srijeda, 21.03.2012.
Doviđenja.....
Dragi moji prijatelji, posebno prijateljice, prvo vam se želim zahvaliti na pažnji koju ste polagali na moje umotvorine ovih godina. Drugo, hvala na strpljenju u komunikaciji kada sam znao biti zadrt, isključiv i neargumentirano presiguran, što je vjerojatno pogrešno po defaultu. Mada sam nekada to bio namjerno, tek da isprovociram jasnije odgovore, a i da potaknem diskusiju. Naime, mada vam se kadikad moglo učiniti i drugačije, nisam toliko narcisoidan da je svha ovoga bloga pretežno bila da ga čitate, da se hvalim čime, nego upravo razgovor, diskusija, s vama. A svojim sam pričicama pokušavao usmjeravati tu diskusiju na područja i detalje koji su me zanimali, gdje sam osjetio potrebu nešto razjasniti i potvrditi, ili možda ne. Kako su moja zapravo jedina prava tema, zanimacija i zabava, međuljudski odnosi, a unutar njih muško-ženski odnosi, tako sam i koristio upravo takve sličice. Uz ponešto politike, koja je, ako ju svedemo na osnovu, opet zapravo struktura izrasla iz pokušaja formaliziranja, organiziranja, međuljudskih odnosa, ukrštanja životnih stavova i vrijednosti, odnosno pokušaj uređenja istih u skladu s ljudskim vrijednostima.
Ovakvo je mjesto sigurno jedna od boljih prilika da se upoznaju zanimljivi ljudi, zanimljive logike i stajališta, da se, rječju, doista prošire vidici, odnosno nekako standardiziraju općenita stajališta. Dakako, zbog puno lakšeg širenja kruga "ispitanika", mogućnodti diskusije s različitijim ljudima nego li je to moguće vani. Pa i s manje maski, kočnica i siguronosnih bravica. Iskrenije!
Hoću reći, kako mi je komunikacija putem bloga svakako lijep doživljaj, osobito s neokolicinom dragih blogerica kroz dulje vrijeme, ali i nekim drugim, kroz dulje ili kraće epizode. Pa sve do jedne koju sam davno počeo zvati Princezom, zbog jedne interne šale, a koja je ispala iznimno draga iznimka po nekoliko kriterija, pa time čak postala dio prilično uskog kruga žena koje držim važnim za svoj život u esencijalnom smislu!
Zbog velikih životnih promjena koje su mi na vidiku, promjene posla koji mi je ostavljao puno vremena i za ovu djelatnost, mjesta rada i života, pa i skoro svih drugih okolnosti, mom blogu je ipak došao kraj. Ionako sam u posljednje vrijeme stekao dojam da sam uglavnom rekao sve što sam imao oko tema koje su ovdje dominirale, da se počinjem ponavljati, a što je besmisleno trošenje vašeg i mog vremena.
Svakako ću i dalje, kada mi okolnosti dopuste, zaviriti ovuda, provjeriti što se dešava sa svima vama, kako napredujete i tako to, ali, bar za jedno duže vrijeme, niti približno tako aktivno. Stoga vas sve skupa lijepo pozdravljam, želim vam svako dobro i da svakako i dalje pokušavate održati na životu, ili oživiti, dijete u sebi, dijete sposobno za istinsko veselje, bezgraničnu i bezuvjetnu ljubav, te svaku lijepu šansu koja već naiđe, ukrsti svoju putanju s vašom! Pa makar rezultat bio i "samo" izniman sexualni doživljaj, bez ikakvih konzekvenci na daljnje gibanje Svemira....
Naravno, i da još dugo tipkate.....
Do viđenja, dakle....kako bi Pjesnik rekao, u nekom drugom gradu i u nekom drugom cirkusu.....
S poštovanjem, vaš Karmelo!
ponedjeljak, 12.03.2012.
Divljač.... i još neke divlje stvari
Znate onaj osjećaj kada ste na čas baš zadovoljni sobom, svejedno je li to, primjerice, nakon odrađenog posla, kakvog uratka, riješene enigme, poentiranja u kakvoj raspravi...svejedno, onaj zapravo kratki osjećaj baš zadovoljstva, neovisno o svim i koliko god zapetljanim stvarima u realnosti. Ono kada kažete, glasno ili u sebi, YES !!!!
