srijeda, 18.02.2009.
Valentinovo
Da uzvratim Kati za divnu večeru je Valentinovo prenapadan dan, ipak je ona udana žena....previše očiju vani! Jedno sam vrijeme vagao mogućnost da sam uzvratim, ali, em mi je stan još porilično prazan, zalihe oko nule, em nisam našao inspiraciju....
Smiješio se izbor između supijanih šala, kvalitetne partije preferansa, ili nekog oskarovca iz ponude lokalnog dealera. Možda i zezanje ovdje...
Onda mi je sinula ideja da bih trebao nekako "čestitati" mom Anđelu, što i nije tako lako sa ženom koju obožavam kada sam s njom, koja je ispunjenje svih mojih erotskih maštarija od dječačkih dana naovamo, a opet nije baš o ljubavi riječ, posebno zaljubljenosti. Nego se, dapače, pokazalo da su jedina špekuliranja o tome umalo fatalno završila, da puno bolje funkcioniramo s poznatom linijom razgraničenja, s jasnim što je što sistemom!
Pa sam sročio neku vrstu erotske šale, bez ikakvih zadnjih misli, pogotovo planova! Ali je samo 3 minute kasnije stigao odgovor, u istom stilu, poprilično bahat....poziv da se pridružim na piću i ženskoj zabavi na Gračanskoj cesti. Odgovorio sam kratko, stižem! A to znači sat i četrdeset ako se oslonim na činjenicu da me policija vjerojatno neće kazniti! E, sada je nastala panika, šala, pa ovamo, onamo, nezgodno je...da li se ja samo zafrkavam? Brzo je shvatila da ne, još dok sam u našoj cvječarni kupovao najveći gotov buket, preotimao ga točnije, nekom jako grešnom mužu!!!
Još je nekoliko poruka, manje, više zadovoljno-paničnih stiglo za vrijeme vožnje...gdje, kada, da sam malo lud, da ne mogu tamo upasti samo tako....
Sve u svemu čekala me pred daleko intimnijom gostionicom, sa separeima, dvijesto metara višlje...Poljubila me kako samo ona zna, da samo klecnu koljena, i prekorila oko bacanja novaca za buket koji će, naravno, morati baciti još iste večeri! Teško da bi joj se svidio svekrvi!
Sada već jesam naveliko planirao, mislio sto na sat....morao sam je imati te noći! Srećom imala je vremena, bar sat-dva iza ponoći! Mislim da smo jeli kukuruzne palačinke s orasima i čokoladom, u nekom umaku i pili šampanjac, a siguran sam da smo se ljubili gladno kao tinejđeri, baš kao da je prošlo više od dva mjeseca....Smijala se glasnije nego inače, ljepše mi stiskala ruku kada bih kliznuo prstima uz svilene čarape, a i prilično često svoju spuštala u moje krilo, čudeći se kao, uz čarobno nakretanje glave i vrlo, vrlo đavolski smješak! Nije pitala kuda idemo, tek smo se kratko dogovorili da svoj auto ostavi dolje, u gradu!
Zgodan hotel s 4 zvjezdice, tamo na staroj Velikogoričkoj, među poslovnim zgradama, diskretna recepcija, krupna novčanica važi umjesto osobnih...bešumni lift i prostrana soba dobro, taman, osvjetljena okolnim svjetlima. Čarobnica s jezikom je sve dublje disala, ja valjda niti nisam dok sam joj raskopčavao sako crvenog, poslovnog kompletića, svlačio crnu, pripijenu majicu i jedva dočekao da se zagnjurim u crnu, raskošnu čipku...zapravo između čipke! Bradavice su joj već bile kao od kamena i tako neponovljivog okusa, još tamnije zbog usputnog svjetla, a grudi još bjelje, srebrnkaste, vruće. Pripijena suknjica, čarape i gaćice su spuznule zajedno, u potezu, ostavljajući mi u rukama neponovljivu, punu guzu i tek malo zaobljeni trbuščić pred očima. Ruke u mojoj kosi su govorile tisuću riječi, pokazivale svu želju, nestrpljenje....Kao i pune, zanosne, usne što su se zaustavljale kojekuda dok je ona mene svlačila, izluđivala, tjerala u neki drugi, pomaknuti svijet...Mada je bilo zapravo posve očekivano, jedva sam dočekao da završi s tim poslom, da mi se posve, majstorski, posveti...da opet potvrdi svoju tezu da mi ona to najbolje radi stoga jer uživa to raditi, lomiti me, izluditi, istrgnuti sa Zemlje....odvesti preko nekih granica! Valjda je ipak pretjerala, jer više se nisam uspio vratiti, samo se mogla čvrsto uhvatiti za rub kreveta, duboko sagnuta, i pokušati me zadržati...Nejasno se sjećam da joj je kosa divlje letjela po plahti dok se čelom čvrsto naslanjala, grudi su joj odskakivale kao neke sjenke, a guza je i na ovom slabom svjetlu postajala sve crvenija, sasvim uzdrhtala....Možda je nešto pokušala reći, ili samo promrljati, tek časak prije posljednjih, već sasvim nekontroliranih trzaja, naleta, osjećaja da mi se i mozak naprosto topi, kuha, curi u nju!
