KICKBOXING

... barem tako kaže kratka vijest iz hrvatskog kickboxing tabora u Rimu gdje je svoju titulu WAKO Pro Europskog prvaka u full contactu, -58,200 kg branio Siniša Kovačić. Izazivač je bio Talijan Alessandro Faiola, isti onaj kojeg je Siniša 18. svibnja u Sračincu pobijedio i osvojio titulu.

Obzirom da nemam detalje prenosim SMS poruku:

"Cirkus! U pauzi nakon 4. runde Siniša je uganuo nogu. Doktor je prekinuo meč. Do tada je Siniša bio bolji i vodio na dvije sudačke liste. Pravilo je da se u slučaju ozljede, tek nakon polovice meča (meč 5 rundi - dakle nakon 3. runde), određuje pobjednik. Dakle, titula je trebala ostati u Hrvatskoj, ali Talijani su proglasili Faiolu pobjednikom!"

Što i kako - više riječi će biti u sljedećim postovima. Tokom večeri se očekuje povratak hrvatske kickboxing ekipe iz Italije, pa će biti više informacija.

Šteta.

U petak je u Rimu, u organizaciji poznatog bivšeg talijanskog borca, a danas uspješnog trenera Giorgia Perrece održana večernja gala priredba "Woman's kickboxing night" na kojoj se je za titulu WAKO Pro Interkontinentalne prvakinje u low kicku u težinskoj skupini -48 kg, borila Željana Piteša - članica splitskog "Pit Bulla".

Željana se borila protiv vrlo popularne talijanske prvakinje Alice Caligiuri. Borba je tijekom svih 5 rundi bila izjednačena pa su tako i suci ocijenili, ali obzirom da je titula Interkontinentalne prvakinje bila upražnjena, pobjednica je morala biti proglašena. U tom dodatnom ocijenjivanju suci su prednost dali domaćoj Alici Caligiuri.

Na istoj priredbi nastupila je i Nevena Juranović koja se je u low kicku borila protiv viceprvakinje svijeta, talijanke Mime Mandolini. Nevena je odlukom sudaca 2:1 izgubila ovaj meč.


Šteta.

Danas je iz tajništva HKBS-a pristiglo ozbiljno upozorenje za sve članove Hrvatskog kickboxing saveza. Piše:

Poštovani članovi Hrvatskog kickboxing saveza,
jučer sam od glavnog tajnika WAKO Svjetske kickboxing federacije dobio e-mail sljedećeg sadržaja:

--------------------------

IMPORTANT INFORMATION

TO ALL WAKO AFFILIATED NATIONS AND THEIR ATHLETES PARTICI-PATING IN WAKO CHAMPIONSHIPS

Requirements for participating in WAKO Championships

Since we know that various national federations notoriously allow their fighters (or they don’t pay enough attention) to participate in various other kickboxing organizations, WAKO board, during the meeting held in Budapest, made a unanimous decision about that issue as follows:

To compete in other international Championships besides WAKO will not be allowed and tolerated any longer, starting from this year.

It is mandatory that from now on all fighters, coaches, officials and referees, who are WAKO members stop competing in any other Kickboxing events and competitions organised by other organisations than WAKO. This includes world, continental and title fights in all disciplines with all other bodies excluding WAKO. Failure to comply with this rule will result in an automatic two years suspension from WAKO international activity, from the date of his/her involvement with other kickboxing bodies. Failure to notify WAKO of said involvement may result in a three years suspension for the national federation they belong to.

Kind regards
World Association of Kickboxing Organizations
WAKO Board

-----------------------------

odnosno, rečeno hrvatskim jezikom:

-----------------------------

VAŽNA INFORMACIJA za nacionalne federacije učlanjene u WAKO i njihove sportaše koji sudjeluju na WAKO prvenstvima

UVJETI ZA SUDJELOVANJE NA WAKO PRVENSTVIMA

Budući da nam je poznato da pojedine nacionalne federacije uporno dozvoljavaju svojim borcima (ili ne obraćaju dovoljno pažnje na to) sudjelovanje u drugim kickboxing organizacijama, WAKO Odbor direktora, tijekom svoje sjednice u Budimpešti, donio je jednoglasno odluku o navedenom kako slijedi:

Natjecanje na drugim prvenstvima, osim na WAKO natjecanjima, nije dozvoljeno niti će se više tolerirati, počevši od ove godine.