E, pa tako sam se osjećao te večeri dok je koračala prema meni u uskoj, pedalj kraćoj suknji nego jučer, upletenih crveno-ljubićastih niti i crnim lakiranim cipelama s petom i crvenim detaljima Te bordo sakoiću po rubovima optočenom ljubičastim, dovoljno strukiranom da sam mogao jasno potvrditi ono što sam i pretpostavljao oko njezinih atributa. Još mi je malo više raširila osmjeh kada je ušla i kada je kratkotrajno svjetlo otkrilo pažljivu šminku oko očiju i na usnama.. Sasvim nesvjesno mi je pogled po inerciji provjerio učinak dubokih sjedala i to joj, vjerojatno u kombinaciji sa spomenutim osmjehom, naravno nije promaklo!
Zapanjen? Ha,ha,ha...pa niti ja ne nosim onu uniformu po cijele dane, nisi znao?!? I pokuša povući suknju do koljena, što naravno nije moguće kada se tako upadne u ovakvo sjedalo.....
Božjom rukom vođen, iznenda je poljubim u obraz!
Baš lijepo! Nisam zapanjen, ali iznenađen jesam! Lijepo iznenađen! Prekrasna si mi!
Naglo pocrveni, gricne usnu i kao da sam mogao čuti kako joj se vrte kotačići u mozgu u pokušaju da odgovori nešto dovoljno pametno i vrckasto....da se sakupi na hrpu.
Pomognem, odmakavši se sasvim i paleći auto!
Da malo ne žuriš ipak, ha?! Ja sam mislila da poslije "samo ručka" dolazi samo večera....da ti je, kako ono, sasvim svejedno....ha?!?
A, pa znaš da ne možeš baš doslovno vjerovati muškarcu u društvu lijepe žene, nisi od jučer, ha,ha,ha....
Nisam, da i baš sam se toga bojala. Svi ste dakle isti...ipak!
Niti slučajno ne, ali lijepim ženama teško odolijevamo svi, to je točno! Da sam te pozvao van i iz najpraktičnijeg mogućeg razloga, bez i jedne primisli, a znaš dobro da nije bilo tako, zar ne, sada bih morao biti oduševljen i pokrenute mašte...Tu nema pomoći. Pa kao da sama ne znaš kako djeluješ na muške....Niti ti je ovaj look pao s neba!
Mašte, je li? Mogu štogod čuti naglas....od maštanja, mislim?
A, prvo ću još malo uživati samo u pogledu....baš pašeš u, kako si ono rekla, u ovu klasičnu raskoš! Kao da je rađen za tebe...skupocjen, poseban! Mda, dakle divljač... može?
Očito je da može, zar ne...tek malo nagnu glavu i pogleda me iskosa malo dulje od slučajnog.
Znaš, još uvijek se malo glupo osjećam...i nemoj ponavljati fraze o odraslima i 21. stoljeću....ja jesam odrasla i sve razumijem....valjda. I da, očito želim izaći s tobom, ali se svejedno osjećam nekako nesigurno, neobično. Možda kao da netko vuče konce, a ja sam samo lutka na njima. Baš bi se mogao ponašati malo iskrenije....Ma, ne znam....
To uopće ne moraš misliti, kakva lutka na koncu, nemam nikakvih zadnjih misli, pogotovo loših, bar ne dalje od onih koje si ionako sasvim lako protumačila. Želim te ....upoznati prvo, pa tako, valjda sve po redu, ako bude u redu....Ali prvo želim, kao i jučer, nekoliko ugodnih sati. I to neovisno koliko će ih biti....E, da, ha,ha,ha...tamo kuda idemo imaju gore sobe, ali da unaprijed kažem kako je to sasvim slučajno.....naravno!
Ne moraš zbilja pretjerivati s ovim, s ovom ulogom, tvrdio si da misliš kako sam pametna....a, iskreno, i ja to mislim, pa daj malo popusti. Sasvim sam svjesna da su sobe sasvim logičan nastavak u nekom od raspleta ovoga. Kao i da ti se doista nešto svidjelo na meni....samo se nadam da nije neka dječačka fantazija sa strogim tetama...i to sam već prošla.
Ha,ha,ha...stroga teta s neopozivim naredbama...i kaznama...ha,ha,ha...nije mi palo na pamet, ali uopće ne zvuči loše, ha,ha,ha....Oprosti, šalim se...ma, samo se daj opusti, ja sam sasvim običan muškarac željan lijepog ženskog društva...ovo zbilja nema veze s tvojim poslom, niti načinom odjevanja tamo. Dapače, baš si me večeras oduševila!!!
Toliko da preskočimo divljač?
