oba borca poznajem, dobri su to kickboksači i zaslužili su ovakvu priliku. Poznajem i sve ove suce. Do sada nisam stekao dojam da bi bio koji od njih bio potkupljiv, kako sada optužuju Miroljuba Jovičića, mada je stvarno iznenađujuće da u izjednačenoj borbi domaći sudac daje pobjedu gostujućem borcu. Isto tako, kao što nije iznenađujuća odluka crnogorskog suca Roganovića.

Ali, najviše zbog čega ovo pišem je vijest koja se pisala sitnijim slovima - u predborbama je bio susret kickboksača Rijeke i Banja Luke. Riječani, odnosno bolje reći borci kickboxing kluba "Sveti Matej" iz Viškova koje je vodio trener Dragan Majkić - nisu se proslavili.

Evo rezultata:

-71 kg Paolo Bilen (Ri)- Boris Cigan (BL) - 0:3
-63 kg Predrag Šimunec (Ri) - Dušan Kerkez (BL) - 3:0
-75 kg Luka Habek (Ri) - Denis Marijanović (BL) - 0:3
-75 kg Hrvoje Crnić (Ri) - Ivan Anušić (BL) - 0:3
-81 kg Ivan Stanić (Ri) - Bojan Glavaš (BL) - 0:3

Dakle, Rijeka : Banja Luka - 1:3

Prema riječima trenera Dragana Majkića, suci su znatno oštetili dva naša borca Hrvoja Crnića i Ivana Stanića, što je i publika popratila znakovitim zviždanjem. Majkić je zadovojan nastupom svojih boraca, a da bi ispravio nepravdu, već je dogovorio uzvratne borbe između Hrvoja Crnića i Ivana Anušića, kao i između Ivana Stanića i Bojana Glavaša, a održati će se 13.5. u Bjelovaru na potivnom kickboxing turniru "Gold Liga" u organizaciji Hrvatskog kickboxing saveza i novoosnovanog kluba iz Bjelovara - KBK "Bjelovar" kojeg vode Dalibor Češnjaj i Valentin Adlešić.

Živi bili pa vidjeli!

Znam što ćete sada reći - evo ga, propaganda, promičba, reklama, ziher ima neku štelu.

Me ne, nemam, ali koji puta napišem i Zoran to objavi. Jeste da ne potpiše, pa ni ovaj blog ne potpisujem, pa što.

Daklem, u novom ciklusu izlaženja - dvomjesečno, s pojačanim ljetnim i novogodišnjim brojem, izašao je 43. broj BUDO Internacionala

Evo izvoda iz sadržaja kako ga najavljuje matična web stranica:

* Megaintervju: Martina Zupčić-lijepa i opasna
* Hiroo Mochizuki: Čuvar tradicije
* Mala oružja: Yawara-Kubotan
* Odlazak legende Carlsona Graciea
* Ekskluzivno iz Japana: Pride 31 - "Unbreakable"
* K-1 Max Japan
* Hock Hochheim:Samoobrana - ubod u rebra
* Vojne borilačke vještine: Bliska borba u tajlandskoj kraljevskoj vojsci
* Megareportaža: Podgorica - Europsko prvenstvo u karateu za juniore i kadete
* Nanbudo: Uvod u ki nagare sustav tehnika
* Nova pravila taekwondoa
* Reportaža: Memorijalni EABA boksački turnir "Zlatko Hrbić"
* Psihologija i sport: "Igra skrivenog blaga"

A ja bih još dodao da je u ovom broju od hrvatskog kickboxinga objavljeno:
* Izvještaj s Hrvatskih prvenstava u Kostreni 12.02.2006.
* Vijest s Međunarodnog kickboxing turnira "Austria Clasics 2006"
* Vijest s Međunarodnog kickboxing turnira "Irish Open 2006"

i ende. Nema više! ???



A nije baš sve tako sjajno kako izgleda! Zašto?

