Da uzvratim Kati za divnu večeru je Valentinovo prenapadan dan, ipak je ona udana žena....previše očiju vani! Jedno sam vrijeme vagao mogućnost da sam uzvratim, ali, em mi je stan još porilično prazan, zalihe oko nule, em nisam našao inspiraciju....
Smiješio se izbor između supijanih šala, kvalitetne partije preferansa, ili nekog oskarovca iz ponude lokalnog dealera. Možda i zezanje ovdje...
Onda mi je sinula ideja da bih trebao nekako "čestitati" mom Anđelu, što i nije tako lako sa ženom koju obožavam kada sam s njom, koja je ispunjenje svih mojih erotskih maštarija od dječačkih dana naovamo, a opet nije baš o ljubavi riječ, posebno zaljubljenosti. Nego se, dapače, pokazalo da su jedina špekuliranja o tome umalo fatalno završila, da puno bolje funkcioniramo s poznatom linijom razgraničenja, s jasnim što je što sistemom!
Pa sam sročio neku vrstu erotske šale, bez ikakvih zadnjih misli, pogotovo planova! Ali je samo 3 minute kasnije stigao odgovor, u istom stilu, poprilično bahat....poziv da se pridružim na piću i ženskoj zabavi na Gračanskoj cesti. Odgovorio sam kratko, stižem! A to znači sat i četrdeset ako se oslonim na činjenicu da me policija vjerojatno neće kazniti! E, sada je nastala panika, šala, pa ovamo, onamo, nezgodno je...da li se ja samo zafrkavam? Brzo je shvatila da ne, još dok sam u našoj cvječarni kupovao najveći gotov buket, preotimao ga točnije, nekom jako grešnom mužu!!!
Još je nekoliko poruka, manje, više zadovoljno-paničnih stiglo za vrijeme vožnje...gdje, kada, da sam malo lud, da ne mogu tamo upasti samo tako....
Sve u svemu čekala me pred daleko intimnijom gostionicom, sa separeima, dvijesto metara višlje...Poljubila me kako samo ona zna, da samo klecnu koljena, i prekorila oko bacanja novaca za buket koji će, naravno, morati baciti još iste večeri! Teško da bi joj se svidio svekrvi!
Sada već jesam naveliko planirao, mislio sto na sat....morao sam je imati te noći! Srećom imala je vremena, bar sat-dva iza ponoći! Mislim da smo jeli kukuruzne palačinke s orasima i čokoladom, u nekom umaku i pili šampanjac, a siguran sam da smo se ljubili gladno kao tinejđeri, baš kao da je prošlo više od dva mjeseca....Smijala se glasnije nego inače, ljepše mi stiskala ruku kada bih kliznuo prstima uz svilene čarape, a i prilično često svoju spuštala u moje krilo, čudeći se kao, uz čarobno nakretanje glave i vrlo, vrlo đavolski smješak! Nije pitala kuda idemo, tek smo se kratko dogovorili da svoj auto ostavi dolje, u gradu!
Zgodan hotel s 4 zvjezdice, tamo na staroj Velikogoričkoj, među poslovnim zgradama, diskretna recepcija, krupna novčanica važi umjesto osobnih...bešumni lift i prostrana soba dobro, taman, osvjetljena okolnim svjetlima. Čarobnica s jezikom je sve dublje disala, ja valjda niti nisam dok sam joj raskopčavao sako crvenog, poslovnog kompletića, svlačio crnu, pripijenu majicu i jedva dočekao da se zagnjurim u crnu, raskošnu čipku...zapravo između čipke! Bradavice su joj već bile kao od kamena i tako neponovljivog okusa, još tamnije zbog usputnog svjetla, a grudi još bjelje, srebrnkaste, vruće. Pripijena suknjica, čarape i gaćice su spuznule zajedno, u potezu, ostavljajući mi u rukama neponovljivu, punu guzu i tek malo zaobljeni trbuščić pred očima. Ruke u mojoj kosi su govorile tisuću riječi, pokazivale svu želju, nestrpljenje....Kao i pune, zanosne, usne što su se zaustavljale kojekuda dok je ona mene svlačila, izluđivala, tjerala u neki drugi, pomaknuti svijet...Mada je bilo zapravo posve očekivano, jedva sam dočekao da završi s tim poslom, da mi se posve, majstorski, posveti...da opet potvrdi svoju tezu da mi ona to najbolje radi stoga jer uživa to raditi, lomiti me, izluditi, istrgnuti sa Zemlje....odvesti preko nekih granica! Valjda je ipak pretjerala, jer više se nisam uspio vratiti, samo se mogla čvrsto uhvatiti za rub kreveta, duboko sagnuta, i pokušati me zadržati...Nejasno se sjećam da joj je kosa divlje letjela po plahti dok se čelom čvrsto naslanjala, grudi su joj odskakivale kao neke sjenke, a guza je i na ovom slabom svjetlu postajala sve crvenija, sasvim uzdrhtala....Možda je nešto pokušala reći, ili samo promrljati, tek časak prije posljednjih, već sasvim nekontroliranih trzaja, naleta, osjećaja da mi se i mozak naprosto topi, kuha, curi u nju!
Kasnije, prilično kasnije, jedne krasno oblikovane, zavodljive, noge prebačene preko mojih i nalakćena na moje grudi, sa vragolastim smješkom na licu opuštene djevojčice, je rekla da sam zbilja nekada malo lud....i da će mi kad-tad vratiti onih nekoliko vrućih otvorenim dlanom po napetoj guzi....jer mi to nikada nije dozvolila....ili tako nešto...
Post je objavljen 18.02.2009. u 17:01 sati.