Molim???
Uopće ne volim motele i tako to....smiješno je možda, ali imaju mi neku lošu konotaciju. Jednostavno, rekao si da smo dvoje odraslih kojima nitko neće zamjeriti....ne volim niti značajne poglede uokolo, a nas dvoje baš nismo anonimni ovdje....zašto se jednostavno ne bi okrenuo i vratimo se k meni?
Mislim...mogu na brzinu složiti neku finu mesnu salatu...tako nešto....Isuse, ovo sam baš loše izvela, ha?!? Samo ti daj...vozi....
Ma ne! Genijalno si izvela....evo, već se okrećem, na zapovijed...i cmoknem je opet u obraz kada se auto zaustavio pored ceste, na sporednom poljskom putu!
Okrene se prema meni i bez riječi me poljubi, obuhvativši mi glavu s obje ruke, zapravo, dugo, mada očito i sasvim nervozno! Prenervozno zapravo....
Eto, učinjeno.....ne leže mi ove tvoje igrice i zaobilazni razgovori. Sada me možeš ostaviti pred zgradom ili poći samnom gore sasvim mirno. Sve je jasno....da, hoću te i ako pođeš gore očito je, POSLIJE ćemo raditi salatu...jelo.....Isuse, ovo se ne događa....Nisam te šokirala previše? Malo, vidim, jesam!
E, sada je osmjeh već malo više ženski, sigurniji, s nekim drugim prizvukom, bojom....
Jesi, naravno, ali neopisivo ugodno...
Sada su moji kotačići zvrndali naočigled punom brzinom, dok sam je ponovo privlačio jednom rukom, dok je druga nestajala pod sakoom, dohvatila se pune sise tako prirodno, kao da je oduvijek tamo. Zadrhtala je, ali se nije povukla niti milimetra, samo se zagledala duboko u moje oči, časak prije nego je nagnula glavu, zažmirila i ponudila mi poluotvorene usne...Dobro se, sve sigurnije ljubila, okretala glavu, puštala da je ljubim niz vrat, otkopčam dva gumbića na bluzi, kliznem prstima u čipkasti, paučinasti grudnjak, osjetim njezinu toplinu, poigram se na čas nabreklom bradavicom, zatim kliznem istom rukom uz svilenkaste čarape između blago raširena bedra, istražim malo pravi vulkan tamo...Nije ništa posebno učinila niti kada se naslon pod njezinim leđima sasvim spustio, nije me prestala ljubiti, raširila je noge koliko je mogla od suknje da je mogu zajašiti, uglaviti svoju među njih, pa i pomogla dizanjem guze kada sam joj povlačio suknju gore da stanem kako sam želio, da se mogu protrljati kako sam želio, pokazati joj koliko je želim. Samo je pritisnula moju glavu k sebi kada sam joj usnama obuhvatio bradavicu i izvila se prema meni....
Sada te hoću, odmah...moram.....izludila si me...znaš...izludila..... iznendila i izludila!
Ludost...promrlja tiho i sasvim neuvjerljivo dok se poslušno okretala s mojim rukama oko struka, naglo oslobođena moje pune težine i dopuštala da je na sjedalu namjestim na koljena, kako obožavam........
Obožavam kada me žena tako iznenadi, kada sve krene i bez osobitog razloga ubrzano, kao u najljepšim snovima....silno jako, nekako posve autonomno, iatinski, bilo prije toga primisli ili ne! Silna energija sužena tada u puku, jednostavnu, želju od koje naočigled pucaju tolike granice i ograde, je upravo čarobna nagrada, osjećaj od kojeg se nadimaju grudi! Puka, sirova, istinska želja za mnom, za onim što slijedi, je bez sumnje najčarobniji osjećaj uopće...
Prtljam u uskom prostoru, ruku uzdrhtalih kao tinejđer koji je u strahu da će se u posljednji trenutka što loše desiti, dok otkopčavam remen, oslobađam ga i njoj povlačim hulahopke i gaćice dolje, do pola bedara. Napeta guza joj je tek s jedne strane osvjetljenja plavkastom mjesečinom, dok je druga u dubokoj sjeni, kao i ostatak njezina tijela. Sasvim je polegla po sjedalu i nazirem joj tek dlanove što obuhvaćaju rubove naslona pod njom...udahnem, pokušavam se smiriti, prelazim joj dlanom po leđima blagim stiskom i poslušno se još uvija posve tiho, bez i najmanjeg glasa...možda tek zadrhti, kao da ju protrese neka struja dok joj s oba dlana obuhvaćam guzove, mijesim ih, kliznem palčevima među nih, igram se svime usput....