Pouzdano znam da je Zoran Rebac - glavni urednik hrvatskog izdanja BUDO Internacionala dobio (jer sam i ja to dobio - he, he od tuda sve moje informacije) pregled aktivnosti Hrvatskog kickboxing saveza na čak 15 stranica, a tamo piše:

* 14.01.2006. - POBJEDA VENTURINIJA KNOCKOUTOM VEĆ U PRVOJ MINUTI
* 29.01.2006. - MINEO MOLNAR - ZLATNI NA "ZLATNOM POJASU"
- Međunarodni turnir "Golden Belt" - Moreno di Piave, Italija
* 18.02.2006. - "NOĆ RATNIKA" - VEČERNJA KICKBOXING PRIREDBA
- Susret kickboxing reprezentacija Osiječko-baranjske županije i Vojvodine
* 19.02.2006. - ODRŽANI OTVORENI KICKBOXING KUPOVI "ZAGREB 2006"
- u semi contactu za mlađe kadete i juniore i u light contactu za seniore
* 26.02.2006. - ODRŽANA DRŽAVNA PRVENSTVA HRVATSKOG KICKBOXING SAVEZA U DISCIPLINI THAI KICKBOXING ZA JUNIORE I SENIORE
* 26.02.2006. - HRVATSKI KICKBOKSAČI ZA ANTU GOTOVINU
- "ANTE, SVI SMO ZA TE"
* 19.02.2006. - ODRŽANI OTVORENI KICKBOXING KUPOVI "ZAGREB 2006"
- u semi contactu za mlađe kadete i juniore i u light contactu za seniore
* 04.03.2006. - Ana Znaor prva na „Irish open 2006.“
* 12.03.2006. - U KOSTRENI ODRŽANA DRŽAVNA PRVENSTVA HKBS-a
* 18.03.2006. - "AUSTRIA CLASSICS 2006." Međunarodni kickboxing turnir

Znam, ne može samo kickboxingu broj posvetiti, ali da je barem rezultate objavio. !

Eto, da se i to dogodi.

Sva ona suradnja između Hrvatskog kickboxing saveza i HRphotocontest portala o kojoj sam davno pisao u postu Kickboxing umjetničko - sportska fotografija, baš i nije urodila plodom. Bila jeste uspješna, ali kratka. No, nadam se da će se nastaviti, jer dobrih slika - nikada dosta.

Ne malo sam se iznenadio kada sam na T-portalu u rubrici "Fotografija dana", prošli petak naišao na kickboxing fotografiju koju je u Zadru uslikao Goran Mehanović - foto amater, a sada i kolumnist HRphotocontest web portala.

Evo te slike:



Da bih vam pričao o kvaliteti ili umjetnosti slike - to ne znam. Znam da mi se slika jako sviđa, da su je mnogi stručnjaci po raznim foto portalima vrhunski ocijenili, pa ju je eto i T-portal izabarao za fotku dana. Gorane svaka ti čast.

Ono što o slici znam, jeste da je nastala 29. srpnja 2005. u Zadru, na kickboxing / ultimate fight priredbi "Nokaut 2 - Oluja", da je na slici napad Domagoja Ostojića na Antonyja Hardonka i da je na kraju, bez obzira na ovaj direkt - Domagoj Ostojić - izgubio.

E, da, slika se zove Direct.

U subotu, 8. travnja je u Ebernu, Njemačka održan međunarodni kickboxing turnir "German Open 2006" na kojem je ukupno sudjelovalo 520 natjecatelja iz 104 kluba i 12 zemalja.

Na ovom velikom turniru, sudjelovali su i sportaši - kickboksači iz dva hrvatska kluba - KBK "Benkovac" iz Benkovca pod vodstvom trenera Elvisa Nakića i KBK "Moslavac" iz Popovače, pod vodstvom trenera Dražena Šalkovića.

Ukupno je na "German Open 2006" sudjelovalo 13 hrvatskih natjecatelja koji su osvojili 3 zlatne medalje, 1 srebrnu i 6 bronci.

Evo ostvarenih rezultata:

Semi contact:
Seniori:
- 63 kg - 3. mjesto - Miroslav Grgić - "Moslavac", Popovača
- 84 kg - 3. mjesto - Danijel Samirić - "Benkovac", Benkovac
+ 94 kg - 3. mjesto - Mario Samirić - "Benkovac", Benkovac

Seniorke:
- 55 kg - 1. mjesto - Matea Malec - "Moslavac", Popovača
- 55 kg - 5. mjesto - Ines Samirić - "Benkovac", Benkovac

