petak, 13.02.2009.
Jedna sasvim obična večer
Nije da je za hvaliti se što sam se nakon podužeg vremena pojavio jutros na poslu u istoj garderobi u kojoj sam jučer poslijepodne posao napustio, ali baš nekako nisam stigao. Išlo mi je, doduše, na ruku i što je moj najbolji prijatelj još na čuvanju kod staraca, pa nisam imao redoviti izgovor da moram ići!
No, jučer se potvrdilo da ipak ima Boga, ili bar nečega...! Da netko tamo gore misli na mene.... Tek sam bio na trećoj stranici Večernjaka kada mi je moja Jasna najavila stranku. Što je neobično, jer mi skoro nikada ne dolaze nenajavljeni....a niti se ne dogovaram prije 9..(kava s Jasnom, kava s Večernjakom). Kad ono Kata, moja Kata...Donijela sam neki zahtjev, vidim, auto ti je u dvorištu, a dugo te nije bilo, čula sam da si na putu...Kata u nekom službenom izdanju, tamno zeleni kostim ispod koljena, punđa (mrzim punđe), naočale, debele, posve nezanimljive čarape, dosadne poluvisoke čizmice!
Kava, sok, ugodan razgovor i poziv! Hoćeš doći na večeru...ovih dana...imam prekrasne teletine, šteta ju je jesti sam? Rado...večeras? Uh, imam već nešto, ali dobro, može i večeras, samo malo kasnije, 9-10?
Jasna je nešto neodgodivo trebala dva puta u pola sata, nanjušila je nešto, a kakva je to tajnica da ne zna.....
To je bila Švabica sa rančem, a? Što su nam prebacili poljoprivredu dok te nije bilo? Prepredeni smješak....
Kada sam stigao dva su ogromna pohana odreska već bila gotova, dva je taman okretala u tavi punoj ulja....samo se mazno promeškoljila kada samo joj prišao straga, privio je uza se i liznuo joj vrat...natoči nam malo vina, hoćeš? Ili bi ti prvo rakijicu? Misni đakovački Chardonnay, 2005., ohlađen....vrlo dobro, mada bi sada prošla i obična rinfuza....nisam baš puno razmišljao o vinu!
Bečki dobar, hrskav, salata od pečenih paprika izvrsna. Znao sam da se kod Kate mora prvo pojesti, ali svejedno sam ju morao malo osjetiti, povući u krilo, poljubiti, provjeriti na čas što je ispod suknje od mekog, tamosmeđeg velura, osjetiti poznatu težinu, toplinu, njezine pune sise u ruci! Zašto me oduvijek te meke kožne suknje asociraju na jahanje?
Hej, dobar dečko, samo sam te na večeru zvala! Tijelo joj je naravno govorilo drugo, možda smo mogli i preskočiti večeru, učinilo mi se bar kada sam otkopčao još jedan gumb i zagnjurio glavu u zamamna njedra....taj čudesni drhtaj žene, malo je tako lijepih doživljaja!
Ipak, kada se već tako potrudila...treba to poštovati! Kukuruzni kruh domaće proizvodnje, pire, otvorena druga butelja, Cohen...smijeh. Isuse, što život zna biti lijep, topao....trenutak života, lijep radi sebe, bez ikakavih dodataka!
Mislim da ćeš ipak dobiti i desert....velike oči su joj se malo suzile, pakleno je obliznula usne, zatakla kosu za uho i poljubila me, naslonivši se očito namjerno dok je kupila tanjure. Večeras je to stari dobri štrudl...paše? Može, makar sam se nadao drugačijem desertu....Tko zna, ako ostaneš ovako dobar dječak, mislim da bi mogao imati pravo na jednu želju!
Beskrajno sam uživao svlačeći je, ispitujući svaki novi otkriveni centimetar kože jezikom, slušajući sve nove, nerazumljive zvukove negdje iz dubine njezina grla, osjećajući njezinu sve jasniju želju, podatnost, spremnost da me odvede među zvijezde! Bilo ju je i prekrasno gledati tako uzbibanu, kose rasute po jastuku, sve crveniju u licu, zatvorenih očiju, a tako budnu, koncentriranu.....Izmigoljila mi se iz ruku, okrenula na trbuh i podigla na koljena....možda i nešto promrljala, ali tko je mogao slušati, čuti, registrirati išta osim divote pred sobom...ili učiniti išta drugo nego zajahti ju....kao da mi je čitala misli od prvog trenutka kada sam ušao u kuhinju...Štrudl se odavno ohladio, kada je došao na red....
Ostani noćas....možeš? Tu sam negdje zaspao, valjda i ona, tek nas je mobitel probudio u standardno vrijeme, 6 i 15....a svejedno sam jedva stigao na posao! Čak su otpale prve dvije kave bez kojih inače ne mogu početi dan! Zapravo nisu mi niti pale na pamet! Nije joj se baš odlazilo iz kreveta..."kada sam već ostao".....i duuugo sam trebao biti miran, čim mirniji! Dobar dečko!