Ali sve se mijenja kada je napokon uzmem, pokreće se brzo, spremno i u sve bržim valovima, prestaje biti tiha, prede, frkće, kao prava mačka, možda i što nerazumljivo govori, pruža ruke ispred sebe, upire se o stražnje sjedalo, podiže i spušta čitava, prkosno i željno mi kreće u susret, tek na čas popušta naletu, pa se opet napinje, klizi mi iz ruku, ponovo je grčevito hvatam...kao da se vulkan otvorio predamnom, kao da se miče istovremeno u bar tri smjera.....vau...jedna od jako dobrih večeri, noći...baš je!!!
I neće se izvući samo tako...uspijevam se vratiti kontroli...puštam je da se tek malo smiri poslije jednog posebnog, drugačijeg, grča, napinjanja prema meni, kliznem iz nje, spustim se na koljena i zaronim u nju, raširenu, vrelu, posve mokru. Treperi bedrima, pokušava se ispraviti na sve četiri, ali joj ne dam, čvrsto joj, s obje ruke grleći guzu, privlačim je još k sebi, lomeći ju u struku najviše moguće.Ne može se više niti pomaknuti...tek podrhtava u mojim rukama svaki puta malo drugačije, kada mi je jezik duboko u njoj, dok joj istražujem guzu, kada mi nabrekli klitoris nestane među usnama, a kažiprst istovremeno sve dublje i lakše širi guzu...i svaki joj puta treba sve manje, sve dok niti ne prestaja samo drhturiti i glasati se jednolično, grleno, poput nekog posebnog plača, poluglasnog niza jauka, dok joj moji prste istovremeno ritmično probijaju oba ulaza, glatko, nesmetano, tek nekoliko centimetara od mojih očiju... Hvatam zrak, dah, i još joj ne dam, drugom rukom, niti da se pomakne. Sludio sam je, znam, osjećam, čujem...vjerojatno se smješkam u polumraku u kojemu sve bolje vidim......malo se još uvijek nećkam, ali ipak u sekundi odlučujem...dobiti će cijli paket...odmah!
Još mi je sva na ispruženim prstima dok zubima otvaram prezervativ, povlačim joj hulalopke preko koljena, podižem se.....ne mogu odoljeti, puštam ju, pljusnem po guzi otvorenim dlanom, zvučno, desnom, pa lijevom rukom....podiže se na sve četiri, strese iznenađeno, istovremeno zbog šamara i napinjanja u guzi. Osjećam je na svakom milimetru, zategnutu oko njega, kako popušta tek pomalo. Nešto govori, zadihano, nevezano....nemoj..... nisam... možda....prvo je napeta kao puška, onda kao da se odjednom opušta. Širim joj guzove objema rukama, gledam kako ju nezaustavljivo probada, kako drhturi oko njega...laktovi joj ponovo popuštaju...još nešto mrmlja i več ju posve osjećam naslonjenu na moje krilo. Polako uspostavljam ritam uboda...silim se da usporim, produžim, koncentriram se, oduprem sili što mi divlje raste u trbuhu, u bedrima. Do pola, pa sasvim, naizmjenično......polagano....trudim se skrenuti misli...i ona se sada već ritmično miče naprijed-nazad, dolazi mi u susret, povećava ritam sama, lomi me, vuče nezaustavljivo, silno. Ne uspijevam više držati kontrolu, zakopavam joj prvo nokte u guzu, zatim se naginjem preko nje, grabim je objama rukama za ramena, navlačim još.... i gasi mi se svijest. Ostaje samo divlja želja...ubosti još jednom, još jednom, jednom.....najsilnije što uski prostor uopće dopušta, probiti je konačno, raspoloviti......
Traži i ona cigaretu, još je malo zadihana, suknja je na mjestu, tek dva otkopčana dugmeta na bluzi i posve zamagljena stakla na autu podsjećaju na to što se desilo. Apsolutna tišina naglašava naše šumno disanje. Volio bih da je više svjetla, da bolje vidim to opušteno lice, meki smješak koji je zasigurno tamo, koji nazirem. Onu natruhu zahvalnosti i obožavanja u očima, čarobne veze između dvoje ljubavnika....netom poslije. Prevrijednu, koliko god varljivu i prolaznu, kako razum ponovo preuzima kontrolu. Iskonsku i najljepšu nagradu ljubavniku, Onu poruku, tvoja sam posve, jedino tvoja...sada i ovdje!!! Trenutak posvemašnjeg ignoriranja Svijeta uokolo, osjećaja nečijeg fokusa na sebi, toliko jakog da naprosto pali, grije srce i um.....
srijeda, 07.03.2012.