Stariji kadeti:
- 52 kg - 3. mjesto - Matej Lebo - "Benkovac", Benkovac

Mlađi kadeti:
- 145 cm - 1. mjesto - Frane Opačak - "Benkovac", Benkovac

Light contact:
Seniori:
- 89 kg - 3. mjesto - Boris Martinović - "Benkovac", Benkovac
+ 94 kg - 2. mjesto - Dražen Glavaš - "Moslavac", Popovača
+ 94 kg - 5. mjesto - Josip Čančar - "Benkovac", Benkovac

Seniorke:
- 60 kg - 3. mjesto - Katarina Iličić - "Moslavac", Popovača

Mlađi kadeti:
- 37 kg - 1. mjesto - Frane Opačak - "Benkovac", Benkovac

Full contact:
Seniorke:
- 60 kg - 3. mjesto - Katarina Iličić - "Moslavac", Popovača

Da,
Frane Radnić, član kickboxing kluba "Pit Bull" iz Splita, naš šampion, aktualni svjetski amaterski prvak u thai kickboxingu u kategoriji do 71 kg, aktualni europski prvak po profesionalnim pravilima WAKO Pro federacije u thai kickboxingu u kategoriji do 71 kg sudjelovao je u prošlu subotu, 8. travnja, na kickboxing pozivnom turniru "Beast of the East" u Nizozemskoj u mjestu Zaupten.

Frane je imao predviđenu borbu u thai kickboxingu, 5 rundi po 3 minute, s Fadirom Chabarijem - Marokancem koji živi i radi u Nizozemskoj.Prema riječima prof. Marka Žaje, Franinog trenera, borba je bila vrlo izjednačena, možda s malom prednošću za Franu. Uglavnom, Frane je dao dobru borbu. Ali, sudačka odluka je bila za "domaćeg" Chabarija. Frane je izgubio.

Inače, Fadir Chabari jako dobro poznaje našega Franu, a vjerujem da će ga i cijeli život pamtiti. Naime, Frane je u finalu prošlog svjetskog kickboxing prvenstva koje je održano u Maroku, uz direktan TV prijenos Marokanske televizije i u borbi večeri, pobijedio marokanskog ljubimca i favorita - da, upravo toga Fadira Chabirija, čime je postao svjetski kickboxing prvak.

Na slici dolje je trenutak proglašenja Frane svjetskim prvakom na svjetskom prvenstvu u Maroku, prošle godine u rujnu mjesecu.



Na istoj priredbi, sudjelovala je i Ana Mandić, također članica splitskog kickboxing kluba "Pit Bull". Ana je izgubila od domaće Kriste Flemming tehničkim knockoutom u 1. rundi (dakle trećim brojenjem). Marko Žaja je kratko prokomentirao: "Ne pitaj me ništa, bila je za neprepoznat, ne znam što joj je bilo".

Ma, nije važno ...
... što je članak tako malen, da manji ne može biti
... što piše GAIFS umjesto GAISF
... što je napisano kiks boxing umjesto kickboxing
... što je napisano kick boxing, umjesto kickboxing
... što je napisano WAKA umjesto WAKO-a
... što je napisano WAKU umjesto WAKO-u
... što je napisano stjeće umjesto stječe
... što je prezime tajnika napisano Dešan umjesto Deša

... ma ništa to nije važno,

... jedino je važno da je WAKO u GAISF-u, da je kickboxing i službeno priznati sport u svijetu.

Eto, to je važno!

U Antunovcu je 8. travnja 2006. u sportskoj dvorani osnovne škole, održan
Hrvatski kickboxing kup u low kicku za juniore i seniore.

Na kupu je učestvovalo 44 natjecatelja iz 11 klubova - članova HKBS-a. Izvršni organizator natjecanja bio je novoosnovani kickboxing klub - "Antunovac" uz pomoć Kickboxing saveza Osiječko - baranjske županije. Poseban doprinos pripremi i odličnoj organizaciji dao je osobno sam načelnik općine g. Ivan Anušić.


