Za sve WAKO borce, trenere, službene osobe i suce od sada na dalje zabranjeno je sudjelovanje na bilo kakvim priredbama i natjecanjima koje su organizirane od drugih federacija, osim na WAKO. To uključuje borbe za svjetske, kontinentalne i druge titule u svim disciplinama. Kršenje ove odluke rezultirati će automatsku dvogodišnju suspenziju sudjelovanja u WAKO međunarodnim aktivnostima računajući od dana kada je borac ili borkinja nastupali pod drugim federacijama. Ukoliko se o navedenim aktivnostima ne obavijesti WAKO, isto može rezultirati trogodišnjom suspenzijom nacionalne WAKO federacije kojoj pripada borac ili borkinja.

Ljubazni pozdrav
WAKO - Svjetska organizacija kickboxing asocijacija
WAKO Odbor direktora
--------------------------------------------------

Molim sve članove Hrvatskog kickboxing saveza - sportaše, trenere i dužnosnike da se strogo pridržavaju odluke WAKO Odbora direktora koja nas sve nedvosmisleno obavezuje.

Valja napomenuti da je i do sada u svim aktima Hrvatskog kickboxing saveza izričito bilo zabranjeno sudjelovanje na bilo kakvim natjecanjima drugih federacija osim na natjecanjima u organizaciji HKBS-a ili WAKO-a, odnosno drugih WAKO članica. U slučaju kršenja praksa je bila borca stegovno kazniti najprije s opomenom, pa u slučaju ponavljanja prekršaja privremenom suspenzijom, a zatim i trajnom. Ova odluka WAKO Odbora direktora sve nas obavezuje na pooštravanje naših mjera, a o tome će biti raspravljeno na sljedećoj sjednici Upravnog odbora HKBS-a.

Srdačan sportski pozdrav
Romeo Deša
Glavni tajnik HKBS-a

---------------------------

Originalni dopis možete vidjeti na službenim stranicama WAKO svjetske kickboxing federacije - www.wakoweb.com


Eto, nema više nevjere ni švrljanja!

Još je jedan WAKO Pro vikend pred nama. Ovaj puta u dva dana, petak i subotu, u Rimu se održavaju dvije gala kickboxing priredbe.

U petak, u Rimu nastupa Željana Piteša, članica splitskog Pit Bulla koja se u low kicku, u težinskoj skupini do 48 kg bori za titulu WAKO Pro interkontinantalne prvakinje, a protivnica joj je talijanska prvakinja i reprezentativka Rita Calegari.

U jednoj od uvodnih borbi nastupiti će i još jedna Pit Bullovka - Nevena Juranović.




U subotu, također u Rimu bori se Siniša Kovačić, iz Sračinca kraj Varaždina, a koji nastupa za splitski Pit Bull. Siniša je od talijanskog prvaka Alessandra Faiole pozvan na revanš meč, odnosno Siniša brani svoju titulu europskog WAKO Pro prvaka u full contactu, u težinskoj skupini do 58,200 kg, a koju je osvojio 18. svibnja 2008. pobijedivši upravo tog Alesandra Faiolu.




S našim borcima su i njihov trener prof. Marko Žaja te predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza prof. Predrag Znaor, koji je predstavnik WAKO Pro za Hrvatsku.


Što na kraju reći - sretno svima.

Naš mladi Zadranin Ante Verunica nije uspio. Šteta. Jer, siguran sam da je uz malo više pažnje u prve dvije runde, ali i malo više sreće u trećoj mogao ponijeti kući pojas WAKO Pro Interkontinentalnog prvaka u low kicku, u težinskoj skupini do 85,100 kg.

A kako je to bilo? Kao što sam i najavio, u mondenom i jet seterskom španjolskom mjestu Marabelli, na poznatoj Costi del Sol, održana je borba po profesionalnim pravilima u kojoj je naš mladi Ante Verunica pokušao osvojiti Interkontinentalnu WAKO Pro titulu u borbi protiv Marokanca Abedel Azizz Benamara.

Prema informacijama s lica mjesta - Marokanac i nije izgledao toliko opasan koliko se je u najavi mislilo. Trebalo je u prvim rundama, a bilo ih je predviđeno 5 po 3 minute, održati distancu i pustiti Marokanca da se umori te u zadnjim rundama nadvladati ga - bilo knockoutom (teško jer se radi o vrlo iskusnom borcu), bilo serijom udaraca za koje je Ante zasigurno imamo znanja i snage.

Ali, što bi bilo da je bilo - teško je sve to predvidjeti i nije našem mladome borcu za zamjeriti.