Riba
Zbilja pretjerujete...tko još otvara vrata auta, osim na filmu?
Ja, stalno, mislim da se zapravo sviđa ženama uza sve poze u svezi feminizma...pa se onda sviđa i meni!
Lijep auto, klasična raskoš....treba poslati poruku o vlasniku?
Ha,ha,ha....kao ono auto je produženi penis svojega vlasnika, mislite? Pa bilo bi super ako je usporedivo na bilo koji način, ha,ha,ha...
Nisam baš tako mislila...mislila sam na pričice u gradu oko toga što bi ovaj auto mogao ispričati da može govoriti.
Šalim se....možda je uvijek najjednostavnije objašnjenje najbolje. Ugodan je, kako sami vidite, brz, moćan, pouzdan....ili je bar bio dugo vremena, a i mogao sam si ga tada priuštiti....
Valjda....nego, kopka me ipak cijelo vrijeme, zašto ovaj poziv tako odjednom. Oko postupka nema smisla, znam. Što je onda?
Ne razumijem baš što znači odjednom. Sve je uvijek odjednom, kada se steknu uvjeti, okolnosti, slučajnosti. Ovoga puta poziv u restoran, preskakanje gableca i privlačna, zanimljiva žena . Što bi bio logičniji rasplet?
Da, posebno privlačna žena....vidjeli ste me bar nekoliko stotina puta do sada....
Jesam i tko zna što sam svaki puta mislio...he,he,he..I samo se nemojte praviti kako ne znate da jeste privlačni, previše ste pametni za to. To što imate pozu Ice Quin uopće nije neprivlačno, bar ne svima. Ali, pa rekao sam, stjecaj okolnosti prije svega. Gladan satima i promatram Vas to isto vrijeme...naprosto logičan zaključak. I zbilja je stari prijatelj iz rata zvao već dva puta....Kada god mogu ne jedem sam...
Ma dobro...nije više niti važno, već sam pristala....Što ćemo jesti?
Fiš za predjelo, to je tamo neka vrsta svetinje, zatim smuđ sa roštilja s tajnim preljevom, umakom.....probao više puta u njegovim amaterskim danima i jamčim da je to vrhunac ribljeg kulinarstva uopće....ubrojivši i more.
Fiš....neću valjda morati nositi onu presmiješnu pregaču, gigantsku partiklu, je li?!
Ha,ha,ha...ne, mada mislim da bi Vam dobro stajala, malo vas omekšala...ha,ha,ha...oprostite ne mogu si pomoći dok zamišljam tu modnu kombinaciju. Pregača oko vrata je samo za nestrpljive, prave gurmane, kojima ništa osim jela nije važno. Mi ćemo valjda, nadam se, polakše, uz razgovor. Lijepo je s Vama razgovarati, nadmudrivati se...zanimljivo.
Znate li da je ovo treći puta za sve ove godine da sam otišla ranije s posla. A jednom od ta dva puta mi je umro otac....
Je li....to ću dakle shvatiti kao veliki kompliment!
Dakle ipak si došao! I to s tako šarmantnom i važnom damom! Dvostruko zadovoljstvo Predsjednice! Uživati ćete, nadam se.... Njemu ne uzimate baš svaku za ozbiljno, nadam se, ha....he,he,he...Mada mu se mora priznati istančan ukus...izvolite samo, dajte, baš se veselim!
Morao sam, takve se bajke šire Gradom o ovome mjestu da sam već posumnjao da je to to, tvoj restoran...
Šaljivđija je on gospođo i uopće se ne popravlja niti će se ikada uozbiljiti....Ali zbog Vas ćemo se posebno potruditi, izvolite jelovnik!
Ne treba....fiš ćemo dok čekamo smuđa !!!Što se pije ovih dana?
Domaće bijelo, tu iz susjedstva, nema imena, a i ne treba mu, samo se predstavlja.....
Možda bih ja ipak prije samo obične vode, baš nisam navikla piti alkohol u podne. Možda kasnije....
Pametno....dobro je biti sasvim bistre glave u njegovom društvu, za čas mu svašta padne na pamet! Odmah ću....