Na natjecanju su proglašeni najbolji natjecatelji, a to su:

najbolja juniorka - Kristina Karamatić - "Terminator" - Split
najbolji junior: - Simon Prekpaljan - "Kobra" - Bjelovar
najbolji klub: - "Kobra" - Bjelovar - trener: Selimir Bogunović

najbolja seniorka: - Melanija Maglica - "Bushido" - Požega
najbolji senior: - Mario Šajatović - "Champion Gym" - Osijek
najbolji klub: - "Champion Gym" - Osijek - trener: Damir Huber



Na slici s lijeva: Simon Prekpaljan, Melanija Maglica, Kristina Karamatić i Mario Šajatović

Pobjednicima kupa postali su:

Juniori:
- 51 kg - Nikola Habus - "Valpovo" - Valpovo
- 63,5 kg - Mate Milas - "Jaguar" - Imotski
- 71 kg - Simon Prekpaljan - "Kobra" - Bjelovar
- 75 kg - Mario Markovinović - "Kobra" - Bjelovar

Juniorke:
- 56 kg - Kristina Karamatić - "Terminator" - Split
+ 65 kg - Mila Đuzel - "UHBDDR" - Imotski

Seniori:
- 63,5 kg - Josip Skender - "Gladijator" - Osijek
- 67 kg - Marko Orehovački - "Kobra" - Bjelovar
- 71 kg - Branko Mikulić - "Otok" - Otok
- 75 kg - Ivan Barišić - "Valpovo" - Valpovo
- 81 kg - Luka Šimić - "Bushido" - Požega
- 86 kg - Mario Šajatović - "Champion Gym" - Osijek
- 91 kg - Mario Gajić - "Champion Gym" - Osijek
+ 91 kg - Josip Ivanišić - "Champion Gym" - Osijek

Seniorke:
- 60 kg - Melanija Maglica - "Bushido" - Požega
- 70 kg - Vlatka Cvenić - "Valpovo" - Valpovo

Van konkurencije:
- Stjepan Paska - "Valpovo" - Valpovo
























































































































































Ovaj kup nije pokazao ono najbolje što Hrvatski kickboxing savez ima. Nije mu to ni bila namjera. Cilj ovoga kupa bio je promocija kickboxinga u ovom dijelu Slavonije, konkretnije u općini Antunovac, ali i novijim članovima - kickboksačima prvenstveno slavonskih klubova, dati priliku sudjelovanja na natjecanju.

Šteta da na natjecanju nije bilo više klubova iz Dalmacija, Istre i Primorja, pa su tako izostali "Pit Bullovci" jer je Marko Žaja trenutno u Nizozemskoj gdje Frane Radnić ima prestige borbu s Marokancem Fadilom Kahabrijem, "Kingovci" Leonarda Komšića iz Poreča se spremaju za borbe idućeg vikenda na pozivnom turniru "Gold lige" u Poreču, dok se istovremeno najjači borci "Svetog Mateja" iz Viškova pod vodstvom trenera Dragana Majkića nalaze u Banja Luci na kickboxing susretu Banja Luka - Rijeka.

Ipak, ovaj kup pokazao je dosta zanimljivosti. U juniorskoj konkurenciji valja izdvojiti Simona Prekpaljana iz Bjelovara, koji je odradio dvije odlične borbe. U seniorskoj konkurenciji valja istaći borce kickboxing kluba "Otok" iz Otoka koje vodi Josip Dabro - Branko Mikulić i Mario Ilijević, koji su se susreli u finalu i pokazali odličnu borbu. Svakako valja istaći i odličnog mladog borca iz "Champion Gyma" - Maria Gajića.

Vrlo efektno je finalnu borbu odradio Luka Šimić iz požeškog kluba "Bushido". Luka se u finalu susreo sa Zoranom Žižom iz Bjelovara. Vrlo oštar početak, trenutak nesmotrenosti Žiže, spuštene ruke i Šimić efektnim desnim krošeom već u prvoj rundi knockoutira Žižu.

Svakako najzanimljivija kategorija je bila ona seniorska -86 kg. U polufinalu su ispali Ivica Brčić iz "Valpova" i odličan mladi borac iz karlovačkog kluba "Pit 119" Predrag Platiša. O njemu će se još svakako čuti. U finalu su se sastali viceprvak svijeta Marin Roso - "Sveti Duh" - Osijek i Mario Šajatović "Champion Gym" - Osijek. Borba je bila vrlo aktivna, Roso je naletio na "tvrd orah", tada čini nekoliko grešaka i na kraju gubi borbu - diskvalifikacijom zbog nepravilne tehnike. Ali, sudačke liste pokazuju da je ni bodovno Roso nije bio u prednosti.

Obilježili ovaj kup, na neki način

- kaže Luka Kalmeta

Najnovija vijest, upravo pristigla iz Seoula, vijest koja je razveselila više od 6500 registriranih kickboksača u Hrvatskoj, vijest koja je razveselila više od 3200000 registriranih kickboksača u svijetu, vijest koja je mnogima i u Hrvatskoj i u svijetu dala napokon i službenu potvrdu i smisao njihova rada, truda, znoja, znanja, vještina i sposobnosti



WAKO Svjetska kickboxing federacija
primljena je u
GAISF Svjetsku asocijaciju sportova




i time je WAKO postala jedina službeno priznata kickboxing federacija u svijetu, time je kickboxing i službeno priznat kao sport, ravnopravan s mnogim drugim sportovima, kao što je npr. karate.

Što se kickboxinga tiče, i u svijetu i u Hrvatskoj, ovo je povijesna odluka.

Čestitam svima, čestitam i dužnosnicima Hrvatskog kickboxing saveza koji su direktno u tome sudjelovali i svojim radom doprinijeli da se donese ovakva odluka, čestitam i sportašima bez kojih sve to ne bi imalo smisla.

Bravo!

Ennio Falsoni - predsjednik WAKO svjetske kickboxing federacije jučer je proslavio poštovanja vrijedan životni jubilej - 60. rođendan. Siguran sam da su mu stigle čestitke iz cijeloga svijeta, pa se evo i ja pridružujem.



Inače, Ennio Falsoni, Talijan, lingvist - doktor engleskog, francuskog i španjolskog jezika, kao sportaš originalno potječe iz karatea. Svojevremeno je vodio talijansku karate reprezentaciju. 1978. godine Ennio Falsoni posjetio je Amerikanca Mike Andersona (tvorca i pisca prvih pravila kickboxinga) na Floridi. Razgovarali su o tome što se može učiniti da se poboljša kvalitet talijanske reprezentacije koji je bio ispod svih standarda. Anderson je jednom prilikom gledao talijanske natjecatelje na dijelu i nije mogao vjerovati svojim očima: ako su primili i najmanji udarac iz punog kontakta bacali se na tatami plačući, previjajući se od bolova. Anderson, znajući Falsonijevu visoku reputaciju kao odličnog karate borca, člana reprezentacije te godine kada je Italija bila Europski šampion u borbama u karateu, sugerirao mu je da u ringu ne bi trebali biti političari, već pravi sportaši. Tako se je Ennio Falsoni počeo uz Andersona i Geroga Brücknera angažirati u radu WAKO federacije.

Ali Anderson je polako počeo “ispadati iz igre”, a jedini je njegov doprinos sportu u kasnijim godinama bio taj što je uveo novu disciplinu “glazbene forme” u natjecanje i što je na natjecanjima bio predstavnik za žalbe. Svodeći svoju aktivnost na minimalan angažman, Anderson je shvatio da ne može više ići u korak s novim ljudima u federaciji i tada je došlo do rascjepa njega s jedne i Brücknera i Falsonija s druge strane. Dogodilo se to 1984. godine. Anderson je i dalje ostao vođa američkog nacionalnog tima, koji je dominirao na natjecanjima prvih godina, ali je 1987. godine dao ostavku na sve svoje funkcije. Bilo je to poslije grandioznog WAKO šampionata u Münchenu, koji organizirao Brückner i gdje je Ennio Falsoni izabran za predsjednika federacije.

Tako je Ennio Falsoni već skoro 20 godina na čelu WAKO svjetske kickboxing federacije i vodi je više ili manje uspješno - različite su ocjene, a osobno mislim da on to radi uspješno, jer je iz onih početaka novoga sporta doveo WAKO kickboxing federaciju na mjesto najveće i najznačajnije kickboxing federacije u svijetu, s više od 100 država članica, od kojih su u 50-tak nacionalnih kickboxing savezi priznati od Olimpijskih odbora.

Prošle 2005. godine održano je Svjetsko kickboxing prvenstvo, uobičajeno u dva dijela, prvi dio u Agadiru (Maroko) u disciplinama low kick, thai kickboxing i glazbene forme i tu je sudjelovalo 269 natjecatelja iz 28 zemalja, dok je drugi dio održan u mađarskom Szegedu u disciplinama semi contact, light contact, full contact i aero kickboxing i tu je sudjelovao 1091 natjecatelj iz 78 zemalja. To su brojke koje govore!