Ante je od samog početka kreno oštro, ne i precizno, i od samog početka viđeno je mnogo udaraca i s jedne i s druge strane. I kada se je u trećoj rundi nadzirao preokret na Antinu stranu, unutarnjoj stranom rukavice Azizz je ogrebao Antu po očnom kapku, na licu je bio mali krvavi trag i sudac je zatražio liječničko mišljenje. Liječnik je procijenio da bi nastavak bio opasan po zdravlje našeg Ante, sudac prekida meč te, obzirom da su suci zaključili da nije bilo nepravilnog udarca od strane Azizza, proglašava Marokanca pobjednikom koji je time i zadržao titulu Interkontinentalnog prvaka.

Evo što je Ante izjavio novinaru web portala za borilačke sportove PROFIGHTSTORE:

"Ozljeda je to s kojom sam ja bez problema mogao nastupiti do kraja meča, znači mogao sam odraditi svih pet rundi. Ipak, tako nije mislio sudac koji je prekinuo meč tako da je pobjednik postao Marokanac. Što se tiče same ozljede, Benamar me s rukavicom zakačio ispod arkade, točnije nastradao je sam kapak, ali ja sam i unatoč tome mogao nastaviti meč. Jako mi je žao što tako nije i bilo, ali mlad sam, još će biti šansi".

Već s devetnaest godina ti si došao u priliku boriti se za jednu interkontinentalnu titulu što je samo po sebi velik uspjeh i postignuće. "Tako je, istina je da sam prije meča imao i veliku tremu koja je nestala kako je meč odmicao. Slažem se da je ovo veliki uspjeh, ali moja sreća bi bila puno veća da sam uspio stići i do pobjede".

O samoj atmosferi koja je vladala u dvorani i na tribinama Ante kaže: "Bilo je lijepo, dvorana je bila dobro popunjena, oko 2000 ljudi došlo je pogledati meč tako da je stvarno bio užitak ući u ring i boriti se".

Unatoč porazu Ante je dobre volje i s puno opimizma gleda prema naprijed. Svidjela mu se i jedna gesta Benamara. "Nakon što je sudac prekinuo meč on je podignuo moju ruku. Mislim da Vam to sve govori tko je do tada bio bolji. Benamar je time pokazao da je pravi sportaš i drago mi je radi te njegove geste".

"Želim uzvrat s Benamarom, i već sada dogovaramo taj susret. Ukoliko bude sve u redu on bi se trebao održati u mjesecu rujnu u Zadru. Volio bi da do toga dođe kako bi svima mogao pokazati da sam bolji borac od njega".

















Za nadati se je da će Marokanac Abedel Azizz Benamar prihvatiti poziv Ante Verunice u Zadar. Siguran sam da će Ante uspjeti. Motiv je vrlo jak.

Ovaj puta iz pera našeg poznatog kvizaša, kažu Hrvata s najvećim IQ - Roberta Pauletića, možemo pročitati svu gorčinu zbog odnosa prema našem kickboksaču - boksačkom olimpijcu Marku Tomasoviću.

Evo pa pročitajte tekst kojeg prenosim iz Slobodne Dalmacije:

LAŽEŠ MELITA - Splitski borac i član kluba Pit Bull ogorčen je jer na Olimpijske igre mora sam, Hrvatski boksački savez ne dopušta mu da vodi trenera Antu Matasa!

Boksač Tomasović žrtva je obračuna u savezu


General Kruljac, prvi čovjek Saveza iz osvete šikanira dalmatinski boks, a najviše pati olimpijac Marko Tomasović

Piše Robert Pauletić


Bajka o Marku Tomasoviću, prvome splitskome boksačkon olimpijcu u superteškoj kategoriji, dobiva nevjerojatan tijek koji ne bi mogli smislit ni Perrault i braća Grimm zajedno. Umisto da bude blistavi hrvatski princ boksa naš Marko je – Pepeljuga. Ne samo on, cili dalmatinski boks bačen je na konope, ispljuvan, ponižen, natiran da trpi hirove zle purgerske maćehe.

Olimpijski bal je prid vratima, a Marko za pripreme, unatoč čvrstin obećanjima od Hrvatskog boksačkog saveza nije dobija – niti kune. Dres, trenerka s hrvatskin obilježjima? Njente, to bi valjda Tomasović triba sam sašit! Cili trošak priprema, sve do zadnje lipe, ide na teret Markova kluba “Pit bull” i pojedinaca koji podržavaju splitskog boksačkog viteza.

Nema dresa za šampiona

Skužajte, Savez mu je ipak nešto providija: za nagradu za plasman u olimpijski ring prije nekoliko miseci uručili su mu jednu kuvertu, a u njoj – dvi iljade kuna! Koja sramota, taman za tri bočice vitamina. Naravno, svi su se iz Saveza i Olimpijskog odbora tili slikat s njin kad se plasira na Olimpijadu, iako su mu čak i na ringu u Pescari, di se izborija za Kinu, podmetali noge.

