nedjelja, 28.06.2009.
Mini Afrodita
Nekoliko loših dana, baš loših, a bez osobitog razloga, nagnalo me da nešto poduzmem. Iskustvo govori da takvo što naprosto ne prolazi samo, dapače, pogoršava se. Kako svaka nevolja ima i bar poneku svijetlu stranu, tako i biti samac omogućuje donošenje naglih odluka, dopušta povođenje trenutačnim porivima, željama! Isto tako biti u politici, uz ostale prednosti, osobito u pobjedničkom, postizbornom vremenu, dopušta prilično komforno ponašanje. Šef naravno još ne skida s lica samozadovoljni osmjeh i u fazi je oličenja širokogrudnosti svojstvene pobjednicima! Nije dakle baš bio problem nestati ona tri radna dana preostala u tjednu blagdana! Bez obzira na vrlo lošu prognozu, koja se manje-više i obistinila, između metropole i moga morskog sela, odlučio sam se za more! Iskreno, Anđeo je puno pomogla odluci s informacijom da joj stiže muž.....
No kako već rekoh, u svakoj lošoj pojavi se da naći svjetla točka, jasno ako se potrudimo! Ili nam prst sudbine, Veliki, ili što već budu naklonjeni. Primjetili ste već da to nešto stalno nastoji uprosječiti naš život, ha? Uzme na jednoj strani, vrati na drugoj, tako to....
No, u subotu se poslije obvezne kave, ne našavši baš nikoga poznatog, spustih do plaže. Sa udobnom stolicom i knjigom koju mi se nije dalo čitati. Valjda sam zbog toga, a pošteno rečeno i zbog minimalnog crvenog bikinija, umjesto radnje knjige vrlo brzo počeo pratiti intenzivan razgovor metar-dva lijevo, ispod slijedećeg drveta. Neki slavenski jezik, ne Ruski, niti Češki, mislim. Razumijem ili naslučujem podosta. Dvije mlađahne dame, tridesetak, rekao bih, nisu ušutile bar desetak minuta u komadu. Jedna, glasnija, u spomenutom bikiniju, jarko crvenom s nizovima smeđih i bijelih točkica ukoso, sićušna, sigurno dosta ispod 160, ali sa baš svim u savršenim proporcijama s visinom, mala iznimno slatka, okrugla guza, pune grudi koje nekako same izazivaju grešne misli u smislu odmjeravanja kako bi ležele u ruci, tip-top frizurica moderno ošišana po sistemu naprijed duže, iza puno kraće i krupne razigrane smeđe oči pune iskrica, što neprestano šaraju uokolo, kao da su na posebnom čipu, nevezane uopće na intenzivnu konverzaciju. Tako su se i na meni zaustavile po par trenutaka, možda malčice predugo za slučajnost. Dobro, nisu baš niti imale kuda, u blizini tek dva para penzionera s unučadi i pokoji prolaznik!
Koliko sam shvatio o tome je i govorila, kako su ih prevarili u agenciji poslavši ih u malo, prilično pusto mjesto u kojem se mogu jedino gledati galebovi i stari boćari, a hotel također nije bog zna što i pun je penzionera! Refleksno se nasmiješih kada joj je pogled opet u luku završio na meni. Mislim da je klimnula skoro neprimjetno, izvivši lijevu obrvu u neki slatki znak pitanja. Odzdravim i ustanem zadovoljan što nisam skinuo maju. U ovakvim me trenutcima znaju jako zasmetati znaci četrdesetih na mom trbuhu. Ili iskrenije rečeno, znaci lijenosti, zapuštanja! Ali ovaj puta je On bio na mojoj strani, nosio sam savršeni teniski komplet u kojemu se izvrsno osjećam, svježe obrijan, naspavan.... Ja sam taj i taj, čujem kako se žalite na moju zemlju, ako sam dobro shvatio, mogu li vas dvije pozvati na kavu, piće, tu prijeko? Da pokušam malo popraviti dojam. Druga, tipična Pemica, malko pjegava, svjetloputa, ali kada se bolje pogleda i sasvim zgođušna, raskošna žena, već je krenula s odmahivanjem glavom i isprikom, kada je Marianka veselo klimnula uz jedan od ljepših mi ikada upućenih osmjeha. Mislim da još i danas mogu posve točno reproducirati lelujavi, zanosni, pokret njezinih bokova dok je spuštala haljinicu navučenu preko glave. Naravno, niti plavojka više nije imala izbora, ustala je također se obukla na brzinu. Rekao bi jedan moj prijatelj, idealna žena za po doma, prilično privlačna, a ipak se nikada za njom nitko neće okrenuti na cesti, niti vam je pokušati preoteti....Naprosto nema ono nešto u očima, ono nešto što izluđuje muškarce!