Inače, Enio Falsoni svojevremeno je napisao, pa rekao bih slobodno -

manifest WAKO svjetske kickboxing federacije:

WAKO - ZAŠTO SMO RAZLIČITI ?

Dragan Franković, državni seniorski prvak u light contactu (-79 kg) i aktualni juniorski svjetski prvak u light contactu, član kickboxing kluba "Viktoria - Hrvatski sokol" iz Osijeka, prošli vikend nije uspio.

Naime, Hrvatskom kickboxing savezu ponuđeno je da imenuje svog dobrog i trenutno spremnog borca u kategoriji do 79 kg da se bori protiv aktualnog svjetskog amaterskog, ali i po profesionalnim pravilima, prvaka Zoltana Dancsoa iz Mađarske, da pokuša napasti titulu svjetskog prvaka u light contactu WAKO Pro federacije. Vodstvo saveza je odredilo Dragana i on je sa svojim trenerom Vjekoslavom Beckom prošli vikend bio u Mađarskoj.

Borba je održana u sklopu večernje priredbe, 25. travnja u mađarskom Szombatellyju. Borba je bila u light contactu u težinskoj kategoriji -79 kg, u 7 rundi po 2 minute.

Na kraju je Zoltan Dancso pobijedio odlukom sudaca 3:0 i time obranio i zadržao titulu WAKO Pro svjetskog prvaka u light contactu. Draganu sve čestitke na odlično odrađenoj borbi protiv, još uvijek nepobjedivog Kicija.

Evo i najave jednog značajnog međunarodnog kickboxing turnira:

1. Međunarodni kickboxing kup "Benkovac 2006." koji će se održati 6. svibnja 2006. u novoj sportskoj dvorani u Benkovcu.



Ne kupu će se natjecanja održavati u sljedećim disciplinama:

Semi contactu za:
- djecu (7, 8 i 9 godina),
- kadete (10-15 godina),
- juniore (16, 17, i 19 godina)
- i seniore (19 i više godina.
Light contactu za seniore,
Full contactu za juniore
Low kicku za seniore

Eto, pa vidimo se u Benkovcu!

Od prijatelja dobio ovaj e-mail, pa rekoh što da ga ne podijelim i s ostalim ljubiteljima kickboxinga:

Lisbon Wako-pro CHAMPIONS LEAGUE, see on EUROSPORT international, 23h00, wednesday (05/April), and Eurosport 2, wednesday (05/April), 21h00.

Next Wako-pro Kickboxing “Champions League” is in Casino Vilamoura (Algarve), 29/April,and broadcast delay on Eurosport, and Live on portuguese chanel SPORT TV.


Carlos Ramjanali (Champions League manager)

U Bihaću je 1.4.2006. održan 7. Međunarodni kickboxing kup "Bosna i Hercegovina Open - Bihać 2006". Na natjecanju se okupilo 394 natjecatelja iz 44 kluba iz 4 zemlje - Austrija, Hrvatska, Slovenija i Bosna i Hercegovina.

Izvršni organizator uspješno održanog kickboxing kupa bio je Kickboxing klub "Bihać" iz Bihaća, pod vodstvom Zijada Halilovića, trenera, a inače i generalnog sekretara kickboxing saveza Bosne i Hercegovine. Glavni sudac natjecanja bio je međunarodni kickboxing sudac Romeo Deša iz Hrvatske - dužnosnik WAKO svjetske kickboxing federacije.

Natjecanja su se održavala u semi, light i full contactu te low kicku, glazbenim formama i aero kickboxingu. Među pobjednicima u 98 kategorija, proglašeni su sljedeći najbolji natjecatelji:

