utorak, 10.09.2013.
Nisi me volio u ono vrijeme ....
Trebala mi je vječnost da te ostavim u glavi. Da se pomirim sa činjenicom da te više ne želim, jer kako bih te mogla ne željeti ?! Isto toliko je tebi trebalo da shvatiš koliko me želiš, i da osjetiš strah od ostavljanja. Jer navikao si se . Jer me trebaš. Jer ti je nekako stalo.
I opet sam sebi dokazala da je točno da trebaš otići da shvatiš koliko ti je stalo. Da sam ti davno trebala okrenuti leđa i staviti te na off kako bi pokazao tko sam ti u životu. A onda kad sam te najviše voljela i trebala uzimao si me zdravo za gotovo, dolazio kad te volja i odlazio čim prije… Sve ove godine bio si siguran u mene, u moje čekanje , i sad kad sam ti isklizla iz ruku postalo ti je jasno da bez mene ne možeš… Ali vidiš ja bez tebe mogu. I ljepša sam bez tebe. I puno sretnija. I puno voljenija.
Sad , kad sam najmanje tvoja pružaš mi svu pažnju i ljubav koje mi je falilo godinama, raduješ se svakom mom pogledu, čekaš me do vječnosti…ali nemaš više razloga za to… Jer sve je prošlo, prošla sam ja u tvom životu, prošao si ti , prošli smo mi i nema nas više….
Skupi svoje nježnosti, laži, obećanja, milovanja, voljenja i prospi ih pred prag one koja je željna svega toga, one od koje si cijeli život otkidao da bi meni dao, one koja je na tebe i slijepa i gluha, koja se radi tebe ponizila kao žena, one koju sam vrijeđala dugo i uporno… Prospi svoje laži ispred njenih vrata, ona bez njih ne može… A ja ?! Ja te više ne trebam, i ne vrijedi se više boriti za mene kad već nisi kad si trebao…
