Ljuta sam na sebe. Što molim samo kad mi nešto treba, što prizivam čudo onda kada mi ljudi ne mogu pomoći. Ljuta sam na sebe jer ljudima ne pokazujem koliko su mi bitni i važni i koliko ih volim,,dok ih ne počmem gubiti,,,,
Ovaj tjedan najradije bih izbrisala nekom čudnovatom gumicom , da ga ne pamtim , da ga izbrišem iz misli ,,,željela bih da ga nikada nije ni bilo...
Ne izleze mi iz glave slike, riječi, sjećanja,,, Bože, shvatila sam da si nas sve ovim potezom upozorio da prikočimo, da je život jedan, i da te u sekundi bude pa nestane.
Pokazao si nam kako ga tako lako, i tako neočekivano možemo izgubiti bez povratka, bez pozdrava, bez upozorenja, ,,a takvi gubici najviše bole. Jer shvatiš koliko si ga mnogo volio a tako si mu malo pokazao...Shvatiš da si ništa, prah i da ćeš prah postati...
Bože, opet ti hvala, što si nam samo pokazao, ,, shvatili smo tvoju moć, pustio si nas da plačemo, da se molimo, da se nadamo, da se kajemo, i prizivamo,,,i da vjerujemo. A nikad više u životu vjerovala nisam,,,,
Mali moj braco ,,,, velik a opet sada tako mali i nemoćan. Ne mogu a da ne plačem,,, Znam da će biti dobro,,a opet ne mogu a da ne plačem , da ne razbijam glavu mislima što je sve moglo biti,,,
Volim te neizmjerno, i znam da to znaš,,, jer si ostao s nama, jer si nam dao još jednu priliku da te volimo još više...
Život je najtanja nit , , žao mi je što sam to shvatila na tako dramatičan način, i žao mi je što sam ga shvaćala kao obaveu a ne kao dar, i žao mi je što sam cijeli život plakala i živcirala se oko nebitnih stvari...
Hvala ti Bože....
Večeras sam tako sama, prekomplicirane misli mi se vrludaju glavom, bezbroj bezimenih lica koje sam pokušavala izbrisati tobom, preboljeti tobom, zaboraviti i zaliječiti tobom. Večeras shvaćam da više nemam što tražiti pred tvojim vratima, da izbrišem sve tragove koji su me ikada vodili tebi.Odabrao si nju, prsten za nju... Zašto sam te onda večeras zvala??? Da dokažem tebi ili sebi da sam ti još uvijek bitna,,najbitnija..?? I čega me sad ovoliko strah??
Večeras sam tako sama, ja i mirisi starih prevara koje mi bura nanosi kroz poluotvoreni prozor,,, Znam da te više ne smijem imati , ni tražiti, ni zvati. Tuđi si čovjek od sutra...
Nikad te nisam voljela, znao si to, i odavno se pomirio s time. Nikad me nisi ni pitao,,,bilo ti je dovoljno sve što si sa mnom imao,,to malo mjesto u mom životu.
I sad nemam mira. Tek sad vidim koliko si mi trebao kroz život. Listam sjećanja ko stare novine, i vidim te na svakoj drugoj strani, kako bezuvjetno stojiš pored mene, i gledaš me požudnim očima, kako me braniš od vremena i ljudi, kako te zovem, imam, vratim, odbacim, zaboravim,,pa opet zovem,,a ti dolaziš i ...tako godinama,,,,
Znao si koliko malo mjesta u mom životu imaš. I nikada nisi tražio više. Možda si želio...
Do vraga zašto sam te zvala večeras?? Koliko duboka može biti želja žene da sebi dokaže neke stvari za koje je bolje da ih nikada ne sazna,,,??
Večeras sam prokleto sama, a ti si mojoj samoći uvijek podilazio, brisao si njene tragove svojim poljupcima.
Od sutra te više nama u mojim samotnim noćima,,nema te da mi budeš drug. Nisam te smjela zvati baš sada kada si napravio korak naprijed.
Da nisam ,ne bih sutra možda bila tužna dok bih gledala nju,,pod bijelim velom,,, a ti mene,,,
Oprosti ...
< | rujan, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr