Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karmelo

Marketing

Divljač.... i još neke divlje stvari

Znate onaj osjećaj kada ste na čas baš zadovoljni sobom, svejedno je li to, primjerice, nakon odrađenog posla, kakvog uratka, riješene enigme, poentiranja u kakvoj raspravi...svejedno, onaj zapravo kratki osjećaj baš zadovoljstva, neovisno o svim i koliko god zapetljanim stvarima u realnosti. Ono kada kažete, glasno ili u sebi, YES !!!!
E, pa tako sam se osjećao te večeri dok je koračala prema meni u uskoj, pedalj kraćoj suknji nego jučer, upletenih crveno-ljubićastih niti i crnim lakiranim cipelama s petom i crvenim detaljima Te bordo sakoiću po rubovima optočenom ljubičastim, dovoljno strukiranom da sam mogao jasno potvrditi ono što sam i pretpostavljao oko njezinih atributa. Još mi je malo više raširila osmjeh kada je ušla i kada je kratkotrajno svjetlo otkrilo pažljivu šminku oko očiju i na usnama.. Sasvim nesvjesno mi je pogled po inerciji provjerio učinak dubokih sjedala i to joj, vjerojatno u kombinaciji sa spomenutim osmjehom, naravno nije promaklo!
Zapanjen? Ha,ha,ha...pa niti ja ne nosim onu uniformu po cijele dane, nisi znao?!? I pokuša povući suknju do koljena, što naravno nije moguće kada se tako upadne u ovakvo sjedalo.....
Božjom rukom vođen, iznenda je poljubim u obraz!
Baš lijepo! Nisam zapanjen, ali iznenađen jesam! Lijepo iznenađen! Prekrasna si mi!
Naglo pocrveni, gricne usnu i kao da sam mogao čuti kako joj se vrte kotačići u mozgu u pokušaju da odgovori nešto dovoljno pametno i vrckasto....da se sakupi na hrpu.
Pomognem, odmakavši se sasvim i paleći auto!
Da malo ne žuriš ipak, ha?! Ja sam mislila da poslije "samo ručka" dolazi samo večera....da ti je, kako ono, sasvim svejedno....ha?!?
A, pa znaš da ne možeš baš doslovno vjerovati muškarcu u društvu lijepe žene, nisi od jučer, ha,ha,ha....
Nisam, da i baš sam se toga bojala. Svi ste dakle isti...ipak!
Niti slučajno ne, ali lijepim ženama teško odolijevamo svi, to je točno! Da sam te pozvao van i iz najpraktičnijeg mogućeg razloga, bez i jedne primisli, a znaš dobro da nije bilo tako, zar ne, sada bih morao biti oduševljen i pokrenute mašte...Tu nema pomoći. Pa kao da sama ne znaš kako djeluješ na muške....Niti ti je ovaj look pao s neba!
Mašte, je li? Mogu štogod čuti naglas....od maštanja, mislim?
A, prvo ću još malo uživati samo u pogledu....baš pašeš u, kako si ono rekla, u ovu klasičnu raskoš! Kao da je rađen za tebe...skupocjen, poseban! Mda, dakle divljač... može?
Očito je da može, zar ne...tek malo nagnu glavu i pogleda me iskosa malo dulje od slučajnog.
Znaš, još uvijek se malo glupo osjećam...i nemoj ponavljati fraze o odraslima i 21. stoljeću....ja jesam odrasla i sve razumijem....valjda. I da, očito želim izaći s tobom, ali se svejedno osjećam nekako nesigurno, neobično. Možda kao da netko vuče konce, a ja sam samo lutka na njima. Baš bi se mogao ponašati malo iskrenije....Ma, ne znam....
To uopće ne moraš misliti, kakva lutka na koncu, nemam nikakvih zadnjih misli, pogotovo loših, bar ne dalje od onih koje si ionako sasvim lako protumačila. Želim te ....upoznati prvo, pa tako, valjda sve po redu, ako bude u redu....Ali prvo želim, kao i jučer, nekoliko ugodnih sati. I to neovisno koliko će ih biti....E, da, ha,ha,ha...tamo kuda idemo imaju gore sobe, ali da unaprijed kažem kako je to sasvim slučajno.....naravno!
Ne moraš zbilja pretjerivati s ovim, s ovom ulogom, tvrdio si da misliš kako sam pametna....a, iskreno, i ja to mislim, pa daj malo popusti. Sasvim sam svjesna da su sobe sasvim logičan nastavak u nekom od raspleta ovoga. Kao i da ti se doista nešto svidjelo na meni....samo se nadam da nije neka dječačka fantazija sa strogim tetama...i to sam već prošla.
Ha,ha,ha...stroga teta s neopozivim naredbama...i kaznama...ha,ha,ha...nije mi palo na pamet, ali uopće ne zvuči loše, ha,ha,ha....Oprosti, šalim se...ma, samo se daj opusti, ja sam sasvim običan muškarac željan lijepog ženskog društva...ovo zbilja nema veze s tvojim poslom, niti načinom odjevanja tamo. Dapače, baš si me večeras oduševila!!!

Toliko da preskočimo divljač?

Molim???
Uopće ne volim motele i tako to....smiješno je možda, ali imaju mi neku lošu konotaciju. Jednostavno, rekao si da smo dvoje odraslih kojima nitko neće zamjeriti....ne volim niti značajne poglede uokolo, a nas dvoje baš nismo anonimni ovdje....zašto se jednostavno ne bi okrenuo i vratimo se k meni?
Mislim...mogu na brzinu složiti neku finu mesnu salatu...tako nešto....Isuse, ovo sam baš loše izvela, ha?!? Samo ti daj...vozi....
Ma ne! Genijalno si izvela....evo, već se okrećem, na zapovijed...i cmoknem je opet u obraz kada se auto zaustavio pored ceste, na sporednom poljskom putu!
Okrene se prema meni i bez riječi me poljubi, obuhvativši mi glavu s obje ruke, zapravo, dugo, mada očito i sasvim nervozno! Prenervozno zapravo....
Eto, učinjeno.....ne leže mi ove tvoje igrice i zaobilazni razgovori. Sada me možeš ostaviti pred zgradom ili poći samnom gore sasvim mirno. Sve je jasno....da, hoću te i ako pođeš gore očito je, POSLIJE ćemo raditi salatu...jelo.....Isuse, ovo se ne događa....Nisam te šokirala previše? Malo, vidim, jesam!
E, sada je osmjeh već malo više ženski, sigurniji, s nekim drugim prizvukom, bojom....
Jesi, naravno, ali neopisivo ugodno...
Sada su moji kotačići zvrndali naočigled punom brzinom, dok sam je ponovo privlačio jednom rukom, dok je druga nestajala pod sakoom, dohvatila se pune sise tako prirodno, kao da je oduvijek tamo. Zadrhtala je, ali se nije povukla niti milimetra, samo se zagledala duboko u moje oči, časak prije nego je nagnula glavu, zažmirila i ponudila mi poluotvorene usne...Dobro se, sve sigurnije ljubila, okretala glavu, puštala da je ljubim niz vrat, otkopčam dva gumbića na bluzi, kliznem prstima u čipkasti, paučinasti grudnjak, osjetim njezinu toplinu, poigram se na čas nabreklom bradavicom, zatim kliznem istom rukom uz svilenkaste čarape između blago raširena bedra, istražim malo pravi vulkan tamo...Nije ništa posebno učinila niti kada se naslon pod njezinim leđima sasvim spustio, nije me prestala ljubiti, raširila je noge koliko je mogla od suknje da je mogu zajašiti, uglaviti svoju među njih, pa i pomogla dizanjem guze kada sam joj povlačio suknju gore da stanem kako sam želio, da se mogu protrljati kako sam želio, pokazati joj koliko je želim. Samo je pritisnula moju glavu k sebi kada sam joj usnama obuhvatio bradavicu i izvila se prema meni....
Sada te hoću, odmah...moram.....izludila si me...znaš...izludila..... iznendila i izludila!
Ludost...promrlja tiho i sasvim neuvjerljivo dok se poslušno okretala s mojim rukama oko struka, naglo oslobođena moje pune težine i dopuštala da je na sjedalu namjestim na koljena, kako obožavam........
Obožavam kada me žena tako iznenadi, kada sve krene i bez osobitog razloga ubrzano, kao u najljepšim snovima....silno jako, nekako posve autonomno, iatinski, bilo prije toga primisli ili ne! Silna energija sužena tada u puku, jednostavnu, želju od koje naočigled pucaju tolike granice i ograde, je upravo čarobna nagrada, osjećaj od kojeg se nadimaju grudi! Puka, sirova, istinska želja za mnom, za onim što slijedi, je bez sumnje najčarobniji osjećaj uopće...
Prtljam u uskom prostoru, ruku uzdrhtalih kao tinejđer koji je u strahu da će se u posljednji trenutka što loše desiti, dok otkopčavam remen, oslobađam ga i njoj povlačim hulahopke i gaćice dolje, do pola bedara. Napeta guza joj je tek s jedne strane osvjetljenja plavkastom mjesečinom, dok je druga u dubokoj sjeni, kao i ostatak njezina tijela. Sasvim je polegla po sjedalu i nazirem joj tek dlanove što obuhvaćaju rubove naslona pod njom...udahnem, pokušavam se smiriti, prelazim joj dlanom po leđima blagim stiskom i poslušno se još uvija posve tiho, bez i najmanjeg glasa...možda tek zadrhti, kao da ju protrese neka struja dok joj s oba dlana obuhvaćam guzove, mijesim ih, kliznem palčevima među nih, igram se svime usput....