Najbolji kadet: - Matej Lebo - KBK "Benkovac" - Benkovac, Hrvatska
Najbolja kadetkinja: - Anamarija Sambolek - KBK "Kutina" - Kutina, Hrvatska
Najbolji junior: - Gordan Bakšić - KBK "Jastreb" - Jastrebarsko, Hrvatska
Najbolja juniorka: - Nikolina Juričev Ivin - KBK "HBD" - Vodice, Hrvatska
Najbolji senior: - Mirsad Karajić - KBK "Crveni zmaj" - Velika Kladuša, BiH
Najbolja seniorka: - Sanja Samardžić - KBC "Bihać" - Bihać, BiH
Najbolji par - borba: - Muamer Tufekčić - KBK "Isak" - Zenica, BIH
vs.Nermin Halilović -KBC "Bihać"-Bihać, BiH (finalna borba u low kicku, -75 kg)
Ukupno najbolja: - Sanja Samardžić - KBC "Bihać" - Bihać, BiH
(1. mjesto aero kickboxing, 1. mjesto glazbene forme, 1. mjesto light contact,
1. mjesto full contact - u seniorskoj konkurenciji).

Na međunarodnom kickboxing kupu "Bosna i Hercegovina Open - Bihać 2006" prva mjesta ostvarili su sljedeći natjecatelji:

Low kick - seniori:
- 51 kg - Marinko Matičić - "Modriča", Modriča, BiH
- 57 kg - Siniša Gambelić - "Velež", Nevesinje, BiH
- 60 kg - Franjo Marković - "Isak", Zenica, BiH
- 63,5 kg - Emir Ćeman - "Borac", Jelah, BiH
- 67 kg - Eldin Raonić - "Bosna", Sarajevo, BiH
- 71 kg - Aleksandar Mirošljević - "Borac", Banja Luka, BiH
- 75 kg - Muamer Tufekčić - "Isak", Zenica, BiH
- 81 kg - Luka Šimić - "Busshido", Požega, Hrvatska
- 91 kg - Mate Kulušić - "Benkovac", Benkovac, Hrvatska
+ 91 kg - Sanid Imamović - "Neretva", Konjic, BiH

Low kick - juniori:
- 71 kg - Alen Veljković - "Neretva", Konjic, BiH

Full contact - seniori:
- 63,5 kg - Samoht Schlatterer - "Asia - Tirol", Insbruck, Austrija
- 67 kg - Aldin Osmančević - "Isak", Zenica, BiH
- 71 kg - Arif Mulalić - "Sana 2004", Sanski Most, BiH
- 75 kg - Mesud Selimović - "Sloga", Tojšiići, BiH
- 81 kg - Ermin Hodžić - "Bosna", Sarajevo, BiH
- 86 kg - Mirsad Karajić - "Crveni zmaj", Velika Kladuša, BiH
+ 91 kg - Adnan Buharalija - "Ilidža", Sarajevo, BiH

Full contact - seniorke:
- 56 kg - Irma Balijagić - "Fighter", Sarajevo, BiH
- 60 kg - Sanja Samardžić - "Bihać", Bihać, BiH
- 65 kg - Ivana Gašpić - "Jastreb" Jastrebarsko, Hrvatska

Semi contact - seniori:
- 63 kg - Marko Razpotnik - "Pon Do Kwan", Izlake, Slovenija
- 69 kg - Klemen Juvan - "Zagorje", Zagorje ob Savi, Slovenija
- 74 kg - Jure Vetršek - "Pon Do Kwan", Izlake, Slovenija
- 79 kg - Saudin Gabeljić - "Sloga", Tojšići, BiH
- 84 kg - Primož Bračić - "Zagorje", Zagorje ob Savi, Slovenija
+ 89 kg - Mario Samirić - "Benkovac", Benkovac, Hrvatska

Semi contact - seniorke:
- 50 kg - Ljiljana Gošte - "Pon Do Kwan", Izlake, Slovenija
- 60 kg - Vedrana Halinčić - "Jastreb", Jastrebarsko, Hrvatska
- 65 kg - Maja Cukrov - "HBD", Vodice, Hrvatska
+ 65 kg - Martina Lojen - "Tigar", Karlovac, Hrvatska

Semi contact - timovi:
1. - Team "Jastreb" - "Jastreb", Jastrebarsko, Hrvatska

Semi contact - kadeti:
- 27 kg - Amel Dedić - "Frenki", Ključ, BiH
- 32 kg - Mineo Molnar - "Kutina", Kutina, Hrvatska
- 37 kg - Frane Opačak - "Benkovac", Benkovac, BiH
- 42 kg - Kristijan Bačić - "Kutina", Kutina, Hrvatska
- 47 kg - Amir Alivuk - "Bihać", Bihać, BiH
- 52 kg - Matej Lebo - "Benkovac", Benkovac, Hrvatska
- 57 kg - Gordan Bakšić - "Jastreb", Jastrebarsko, Hrvatska
- 63 kg - Ivan Romić - "Kutina", Kutina, Hrvatska
+ 63 kg - Zdravko Hasan - "Kutina", Kutina, Hrvatska