I vi mislite tako? Mislila sam da sam samo ja pretjerano sumnjičava, ha,ha,ha...
Ma šalim se ja, dobar je on...ali je, i ja sam načuo da je prema ženama malo drugačiji, pa ne znam što bih Vam savjetovao. Možda pola-pola za početak, dok vidite što zapravo hoće, ha?!
Jesti hoću! Inače bih otišao na tržnicu, ne u restoran, jesti u miru i u dobrom društvu. Što je tu tako čudno i sumnjivo? Brbljav im je personal u ovom restoranu, moram primjetiti....
Kako su uspjeli tako munjeviti skuhati fiš? Imaju u velikoj posudi, pa samo za ukras izliju u kotlić?
Djelomično da, riba se skuha ranije napola, a temeljac zbilja imaju u velikom kotlu, pa samo promiješaju i puste da provri...tako nekako mislim.
Kada završimo ovaj ručak, mislite me pozvati nekuda dalje ili što? Kako to ide danas? Trebala bi to željeti?
Ništa ne bi trebali željeti, zašto bi?!? Ako poželite danas kasnije, ili ikada, bio bih počašćen, mada o sebi nemam tako visoko mišljenje...da samo pogledam ženu i da joj se zavrti. Ali mi je baš ugodno s Vama....ako je i Vama...pa mi smo dvoje odraslih, slobodnih ljudi u 21. stoljeću...što ja znam, dešava se valjda stalno. Ništa neobično! Ili se ne desi, svejedno mi je, ovaj ručak će svejedno biti ugodan doživljaj. A što, učinilo Vam se zanimljivim nastaviti se družiti?
Pa....ma, samo sam pitala, rekla sam već da mi je sve ovo novo, čas se čudim u sebi, čas se smijem svojim postupcima. Zbilja smo mi žene podložne lijepoj riječi...nekada vam tako malo treba....vi to znate vrlo dobro, koliko čujem, ha?!
Pustite to, znate i sami kakv je mali grad...što, o Vama nisu ništa pričali?
Da sam lezbijka, mislim, najčešće, ha,ha,ha....niste se prestrašili vidim?
Ovako ćemo, prelazimo na književnost i film, može?! A sutra ćemo na večeru a la wild, na još jedno mjesto čarobne gastronomije, ako mi se pridružite, ako to budete željeli nakon što prespavate, može?!? Ili nećemo....A smuđ, je li da je čaroban? Iznimno je rijetka riba, ne isplati se uzgajati ga, tek se ponešto ulovi uzgred i treba Vam doista poznavati prave ljude da dođete do njega...ili vrlo uspješan ribolovac! Može sada i čaša vina.....kada nema rizika da ću Vam još danas pomutiti pamet?
Pa....dobro...Vi me zezate, nije fer, odmah sam Vam rekla što možete očekivati.
Podcijenili ste se očito, jer sam već vrlo zadovoljan svojom idejom. Niti to nije tako često za kratko vrijeme....evo Petra!
I? Dovesti ćeš damu opet kod nas? Prošli smo?
Tako-tako, nije loše za početnika......uz nekoliko pametnih savjeta biti će OK, ha,ha,ha....
Drago mi je vidjeti te tako dobro raspoloženog, zbilja si me obradovao. Stižu još palačinke u wein šatou....naravno za tebe s orasima, he,he,he...
Joj, nemojte više, raspuknuti ću se, ne sjećam se kada sam toliko jela, Zbilja Vam je hrana izvrsna. I vino....nije jedino malo prejako?
Probajte samo makar! Znači nagovorio Vas je na čisto ipak na kraju? A, rekao sam Vam da budete oprezni s njim, ha,ha,ha.....nije, vino je sasvim obično, možda što drugo nije...ha?!? Uživajte samo, bez žurbe, ovdje ne volimo žurbu!
Čuj, voljela bih platiti svoj dio....ili još bolje sve, može?!
Pa ne može! Prvo bi se Petar smrtno uvrijedio da uopće spomenemo plaćanje ovaj puta, a drugo bi me se odrekao preko novina da vidi da Vi plaćate, kada bi i dolazilo u obzir. Mi smo još ostatci neke starije škole...anakronizmi...svejedno, dakle ne možete platiti i kraj priče.
Ali ja sam ipak sutkinja, tu imam neke vrlo čvrste principe....koliko god Vam se možda sada opravdano čini da su moji principi samo lijepa priča, ha?!