Sve donedavno govorilo se o ciklusu pripremnih mečeva u Australiji, pa se uskoro pokazalo da je i to samo još jedna u nizu praznih laži onih koji vode Savez. Sad je na redu finale apsurda: u Peking s Tomasovićen ne smi ić ni trener, splitski boksački zanesenjak Ante Matas, koji ga vodi deset godina i najzaslužniji je za njegov trijumfalni uspon. Ante Matas je, čini se, jedina dobra vila u ovoj priči, ali su mu iz Zagreba bez riči oduzeli štapić i slomili ga priko kolina.

Ne smi bit uz svoga borca u kantunu ringa, iako se Matas čak nudija da će iz svoga džepa platit put u Kinu. Ne može, Tomasović mora ić sam. To je, da povučemo usporedbu, ka da uz Blanku ne mogu ić ćaća i Bojan Marinović, nego joj neko iz Zagreba pošalje uredskoga birokrata iz atletskog saveza da joj pruža podršku i na zaletištu viče: “Ti to možeš: ajmo priko 215”!

Trulež u Savezu

Drugi naš boksački olimpijac, Marijo Šivolija, međutim, ima pravo na svoga trenera Živkovića, koji ide s njin u Peking. To je i u redu, ali zašto je onda samo Tomasović Pepeljuga? Zato šta je Dalmatinac? U ovoj tužnoj bajci ima i ružna maćeha, ma mogla bi glumit u Disneyjevoj verziji “Pepeljuge”, tako je uvjerljiva.


Photo by : Joško Šupić / CROPIX


To je Melita Lochert, glavna tajnica i glasnogovornica Hrvatskog boksačkog saveza, kako se voli potpisivat. I sam san upozna tu damu, na boksačkon prvenstvu svita u Chicagu, prošle godine. Matas i ja čudili smo se kako se to boksačkome savezu isplati da u Chicago (i bilo di drugdi) pošalje gospođu Lochert, bivšu novinarku za koju niko nikad nije čuja, te koja vriđa i ponižava struku.

Ko zna kolike su joj bile dnevnice za to putovanje, i ko joj je financira svakodnevni šoping u Chicagu (di san je osobno viđa većinon po robnin kućama)? Šta je pozadina cile ove čudne priče? Na čelu Hrvatskog boksačkog saveza je general Kruljac, čija je Melita pouzdanica. Nedavno je Savez skinija glavu selektoru Peri Tadiću, uglednome stručnjaku koji je niz godina vodija reprezentaciju.

Ljudi iz dalmatinskog boksa, ka i skoro svi boksački predstavnici regija iz ostatka Hrvatske, nisu podržali tu odluku, pa je Kruljac napravija dotad neviđenu stvar: raspustija je i smijenija kompletan Izvršni odbor, ljude koje je sam izabra, samo da bi ipak moga škartat Tadića. Ka posljedica toga Savez i danas iz osvete šikanira cili dalmatinski boks, a najveća žrtva je sportski heroj, olimpijac Tomasović, ni kriv ni dužan.

Generala Kruljca, međutim, jedva da je iko ikad i vidija, on se u Savezu ne pojavljuje, i sva moć transferirana je u ruke “maćehe” Melite, koja sebi prisvaja pravo da dili lekcije pravin boksačkin entuzijastima. To šta je Savez otira Peru Tadića u konačnici je Tomasoviću (i ostalim boksačkin reprezentativcima) oduzelo vođu i selektora.

Ni sad, posli šest miseci, nije baš jasno ko je selektor i ima li ga uopće, a u Savezu vlada teška trulež. Tomasović se, unatoč tome šta je svojedobno u Pescaru iša “sam ka pas”, na opće čuđenje uspija briljantnin borbama plasirat na Olimpijadu. Da ne bi slučajno za Hrvatsku uspija osvojit i medalju, sad su mu za “akciju Peking”, u superteškoj kategoriji, koju u svitu zovu “ogledalo nacije”, oduzeli trenera koji ga je stvorija.
Metli barjak, Marku metla

Iz Saveza trube kako postoje kvote koje nameću domaćini, pa s borcima ide “0.55 stručnih osoba” (!), ali to su prazne priče iz literarnog ciklusa “Lažeš, Melita” jer, usporedbe radi, neki drugi boksači u istoj kategoriji idu u Kinu ne samo s osobnin treneron, nego i s osobnin maseron, šoferon i psihologon! A naš bidni Tomas - sam samcat. Marko Tomasović je posla pismo Boksačkon savezu, u kojemu traži da uz njega u ringu u Pekingu bude trener Ante Matas.