Kava i sladoled, Orangina...sat i pol. Dogovor da ih povedem na večer na večeru u konobu. Marianka me u foajeu njihova hotela čekala sama, u tirkiznoj, svilenkastoj, poluprozirnoj haljinici stegnutoj u struku, što je savršeno ocrtavala njezine obline i vrtoglavim štiklama što su joj noge učinile mnogo dužim nego što zapravo mogu biti na tako niskoj ženici. Uopće nije folirala, podigla se na prste, cmoknula me u obraz i jednostavno rekla, nisi zapravo niti želio da Jana dođe, zar ne, a ionako ima večeru ovdje!? U konobi je čekala prava morska večera, od hobotnice, preko školjki i škampa, do jastoga i škarpine. Prirodna prilika da preuzmem riječ i naširoko joj objašnjavam što je što, pokazujem kako se jede i pri tome ju stalno dodirujem, nutkam, što jelom, što prošekom i crnim vinom kasnije. I ona je mene nekoliko puta uhvatila za ruku pokazujući nešto ili pitajući koješta, komentirajući moje ruke, prste... Od vina, ili naprosto jer je takva, šutila jedino nije gotovo uopće, dapače, obzirom da smo komunicirali na Slovačkom, Hrvatskom i Engleskom istovremeno, jedva je stizala izobjašnjavati sve što je željela. Inženjer je makrobiotske prehrane u nekom institutu, trideset četiri su joj, bila je nekoliko godina skoro udana, živjela nevjenčana s kolegom, sada već nekoliko mjeseci sama!
Kasnije smo prošetali uz more, prvo rivom, a kada smo došli do polumračne plaže jednostavno je skinula štikle, uhvatila me pod ruku i nastavili smo uz njezin veseli smijeh, sve do prilično udaljenog drugog kraja. Tamo, kod posljednjeg svjetla, okrenula se k meni i podigla glavu da nam se oči sretnu, ponudila se i čarobno napela na prstima da me dosegne, moje usne, kada sam je privukao k sebi. Volim žene, mislim da ih svi vole, koje se ljube s veseljem, dugo, pažljivo i uzbudljivo, žene koje se znaju tako potpuno priviti, prepustiti....učiniti me svakog zajedničkog trenutka toliko važnim, željenim, posebnim. Idemo sada k tebi? Želiš to, zar ne, još od jutra?
U apartmanu sam raskopčao samo jedno dugme straga i haljinica je lako kliznula do struka, pa zatim, uz tek malu pomoć i sasvim. Tiho je prela naslonjena leđima na mene i tek lagano pomicala guzu u mom krilu dok sam lutao rukama posvuda, istraživao, uživao u svilenkastoj toplini pod prstima i finom mirisu u nosnicama, smiješanom mirisu parfema i mirisu uzbuđene žene. Kada sam je sasvim svukao, okrenula se, samo u štiklama, opet me poljubila i dala mi vremena da se nauživam napete guze u rukama. Onda me počela svlačiti, pažljivo, gumb po gumb, istražujući jezikom i prstima svaki novootkriveni dio moje kože....onako, da se jedino može poželjeti da nikada ne prestane, onako da se gasi svaka veza s ostatkom svijeta, da ništa više ne postoji! Možda pretjerujem, ali čini mi se da mi je čak bilo malo žao što je već tamo, kada je napokon kleknula preda me, uvukla mi ruku među bedra, pogledala me onim vražjim pogledom odozdo i uzela ga među usne, dok su joj prsti radili čudesa malo niže....Podigao sam je k sebi, ponovo poljubio, okrenuo i pogurnuo da klekne na rub kreveta, pokaže ju u svoj raskoši, sasvim vruću, mokru, spremnu da se zagnjurim, da ju okusim, natjeram na ples guzom, da se čas grčevito nabija na moj jezik, čas odmiče stiščući bedra, brzo me počne pozivati da ju uzmem sasvim, da spustim ruke na zatalasano blago pred sobom, na guzu obasjanu srebrnkasto-zelenom uličnom svjetiljkom i čitav se zabijem u jednom potezu, izmamim neki novi uzdah iz dubine grla, pokrenem ju na drugačiji, ritmičan, sve divljiji način.....uspravljenu na sve četiri...Preuzmem kontrolu nad njezinm tijelom na onaj poseban način, onaj što daje bolji osjećaj od bilo kakve druge moći, ....ili ičega drugog uopće!
Kasnije me polegla na leđa, ponovila jezikom sve ispočetka i tek se onda popela na mene krenuvši u lagane, izluđujuće, pokrete bedrima, uz primjedbu da najviše voli drugi puta, bez žurbe i s potpunom kontrolom.....koncentracijom!