To mi se uopće ne čini, naprosto nemate veze s ovim ručkom, rekao sam Vam, poziv starog prijatelja i suborca....Isuse, pa daj se malo opustite, zar bi Vas netko unaprijed htio potkupiti jednim ručkom i buteljom vina???
Dobro...ali ne volim to, ja čovjeka niti ne poznajem, što ako se sutra pojavi u mojoj sudnici?
Neće niti trepnuti da Vas poznaje, jamčim to....imam prilično malo prijatelja i za njih jamčim posve i bez ostatka, vjerujte....Nego, trebate mi dati broj mobitela za sutra, ha?!?
Trebam li? Baš dobro pitanje! Nego....malo mi je već glupo ovo naše Vi, izvještačeno, nadala sam se da ćete predložiti da to promijenimo. Ali kada niste.....
Biti će mi drago, baš mi je drago...i puno ugodnije, he,he,he, samo nisam želio pritiskati, forsirati....ničim. Dogovoreno ! I drago mi je, ponavljam!
petak, 02.03.2012.
The Game
Sretali smo se već u protokolarnim prilikama, upoznali službeno, jednom i podijelili bliske političke i socijalne stavove. Doduše u širem društvu, indirektno. Pozdravimo se obavezno, ljubazno, ali i sasvim u okvirima službenog. Sutkinja je, na glasu kao pretjerano kruta, ali stručna i neovisna. Kruta toliko da ju je to bar dva puta koštalo i zasluženog promaknuća s ovog malog suda.
Mda...., raspitao sam se detaljnije. Dugo već živi sama, nikada se nije udavala, a tek najzlobniji se sjećaju poneke ničim nepotvrđene pričice s kakvim muškarcem u glavnoj ulozi. Dok većina razmišlja o njoj u rasponu od prikrivene lezbijke do prejake žene po čijemu obavezno mora biti, pa ako ne može, kao što ne može, radije je namjerno sama. Mogla bi biti prilično zgodna, da bar ne radi sa svojim izgledom suprotno od poželjnog u tom smjeru. Stroga frizura tek onoliko centimetara duža od tipično muške da naznači razliku, jednobojna, tamna, odijela, ili s hlačama, ili sa suknjama preko koljena, cipele dizajna polovine prošlog stolječa, minimalna šminka i nakit, ali, okladio bih se, pravi dijamanti i pravi sat, kosa crna kao gavranovo krilo. Vrlo pravilne, klasično lijepe crte lica, prodorne, pametne, zelnkaste oči.
Na stolici za tužene sam, niti kriv, niti dužan, u okviru službe, u jednoj od tipično slavonskih parnica oko zemlje i pravde. Svima je, uvjeren sam, sve jasno i nedvojbeno i prije početka. Zakon o prodaji državnog zemljišta je daleko od dobroga, ali je važeći! Osim tužitelju, naravno. Možda umišljam, ali da ja sudim, presudio bih nakon 5 minuta. Ona ne! Protokol, beskrajne tirade o osjećajima, pravdi i gladnim kravama. Sve kasni i dosadno je, a mora se tamo sjediti. Pa se pokušavam zabavljati na svoj račun. A ona je očiti izbor, u konkurenciji s davno ocvalom, debelom, daktilografkinjom, dosadnim odvjetnicima i koleričlnom, muškobanjastom, zamjenicom državne tužibabe.
Vrlo dobro i brzo je i ona shvatila, ili osjetila po mom pogledu, da se nešto dešava. Pogled joj počinje bježati prema meni, potkrao se i mali, nespretni smješak. Promatram ju, zamišljam kako je svlačim baš tamo iza povišenog stola, raskopčavam joj košulju, vadim pune grudi, što mi raskošno ispunjavaju šake, ljubeći je niz vrat, mjerkam joj struk, povijam je naprijed dok joj se grudi ne raspu po hladnoj ploči stola.....zamišljam da joj podižem strogu suknju iznad struka, kakve gaćice nosi, kako joj izgleda napeta, gola guza, bedra s gaćicama spuštenim do koljena....., kako bi se trznula kada ga osjeti u sebi, bi li što rekla kada ga premjestim....koliko bi ju zatim iznendila koja vruća, širom raširenim dlanom. Bi li sama kliznula na koljena, prije nego je okrenem, bi li ga samo liznula, ili uzela sasvim u usta..., pogurnula me da joj ga zabijam u grlo...ili bi sve prepustila meni za prvi puta?!? I sve mi se više čini da bi to bilo vrlo zanimljivo iskustvo! Grudi su joj prilično zanimljive, koliko god ih skrivala, struk uzak, noge lijepo oblikovane i poprilično duge. Mislim da zapravo sasvim malo šepa, ali trudeći se valjda to izbjeći, ili zbog toga, guza joj zanosno leluja u hodu.