Niko mu se nije udostojija ni odgovorit. Čini nan se ka da bi tajnica Melita najviše uživala kad bi našemu olimpijcu mogla za nagradu uručit metlu, pa neka mete ring u Pekingu. A tu bi metlu sama mogla sto puti bolje iskoristit, barenko joj Savez ne bi triba platit avionsku kartu za Kinu.

Koja karta?

Na lanjskome prvenstvu svita u Chicagu Ante Matas, trofejni trener i osnicač ženske boksačke reprezentacije, tvorac olimpijca Marka Tomasovića, od gospođe Melite (Saveza) nije moga dobit, pazite sad - ne avio kartu za Ameriku, to ionako nije očekiva - nego niti unaprid obećanu kartu za samu priredbu. Mora je sam izbrojit 35 dolari na blagajni. "Došli su neki naši novinari pa smo odlučili vaše karte za mečeve dati njima", objasnila mu je gospođa Lochert mrtva ladna.





Na žalost, na sve ove optužbe prema vrhu Boksačkog saveza, nisam pronašao nikakvog službenog odgovora. Ako ga nađem, zasigurno ću ga prenijeti i na ovim stranicama. Ono što sam neslužbeno čuo, kažu da sve to nije istina i da Pit Bulovci izvrću činjenice.


Eto.

Zvonimir Gribl, član Kickboxing kluba iz Malinske, osvojio je prvo i treće mjesto na US Openu u Orlandu, Florida, SAD. Gribl je bio najbolji u semi contactu u kategoriji boraca do 39 godina i do 90 kg, a onda se sastao s pobjednicima ostalih kategorija u tzv. skupini elite i tamo osvojio broncu. Imao je 6 borbi, a do nezasluženog poraza u polufinalu skupine „elite“ svoje dotadašnje protivnike je uvjerljivo pobijedio s 2 - 3 boda razlike.

US Open je najcjenjeniji i jedan od najvećih svjetskih kickboxing turnira. Ove godine je nastupilo oko 4000 boraca, a borbe su se istovremeno odvijale na 40 borilišta. Griblu je ovo peti put da nastupa na US Openu. Prošle godine je osvojio dva prva mjesta, 1997. je bio četvrti, a 1998. i 2003. je bio brončani.

S njim je u Americi bio i njegov njemački učenik Robby Christoph koji je također bio uspješan jer je u skupini preko 90 kg osvojio treće mjesto.


Bravo Zvonko!

Vrijedi i ovo zabilježiti, pa prenosim iz "Slobodne Dalmacije":

Marko Tomasović u Peking ide bez trenera?!

Na Olimpijskim igrama u Pekingu, ovog ljeta, čast Hrvata u boksu branit će Riječanin Marijo Šivolija i Splićanin Marko Tomasović. Splitsko dite, div iz Varoša Marko Tomasović prvi je Hrvat superteškaš koji će boksati u olimpijskom ringu.

Zanimljiv je ‘lik‘ taj Tomasović, jer do prije manje od godinu dana natjecao se u kickboxing disciplinama, najbolji je hrvatski kickboksač u 2007. godini, a onda su se njegovi treneri Marko Žaja i Ante Matas ‘zaželjeli’ olimpijade.

Marko je na neko vrijeme zanemario udarce nogom i okrenuo se samo boksu. Ono u što su vjerovali vjerojatno samo njih trojica, obistinilo se u Pescari početkom ožujka kada je 26-godišnji Splićanin izborio nastup i Pekingu.

Kao uvod u završne pripreme za Olimpijske igre, Tomasović je snage prošlog tjedna odmjerio s našim najboljim ultimate fight borcem, Mirkom Filipovićem. Na repertoaru je bio ‘samo’ boks. Ovog tjedna bio je oslobođen treninga, a od nedjelje kreću udarne pripreme. Prvo dva tjedna na Bjelolasici, pa onda još četiri u Splitu. Forma se brusi, a Marko se ne odvaja od trenera Žaje i Matasa.

Photo by:Nikola Vilić,CROPIX

Ipak, sve je izglednije kako će se u naj-važnijem trenutku, na Olimpijskim igrama, morati snaći bez njih. Matas i Žaja neće u Peking iz apsurdnog razloga - nisu akreditirani.

