utorak, 23.07.2013.
Zagrli me jako ,,, oluja se diže ...
Sve je protiv nas. Tvoje godine. Moje godine. Tvoj život. Moj život. I što tu značimo mi , kad se sve na svijetu nama protivi ?
Htjela sam te ne voljeti, i ne biti ti važna. Htjela sam ti ne značiti.
A noćas te volim više od ičega. I ne usudim se zapitati dali je to dovoljno za nas. Jedna želja protiv cijelog svijeta, mog i tvog. Mene i tebe.
Dali se cijela moja ljubav skrila u tvom snažnom zagrljaju, uljuljala se u njemu i plaho smjestila, da je nikada više i nikome ne želim dati iz tvog naručja. Ušuškala sam se u tvoje ruke i tako mi je lijepo tu…
Nemoj me puštati , molim te ! Jer ako me samo malo pustiš otići ću , opet ću lutati i tražiti tako tople ruke, a znam da ih neću naći, pa ću se opet nemirno koprcati u tuđim i hladnim rukama, i opet sve iznova… Nemoj me pustiti nikada jer odem li više se neću imati snage vraćati. Nauči me zadržati kako nitko nikada nije znao i dokaži da nam godine ne mogu ništa. Da nam ljudi ne mogu ništa. I da mi sami ne možemo ništa našoj želji. I našoj ljubavi....
D.A.