Šalim se koliko je pristojno, ili tek mrvicu više, kada sam došao na red i ona mi to dopušta, čak se povremeno nastavlja na moje šale na užas i iznenađenje odvjetnika i tužitelja. Naprosto nešto je frcnulo među nama, mislim da je svima jasno, nama dvoma osobito. Mada do tada kruto vraćajući sve u okvire formalnog, meni dopušta lamentacije i vrlo osebujnu verziju priče. Čak ušutkava državnu tužibabu koja je formalno na mojoj strani, i zgroženo se buni, nešto petlja, kada primjetim da je tužitelj po meni u pravu, samo što nema zakon na svojoj strani.
Par minuta nakon završetka kucam na vrata njezina ureda, s prilično lošom, na brzinu smišljenjonom isprikom! Ali nije bila potrebna, dočekala me ljubazno i ponudila kavom što je njoj upravo servirala tajnica. Uobičajena kurtoazija, prelet po lokalnim političkim temama, stranci, izborima, govorkanjima. Kao da časkamo svakodnevno.
Zapričali smo se...a Vi ste me trebali zapravo zbog čega? Znate da oko predmeta ne smijem?
Ma naravno, baš me niti ne zanima. Nego, imam poziv u novotvoreni riblji restoran tu blizu, pa sam Vas mislio pozvati na ručak?
Trznula se očigledno, osmjeh je nestao u trenu, kao da se sva malo napela!
Vi mene ??! Hu....pa Vi baš jeste pomalo drski, kao što sam načula....Zašto biste Vi mene zvali na ručak ?
Obožavam jesti s lijepim i pametnim ženama, a vrijeme je ručka.....što bi više trebalo?
Je li.....hm...ja, prvo, imam radno vrijeme, kao što znate ja nisam političarka....Drugo, ne običavam jesti, ići na ručkove s nepoznatima!
Ma dajte, kako sam ja to Vama nepoznat? A i tko to kontrolira predsjednicu suda? Na koncu, pa svi moraju jesti, ne zovem Vas kod sebe, nego na javno mjesto.
Ha,ha,ha...samo još to treba, da! A što biste Vi to recimo željeli a da me pozovete kod sebe?
He,he,he...razmislite još jednom želite li to baš izravno saznati....mogao bih doći u napast da Vam i odgovorim....?!? Oprostite, molim Vas, to je bila šala! Ako ne možete, poziv vrijedi i za večeru, nešto između ručka i večere....ili za koji drugi dan. Doista bez ikakvih loših misli ! Ručak, čaša vina, ugodan razgovor..........samo sam mislio da i suci trebaju jesti redovito, a navodno je tamo riba izuzetna i imam poziv. Znamo se ipak godinama......
Pa da...iz viđenja, a sada odjednom ručak.....???
Nije odjednom, samo slučajno nisam nikada imao priliku, sreću, slušati Vas, razgovarati s Vama dulje. A svidjelo mi se, pa..... Ma dajte, pa oboje smo davno odrasli, nitko nas neće prozivati doma, a valjda niti gradu više nismo nešto osobito zanimljivi. Ha???
Doista ne znam....za Vas baš ne bih rekla da niste Gradu zanimljivi, a ja to uopće ne želim postati....niti sam ikada željela, niti želim.
Malo pretjerujete sada, pa nije baš tako...dvoje ručaju zajedno u pol bijela dana...pa ipak smo u 21. stoljeću. Baš biste mi mogli učiniti takvo malo zadovoljstvo....da se ovaj naš razgovor nastavi. Baš mislim da ste izuzetna, krasna žena!
Nema potrebe.....samo mi je neugodno....no dobro, hajde, neka Vam bude! Bar kao nagrada za drskost, još nisam nešto slično doživjela ovdje. Da se tko samo tako ušeta..... Za sat?
Čim je krenula prstima iza uha zataći kosu, za što uopće nije bilo potrebe,znao sam da sam na konju, da je počela kombinirati u svojoj lijepoj glavici, zamišljati svašta..........
Izvrsno, doći ću po Vas ! Baš se radujem!
Ne treba, znam naći izlaz i sama...i nisam baš toliko zastarjela...ha,ha,ha...doći ću na parkiralište!