- Ne znam kako se može dogoditi da idem na olimpijadu bez svojih trenera. Platili bi oni sami put, ali uzalud im kad ne mogu ni blizu ringa. S nama će biti trener reprezentacije Drago Mijić, ali ja bih htio da ide barem jedan moj trener. Bez svakog od njih slabiji sam bar 20 posto. Poslao sam pismo u Hrvatski boksački savez u kojem sam ih pitao kako je to moguće - kazao je Tomasović.

Odgovor dobio nije, ali mi jesmo:
- Akreditacije rješava i dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor. Mi ih predlažemo. Po sportašu olimpijcu kao pratnja može ići 0,55 osoba. Još nismo odlučili tko će to biti. Jedan putnik je trener reprezentacije Drago Mijić, a drugi bi trebao biti jedan od trenera naša dva boksača. Izgledno je da će Šivolija pri tom imati prednost zbog boljih rezultata.

Najsretniji bi bili kad bi svaki naš boksač u kutu imao svog trenera, ali nažalost nije sve u našoj nadležnosti - kazala nam je glasogovornica HBS-a Melita Lochert, te nas uputila na adresu Hrvatskog olimpijskog odbora, na gospodina Damira Šegotu, šefa misije Hrvatskog olimpijskog odbora.

Šegota nije bio dostupan (seminar u Italiji), ali saznali smo kako ovaj problem nije izolirani slučaj već čest problem kod individualnih sportova. Čini se kako izlaza za trenere splitskog boksača nema. Jedino mogu kupiti kartu i vikom iz publike ‘usmjeravati‘ svog boksača. Čudan je taj hrvatski recept krovnih sportskih organizacija. Podsjeća na anegdotu o kravi koja daje na desetke litara mlijeka, ali se redovito ritne i sve prolije. Nečuveno i sramotno

Sramota! Nečuveno je da čovjek ide na Olimpijske igre bez trenera, ipak je riječ o individualnom borilačkom sportu. Od kad se Tomasović plasirao na olimpijadu samo problemi. U nekoliko navrata Savez mu je remetio plan priprema, stalno neki događaji na koje su ga pozivali bez da se njega išta pitalo, a kako se na neke nije odazvao, dobio je i opomenu. S našim planom i programom smo došli do Pekinga i sad samo želimo nastaviti gdje smo stali. Neka ide bar Matas. U svemu najviše pati Tomasović - kazao nam je Marko Žaja.

Text by: Josip Smolić - Slobodna Dalmacija


I na kraju trebali što ovome dodati? Je li se moglo drugačije? Jsu li pravila tako kruta ili se je moglo nešto učiniti? Jesmo li i mi spremni poštivati stroga pravila? Baš me zanima popis putnika za Peking, ali svih. Živi bili pa vidjeli.

Bez obzira na sve, Marku želim puno sreće i sportskog uspjeha u Pekingu.

U subotu se u Andaluziji, u Španjolskoj, na poznatoj Costi del Sol, u turističkom mjestu Marabella, održava kickboxing turnir, a među borbama, nama je svakako najzanimljivija borba za WAKO Pro Interkontinentalnog prvaka u low kicku, u težinskoj skupini do 85,100 kg u kojoj se bori naš Ante Verunica, a protivnik mu je Marokanac Azziz Benazzuz.

Borba se održava u 5 rundi po 3 minute.

Ono što je sigurno, Ante, iako vrlo mlad borac, ima dosta znanja i iskustva - višestruki je juniorski prvak Hrvatske u low kicku, ful kontaktu, K-1, tajlandskom boksu, europski je juniorski prvak (2007.), svjetski juniorski prvak (2006.) i seniorski prvak Hrvatske u low kicku (2008.). Ipak, protivnik je također vrlo iskusni 35 godišnji borac iz, inače vrlo jake marokanske škole kickboxinga.




Na put u Španjolsku s Antom su otišli trener Edi Milošević i predsjednik HKBS-a Predag Znaor koji će ujedno biti jedan od sudaca.

Biljana platno beleše,
na Ohridskite izvori.
...

Eto, tako počinje predivna makedonska narodna pjesma. Upravo me je uspjeh naše Nives Radić podsjetio na tu pjesmu.

Ali, o čemu se radi:

Mala, ali odlučna Hrvatska kickboxing reprezentacija u sastavu:
- Nives Radić - low kick -70 kg
- Marija Malenica - low kick -56 kg
- Željana Piteša - low kick -52 kg
- Boris Vujević - full contact -71 kg
- Ante Lulić - full contact -75 kg
- Romeo Deša - vođa puta

sudjelovala je na 13. Balkanskom kickboxing prvenstvu.

