utorak, 08.09.2009.
Doći ću ti na vjenčanje,,,nezvana i sama...
Večeras sam tako sama, prekomplicirane misli mi se vrludaju glavom, bezbroj bezimenih lica koje sam pokušavala izbrisati tobom, preboljeti tobom, zaboraviti i zaliječiti tobom. Večeras shvaćam da više nemam što tražiti pred tvojim vratima, da izbrišem sve tragove koji su me ikada vodili tebi.Odabrao si nju, prsten za nju... Zašto sam te onda večeras zvala??? Da dokažem tebi ili sebi da sam ti još uvijek bitna,,najbitnija..?? I čega me sad ovoliko strah??
Večeras sam tako sama, ja i mirisi starih prevara koje mi bura nanosi kroz poluotvoreni prozor,,, Znam da te više ne smijem imati , ni tražiti, ni zvati. Tuđi si čovjek od sutra...
Nikad te nisam voljela, znao si to, i odavno se pomirio s time. Nikad me nisi ni pitao,,,bilo ti je dovoljno sve što si sa mnom imao,,to malo mjesto u mom životu.
I sad nemam mira. Tek sad vidim koliko si mi trebao kroz život. Listam sjećanja ko stare novine, i vidim te na svakoj drugoj strani, kako bezuvjetno stojiš pored mene, i gledaš me požudnim očima, kako me braniš od vremena i ljudi, kako te zovem, imam, vratim, odbacim, zaboravim,,pa opet zovem,,a ti dolaziš i ...tako godinama,,,,
Znao si koliko malo mjesta u mom životu imaš. I nikada nisi tražio više. Možda si želio...
Do vraga zašto sam te zvala večeras?? Koliko duboka može biti želja žene da sebi dokaže neke stvari za koje je bolje da ih nikada ne sazna,,,??
Večeras sam prokleto sama, a ti si mojoj samoći uvijek podilazio, brisao si njene tragove svojim poljupcima.
Od sutra te više nama u mojim samotnim noćima,,nema te da mi budeš drug. Nisam te smjela zvati baš sada kada si napravio korak naprijed.
Da nisam ,ne bih sutra možda bila tužna dok bih gledala nju,,pod bijelim velom,,, a ti mene,,,
Oprosti ...