Kasnije, prilično kasnije, jedne krasno oblikovane, zavodljive, noge prebačene preko mojih i nalakćena na moje grudi, sa vragolastim smješkom na licu opuštene djevojčice, je rekla da sam zbilja nekada malo lud....i da će mi kad-tad vratiti onih nekoliko vrućih otvorenim dlanom po napetoj guzi....jer mi to nikada nije dozvolila....ili tako nešto...
petak, 13.02.2009.
Jedna sasvim obična večer
Nije da je za hvaliti se što sam se nakon podužeg vremena pojavio jutros na poslu u istoj garderobi u kojoj sam jučer poslijepodne posao napustio, ali baš nekako nisam stigao. Išlo mi je, doduše, na ruku i što je moj najbolji prijatelj još na čuvanju kod staraca, pa nisam imao redoviti izgovor da moram ići!
No, jučer se potvrdilo da ipak ima Boga, ili bar nečega...! Da netko tamo gore misli na mene.... Tek sam bio na trećoj stranici Večernjaka kada mi je moja Jasna najavila stranku. Što je neobično, jer mi skoro nikada ne dolaze nenajavljeni....a niti se ne dogovaram prije 9..(kava s Jasnom, kava s Večernjakom). Kad ono Kata, moja Kata...Donijela sam neki zahtjev, vidim, auto ti je u dvorištu, a dugo te nije bilo, čula sam da si na putu...Kata u nekom službenom izdanju, tamno zeleni kostim ispod koljena, punđa (mrzim punđe), naočale, debele, posve nezanimljive čarape, dosadne poluvisoke čizmice!
Kava, sok, ugodan razgovor i poziv! Hoćeš doći na večeru...ovih dana...imam prekrasne teletine, šteta ju je jesti sam? Rado...večeras? Uh, imam već nešto, ali dobro, može i večeras, samo malo kasnije, 9-10?
Jasna je nešto neodgodivo trebala dva puta u pola sata, nanjušila je nešto, a kakva je to tajnica da ne zna.....
To je bila Švabica sa rančem, a? Što su nam prebacili poljoprivredu dok te nije bilo? Prepredeni smješak....
Kada sam stigao dva su ogromna pohana odreska već bila gotova, dva je taman okretala u tavi punoj ulja....samo se mazno promeškoljila kada samo joj prišao straga, privio je uza se i liznuo joj vrat...natoči nam malo vina, hoćeš? Ili bi ti prvo rakijicu? Misni đakovački Chardonnay, 2005., ohlađen....vrlo dobro, mada bi sada prošla i obična rinfuza....nisam baš puno razmišljao o vinu!
Bečki dobar, hrskav, salata od pečenih paprika izvrsna. Znao sam da se kod Kate mora prvo pojesti, ali svejedno sam ju morao malo osjetiti, povući u krilo, poljubiti, provjeriti na čas što je ispod suknje od mekog, tamosmeđeg velura, osjetiti poznatu težinu, toplinu, njezine pune sise u ruci! Zašto me oduvijek te meke kožne suknje asociraju na jahanje?
Hej, dobar dečko, samo sam te na večeru zvala! Tijelo joj je naravno govorilo drugo, možda smo mogli i preskočiti večeru, učinilo mi se bar kada sam otkopčao još jedan gumb i zagnjurio glavu u zamamna njedra....taj čudesni drhtaj žene, malo je tako lijepih doživljaja!
Ipak, kada se već tako potrudila...treba to poštovati! Kukuruzni kruh domaće proizvodnje, pire, otvorena druga butelja, Cohen...smijeh. Isuse, što život zna biti lijep, topao....trenutak života, lijep radi sebe, bez ikakavih dodataka!
Mislim da ćeš ipak dobiti i desert....velike oči su joj se malo suzile, pakleno je obliznula usne, zatakla kosu za uho i poljubila me, naslonivši se očito namjerno dok je kupila tanjure. Večeras je to stari dobri štrudl...paše? Može, makar sam se nadao drugačijem desertu....Tko zna, ako ostaneš ovako dobar dječak, mislim da bi mogao imati pravo na jednu želju!
Beskrajno sam uživao svlačeći je, ispitujući svaki novi otkriveni centimetar kože jezikom, slušajući sve nove, nerazumljive zvukove negdje iz dubine njezina grla, osjećajući njezinu sve jasniju želju, podatnost, spremnost da me odvede među zvijezde! Bilo ju je i prekrasno gledati tako uzbibanu, kose rasute po jastuku, sve crveniju u licu, zatvorenih očiju, a tako budnu, koncentriranu.....Izmigoljila mi se iz ruku, okrenula na trbuh i podigla na koljena....možda i nešto promrljala, ali tko je mogao slušati, čuti, registrirati išta osim divote pred sobom...ili učiniti išta drugo nego zajahti ju....kao da mi je čitala misli od prvog trenutka kada sam ušao u kuhinju...Štrudl se odavno ohladio, kada je došao na red....
Ostani noćas....možeš? Tu sam negdje zaspao, valjda i ona, tek nas je mobitel probudio u standardno vrijeme, 6 i 15....a svejedno sam jedva stigao na posao! Čak su otpale prve dvije kave bez kojih inače ne mogu početi dan! Zapravo nisu mi niti pale na pamet! Nije joj se baš odlazilo iz kreveta..."kada sam već ostao".....i duuugo sam trebao biti miran, čim mirniji! Dobar dečko!