Na Balkanskom prvenstvu koje je održano u Ohridu, od 29. do 31. lipnja 2008. sudjelovala su 154 sportaša iz 8 zemalja, među kojima je zanimljivosti radi, sudjelovala i Norveška s jednim sportašem.

Zašto Norveška? Pa, kažu domaćini, ovo je otvoreno prvenstvo Balkana. A kad je otvoreno, svi su dobro došli.

Što se borbi i rezultata tiče, evo kako je to teklo:

Prvog dana sačinjen je ždrijeb u kojem je Željana Piteša (LK -52 kg) imala još 4 protivnice, a obzirom da je Željana viceprvakinja svijeta, prednost joj je priznata i Željana je propustila prvo kolo, a u polufinalu čeka pobjednicu iz meča Turska - Bugarska)

Marija Malenica (LK -60 kg) je bila u kategoriji gdje je također bilo 5 natjecateljica. U svojoj prvoj borbi, u prvom kolu - četvrtfinale, bori se protiv Suzane Radovanović iz Srbije.

Nives Radić (LK -70 kg) u svojoj je kategoriji imala još dvije protivnice. Obzirom da je Europska prvakinja, propušta prvo kolo i u finalu čeka pobjednicu iz meča Srbija - Bosna i Hercegovina.

Boris Vujević (FC -67 kg) U kategoriji je 6 boraca. Boris se u četvrtfinalu se bori protiv mladog Muje Šušnjara iz Bosne i Hercegovine.

Ante Lulić (FC -75 kg) U kategoriji je 5 boraca. U četvrtfinalu se Ante bori protiv Bojana Sokolovskog iz Makedonije.

Drugog dana na rasporedu su bile kvalifikacijske i polufinalne borbe, a od naših su se borili svi osim Nives Radić.

Marija Malenica u četvrtfinalnoj borbi pobijedila je Suzanu Radović (Srbija) 3:0, Boris Vujević svoju prvu borbu u četvrtfinalu izgubio je od Muje Šušnjara (Bih) 0:3 - podcijenio je mladog bosanskog reprezentativca, a kada je to shvatio u trećoj rundi, bilo je prekasno za popravak lošeg rezultata iz prve dvije runde. Željana Piteša je u prvoj borbi polufinala izgubila 0:3 od Turkinje Seda Aygun koja je bila snažnija i preciznija. Ante Lulić je četvrtfinalnu borbu pobijedio s TKO Makedonca koji je bio znatno slabiji. U svojoj drugoj borbi, u polufinalu je 2:1 pobijedio odličnog Turčina Gokhana Konuka.

Dakle, drugog dana Balkanskog prvenstva - osvojeno je jedno 5. mjesto (Boris Vujević), 2 bronce (Željana Piteša i Marija Malenica) i osifurane su 2 srebrne medalje u sutrašnjim finalnim borbama (Ante Lulić i Nives Radić).

Sutra se u finalu bori Nives Radić protiv Marije Pejaković iz Srbije te Ante Lulić protiv Krasimira Apostolova iz Bugarske.

Zadnjeg dana, kada su na rasporedu bile finalne borbe Ante Lulić je nažalost predao borbu zbog povrede noge koju je zadobio iz jučernjašnje polufinalne borbe s Turčinom.
Nives Radić je u finalu pobijedila Srpkinju Mariju Pejaković s 2:1. Nives je bila znatno bolja tijekom cijelog meča, pa je ovakva podijeljena odluka sudaca bila svima iznenađujuća, čak i kutu njezine protivnice.

Hrvatska je na Balkanskom prvenstvu osvojila 1 zlato, 1 srebro, 2 bronce, te jedno 5. mjesto.

Lijepo - čestitam reprezentativcima, a posebno Nives.

Eto.

Čim dobijem, biti će slika, puno slika. I Makedonci su uzeli hrvatski recept te angažirali fotografe da im snimaju i da ih slikaju.

Danas se u Splitu održava jedna zanimljiva prezentacija, odnosno promocija knjige koja bi mogla mnoge sportaše i sportske radnike zanimati. Radi se o knjizi Olimpizam i doping, koju je napisao prof. Mate Kuvačić - Ižepa.


Evo što se kaže u pozivu:

Prof. Mate Kuvačić - Ižepa, govoreći o sportu kao dijelu naše kulture i bitnoj društvenoj djelatnosti, na posredan način čitatelje uvodi u svijet vrhunskih sportaša, mnoge od njih iz anonimnosti izvlači na svijetlo dana, predstavlja ih u svijetlu manje znanom, upoznaje nas s njihovim dostignućima, ukazuje na brojne olimpijce koji su uspijevali doseći blizinu ''bogova na Olimpu''; prati njihove zvjezdane trenutke kada su ispisivali najljepše stranice sporta. Autor ističe kako je ideja olimpizma zaživjela na sportskim igrama najboljih sportaša svijeta bez obzira na političke, socijalne, rasne i vjerske razlike, naglašavajući odgojne aspekte sporta, njegova humana i demokratska obilježja te ulogu u zbližavanju naroda.

