nedjelja, 04.10.2009.
Lopov moje mladosti,,,
Bila sam mlada, a kad si mlad u paketu valjda dolazi ludost, danas shvaćam i glupost. Jer , sada, gledajući sa distance i s dozom hladnokrvnosti prema svojoj prošlosti, vidim i shvaćam da sam bila glupa pristajući na kupljenje mrvica sa stola,,,iza svih tih drugih žena,,,
Bila sam curica, imala sam jedva 18 kada se počeo motati oko mene, i polako ali sigurno hvatati me u svoju omču,,iz koje, shvatila sam mnogo kasnije, nisam znala izići,,, neiskustvo, danas to tako zovem... Plesali smo, privio me uz sebe, stisnuo kao da će, ispusti li milimetar mene, ispustiti cijeli svijet iz ruku,, zgrabio me u svoje čvrste ruke, mene i moju mladost,,, Poljubio me tako sigurno, tako dobro, tako neočekivano,,,i tako samouvjereno,,,i tako mi se svidjelo... Svanulo je jutro, pa novi dan, pa noć,,, tražio me po gradu, zvao me, iskustvo mu je govorilo da ću pasti kad-tad, i pala sam uskoro , i više nego sam trebala,,, Našli smo se jedne noći, odveo me u skroviti šumarak, ljubio dugo, mazio polako, šaputao strasno, ,, gorjela sam u njegovim rukama, klizila pod njegovim dlanovima, rastapala se u njegovim usnama, vidjela sam se u njegovim očima,,,Prevelika doza mog neiskustva, moje mladosti i moje naivnosti uvjeravala me da je to valjda početak jedne duge, sretne i prekrasne veze,,,Od tog svega samo je bila duga,,,,
Vjerovala sam da će naš drugi sastanak donijeti razgovor o nama, da će naš drugi sastanak definirati našu vezu, nazvati ju nekako,,ali ne,,drugi sastanak dogodio se opet u kasne noćne sate, i opet sve isto,,opet ista strast, ista požuda,,ista vatra,,i ista šutnja,,,
Treći put bi se mogao nazvati i slučajnosti,,četvrti namjerom,,a već peti navikom,,, I uvijek isti scenarij, uvijek isti kasni noćni sat, skrovito mjesto , nas dvoje, naša tijela,,i prokleta šutnja,,,
Mjeseci su se vukli, zatim godine,,jedna za drugom,,, i bezbroj naših sastanaka, bezbroj mojih pokušaja da od nas napravim nas,,,bezbroj njegovih nedefiniranih rečenica, izmotavanja, laži,,,Krivim svoju mladost što tada nisam shvaćala, što sam išla kroz to zatvorenih očiju, jer jednostavno nisam bila dorasla njegovoj igri koja je bila splet životnog iskustva, njegovih godina,,koja je bila rezultat prolaska bezbrojnih žena kroz njegov krevet prije, za vrijeme i poslije mene...Nisam znala igrati kako je on svirao i zaljubila sam se,,,mala, glupa, naivna djevojčica se zaljubila,,, i bojala se , ako bude inzistirala na vezi ,,ostat će i bez svega toga na šta se tako bila navikla,,i što je tako bila zavoljela,,,
Ni dan danas ne znam kad sam točno i kako otvorila oči, bilo mi je dosta svega, dosta cijelog grada koji je brujao o nama, dosta mi je bilo i ljudi i pitanja, i mog straha pred svima njima, i mojih laži, i njegovih laži, dosta mi je bilo i njega, i nas, i svig mojih najljepših godina koje mi je tako nemilosrdno ukrao iskusni ženskaroš,,,bila sam sita svega, i odlučila stati na crtu,,,ali ne,,,Izgubio se, nestao tragom,,odjedanput, baš kao da je naslutio kraj... Nije se javljao , nije dolazio, nije zvao,,,Sve do jedne večeri, kasnog noćnog sata kada sam dobila poruku; mislim da ovo više nema smisla,,,žao mi je.
Te noći sam odjednom odrasla, djevojčica koja je do tada živjela u meni, koja se nadala, maštala, i gradila svoje ogromne mostove od sna umrla je,,pročitala sms, izbrisala ga ,,, i odrasla,,,
Evo i danas, mnogo godina kasnije, sjeti me se, svaki put kad je pijan, kad je tužan, kad je radostan,,svaki put kad je sam,,, Onaj isti lopov koji je ukrao moju mladost, koji me uvijek sakrivao od Boga i od ljudi, onaj isti koji je od mene napravio što je i kako htio,,
O kako sam samo glupa bila,,,danas mi je žao, godina, žao mi je mene, jer shvaćam da mi nije bilo lijepo, da sam se mučila,,a najviše mi je žao što je porušio moje iluzije o ljubavi,,,najviše mi je žao što sam za krivo mislila da je ljubav, i krivom se davala, maštala i nadala mu se,,,Žao mi male djevojčice u meni,,,