Semi contact - kadetkinje:
- 32 kg - Petra Ribić - "Draga", Rijeka, Hrvatska
- 37 kg - Saskia Božić - "Kutina", Kutina, Hrvatska
- 42 kg - Rina Čičin Karlov - "HBD", Vodice, Hrvatska
- 47 kg - Anamarija Sambolek - "Kutina", Kutina, Hrvatska
- 52 kg - Irena Šubr - "Novska", Novska, Hrvatska
- 57 kg - Ines Samirić - "Benkovac", Benkovac, Hrvatska
+ 57 kg - Nikolina Juričev Ivin - "HBD", Vodice, Hrvatska

Light contact - seniori:
- 63 kg - Marko Šarko - "Sokol", Slunj, Hrvatska
- 69 kg - Emsad Musić - "Seed", Sanski Most, BiH
- 74 kg - Sanjin Dedić - "Jastreb" Jastrebarsko, Hrvatska
- 79 kg - Denis Horozović - "Polizei Sport Verein", Salzburg, Austrija
- 84 kg - Samed Osmanović - "Sloga", Tojšići, BiH
- 89 kg - Boris Martinović - "Benkovac", Benkovac, Hrvatska
+ 89 kg - Josip Čančar - "Benkovac", Benkovac, Hrvatska

Light contact - seniorke:
- 55 kg - Sabaheta Agić - "Borac", Jelah, BiH
- 60 kg - Sanja Samardžić - "Bihać", Bihać, BiH
- 65 kg - Maja Cukrov - "HBD", Vodice, Hrvatska

Light contact - kadeti:
- 27 kg - Armin Ramić - "Sloga", Tojšići, BiH
- 32 kg - Mineo Molnar - "Kutina", Kutina, Hrvatska
- 37 kg - Admir Ibrahimović - "Frenki", Ključ, BiH
- 42 kg - Dženan Alibabić - "Borac", Jelah, BiH
- 47 kg - Ivan Radoš - "Sveti Krševan", Zadar, Hrvatska
- 52 kg - Matej Lebo - "Benkovac", Benkovac, Hrvatska
- 57 kg - Gordan Bakšić - "Jastreb", Jastrebarsko, Hrvatska
- 63 kg - Mujo Šušnjar - "Bihać", Bihać, BiH
+ 63 kg - Amir Delić - "Bihać", Bihać, BiH

Light contact - kadetkinje:
- 42 kg - Sumeja Litrić - "Đerzelez", Kiseljak, BiH
- 47 kg - Samra Bećirević - "Sana 2004", Sanski Most, BiH
- 52 kg - Selma Isanović - "Sloga", Tojšići, BiH
- 57 kg - Jasmina Pobrklić - "Borac", Jelah, BiH
+ 57 kg - Nikolina Juričev Ivin - "HBD", Vodice, Hrvatska

Aero kickboxing - ekipno:
sa stepom: - Team "Lavići 1" - "Lav", Pula, Hrvatska
bez stepa: - Team "Bihać" - "Bihać", Bihać, BiH

Aero kickboxing - pojedinačno:
sa stepom: Marina Lelić - "Lav", Pula, Hrvatska
bez stepa: Sanja Samardžić - "Bihać", Bihać, BiH

Aero kickboxing pojedinačno - kadetkinje:
bez stepa: - Jennifer Martinčić - "Lav", Pula, Hrvatska

Glazbene forme:
apsolutna: Sanja Samardžić - "Bihać", Bihać, BiH












Mladi tata Samhot Slaterer iz Austrije ima stvarno vjernog navijača vrlo blizu ringa - svoju kćer.
































Suci Agim Murtić (gore lijevo) i Edin Lelić.




























Ivan Romić i Josip Cerovec (gore lijevo) i Maja Cukrov prate svoje borce i suborce.
















































Klaudio Vukušić (gore lijevo) Frane Opačak



































































Nije stalo više!

BiH reprezentativci