Pregled sporta i olimpizma počinje s antičkim sportskim takmičenjima na javnim svečanim igrama, agonima, u Olimpiji, Istmu, Delfima i Nemeji. Podvlači kako su pobjednici dobivali najčešće samo granu masline jer su stari Grci držali da će vitalnost svetog drveta prijeći na dobitnike. Nagrade su imale isključivo moralno značenje.

U knjizi su obrađene sve ljetne Olimpijske igre, od Atene 1896. do Atene 2004, te sve zimske Olimpijske igre, od St. Moritza 1926. do Torina 2006.

Igre postaju sve masovnije po broju sudionika, sa sve većim brojem posjetitelja te sa sve većim brojem ljudi koji ih prate putem masovnih i elektronskih medija. Stoga Igre imaju specijalnu težinu, a rezultati s Igara, te revije sporta, takmičenja i svečanosti na jednom mjestu, sportašima su draži nego rezultati postignuti na svjetskim prvenstvima. Sudjelovati na Olimpijskim igrama životni je san svakog sportaša i sportašice. Te Igre, rođene u osmom stoljeću prije Krista, više su od svjetskih, kontinentalnih, regionalnih i nacionalnih prvenstava. Na njima su sudjelovali ponajbolji junaci antičke Grčke, kolijevke europske i svjetske civilizacije. Iz te zemlje, koju oplahuju topla mora Mediterana, gdje se uzgajaju masline, ti simboli mira, gdje su bogovi na Olimpu uživali u nektaru i ambroziji, gdje su neuspjelo završavale invazije moćnih Perzijanaca na poljima Maratona ili u vodama Salamine, došle su k nama Igre časti i slave, Igre kulture i tradicije, Igre slobode i ljepote koje suvremene sportaše čine ponosnima što tom festivalu antičkog duha mogu priložiti svoj doprinos. Pobijediti na njima značilo je ući među besmrtnike. Isto to vrijedi i danas.

Autor je s dosta primjera istaknuo kako su Olimpijske igre često služile i kao sredstvo za dokazivanje nacionalnog prestiža, za provođenje rasne mržnje, za različite političke kombinacije. U moderno doba sport se često koristio kao sredstvo pritiska na političkog protivnika ili kao dokaz nadmoći određene ideologije ili nacije.

Autor posebno upozorava na svu štetnost koju sportu nanose nedozvoljena sredstva kojima se pojedinci služe kako bi bili što uspješniji. Svježim primjerima ističe brojne slučajeve dopinga, te rak rane suvremenog sporta, koji potire svečana načela olimpizma i prijeti da sport, koji je postao bitan sadržaj kulture suvremenog čovjeka, ali i zabava milijuna ljudi, postane ružni posao manjeg broja beskrupuloznih koji se sportom služe tek kao sredstvom za ostvarivanje svojih materijalističkih interesa. U tome stradavaju brojni sportaši, ali i sam sport. Kako bi se popelo i ostalo na sportskom vrhu, što donosi slavu i novac, sportaši trebaju biti uspješni, pa je u tom cilju doping, na žalost, sve češće prisutan. Stoga je autor detaljno obradio brojne sportove i sportaše koji su posegnuli za zabranjenim stimulativnim sredstvima – dopingom.

Naš je zajednički cilj osigurati da se na regionalnoj, državnoj i međunarodnoj razini ističe važnost sporta, a uzorni sportaši da postanu stvarni uzori ovoj ''izgubljenoj'' mladeži.


S nekim konstatacijama iz ovoga uvoda se osobno ne slažem, međutim, tema je vrlo zanimljiva, skoro pa u nekim dijelovima i iznenađujuća, a stvarno sam mišljenja da bi mogla biti korisna i roditeljima, i trenerima, i sportašima.

Isto tako, često se, sasvim neopravdano, misli da je kickboxing "leglo" dopinga. Međutim, ova knjiga otkriva ono što mnogi sportaši znaju - dopinga je znatno više, previše u nekim drugim sportovima, baznim, vodenim pa čak i u kraljici sportova, a o biciklizmu da i ne pričamo ...

Ali, da ja ne duljim, ako vas zanima, pročitajte.




Eto, treba se malo i intelaktualno uzdizati, a ne se samo tući u glavu.