Ali sve se mijenja kada je napokon uzmem, pokreće se brzo, spremno i u sve bržim valovima, prestaje biti tiha, prede, frkće, kao prava mačka, možda i što nerazumljivo govori, pruža ruke ispred sebe, upire se o stražnje sjedalo, podiže i spušta čitava, prkosno i željno mi kreće u susret, tek na čas popušta naletu, pa se opet napinje, klizi mi iz ruku, ponovo je grčevito hvatam...kao da se vulkan otvorio predamnom, kao da se miče istovremeno u bar tri smjera.....vau...jedna od jako dobrih večeri, noći...baš je!!!
I neće se izvući samo tako...uspijevam se vratiti kontroli...puštam je da se tek malo smiri poslije jednog posebnog, drugačijeg, grča, napinjanja prema meni, kliznem iz nje, spustim se na koljena i zaronim u nju, raširenu, vrelu, posve mokru. Treperi bedrima, pokušava se ispraviti na sve četiri, ali joj ne dam, čvrsto joj, s obje ruke grleći guzu, privlačim je još k sebi, lomeći ju u struku najviše moguće.Ne može se više niti pomaknuti...tek podrhtava u mojim rukama svaki puta malo drugačije, kada mi je jezik duboko u njoj, dok joj istražujem guzu, kada mi nabrekli klitoris nestane među usnama, a kažiprst istovremeno sve dublje i lakše širi guzu...i svaki joj puta treba sve manje, sve dok niti ne prestaja samo drhturiti i glasati se jednolično, grleno, poput nekog posebnog plača, poluglasnog niza jauka, dok joj moji prste istovremeno ritmično probijaju oba ulaza, glatko, nesmetano, tek nekoliko centimetara od mojih očiju... Hvatam zrak, dah, i još joj ne dam, drugom rukom, niti da se pomakne. Sludio sam je, znam, osjećam, čujem...vjerojatno se smješkam u polumraku u kojemu sve bolje vidim......malo se još uvijek nećkam, ali ipak u sekundi odlučujem...dobiti će cijli paket...odmah!
Još mi je sva na ispruženim prstima dok zubima otvaram prezervativ, povlačim joj hulalopke preko koljena, podižem se.....ne mogu odoljeti, puštam ju, pljusnem po guzi otvorenim dlanom, zvučno, desnom, pa lijevom rukom....podiže se na sve četiri, strese iznenađeno, istovremeno zbog šamara i napinjanja u guzi. Osjećam je na svakom milimetru, zategnutu oko njega, kako popušta tek pomalo. Nešto govori, zadihano, nevezano....nemoj..... nisam... možda....prvo je napeta kao puška, onda kao da se odjednom opušta. Širim joj guzove objema rukama, gledam kako ju nezaustavljivo probada, kako drhturi oko njega...laktovi joj ponovo popuštaju...još nešto mrmlja i več ju posve osjećam naslonjenu na moje krilo. Polako uspostavljam ritam uboda...silim se da usporim, produžim, koncentriram se, oduprem sili što mi divlje raste u trbuhu, u bedrima. Do pola, pa sasvim, naizmjenično......polagano....trudim se skrenuti misli...i ona se sada već ritmično miče naprijed-nazad, dolazi mi u susret, povećava ritam sama, lomi me, vuče nezaustavljivo, silno. Ne uspijevam više držati kontrolu, zakopavam joj prvo nokte u guzu, zatim se naginjem preko nje, grabim je objama rukama za ramena, navlačim još.... i gasi mi se svijest. Ostaje samo divlja želja...ubosti još jednom, još jednom, jednom.....najsilnije što uski prostor uopće dopušta, probiti je konačno, raspoloviti......
Traži i ona cigaretu, još je malo zadihana, suknja je na mjestu, tek dva otkopčana dugmeta na bluzi i posve zamagljena stakla na autu podsjećaju na to što se desilo. Apsolutna tišina naglašava naše šumno disanje. Volio bih da je više svjetla, da bolje vidim to opušteno lice, meki smješak koji je zasigurno tamo, koji nazirem. Onu natruhu zahvalnosti i obožavanja u očima, čarobne veze između dvoje ljubavnika....netom poslije. Prevrijednu, koliko god varljivu i prolaznu, kako razum ponovo preuzima kontrolu. Iskonsku i najljepšu nagradu ljubavniku, Onu poruku, tvoja sam posve, jedino tvoja...sada i ovdje!!! Trenutak posvemašnjeg ignoriranja Svijeta uokolo, osjećaja nečijeg fokusa na sebi, toliko jakog da naprosto pali, grije srce i um.....



Post je objavljen 12.03.2012. u 11:56 sati.