petak, 21.09.2018.

Uspon na Metlu

Drugi dan ujutro, nakon doručka, društvance se lagano prikuplja, pod punom planinarskom opremom - gojze, rusak, štapovi i voda pod obavezno, ostalo po volji - nema pregledavanja rusaka... lud... ali iskusni i odgovorni planinari znaju već šta treba... yes...




pa krećemo prema Gospiću... zubo... vremenske su nam prilike više nego dobre, dapače, idealne - niti sunce žeže, niti kiše u naznakama, ono baš potaman po Vakuli - pretežno vedro... thumbup...


a zapravo tek ostavljamo iza sebe hotel Velebno...


i za kratko smo ispred crkve...


gdje se, uz našu vodičku, nalazimo s još dva vodiča-lokalca, voljnih da nam prave društvo, ali i pridonesu većoj sigurnosti, zlu ne trebalo... yes...


pa zajedničkim snagama idemo u nove planinarske pobjede...


preko Ljubice i Ljubice - creta i potoka - do Ljubičkog brda, koje nas čeka sutra, pun Velebit Ljubica... pa k tome pribroji i naše dvije Ljubice, koje, eto, nisu ni znale da dolaze na svoje... wink...


sve uravno i laganini, još kratko, do jezera koje slijedi...




putem prolazimo oznake za Metlu i Ljubičko brdo... danas nastavljamo pravo, sutra ćemo na tom mjestu skrenuti lijevo...


i eto nas jezeru, nakon kojega lagano zalazimo u šumu i uzbrdo, pa mješovito... nut...




malo šume - više sunca, više uzbrdo - manje uravno... zujo...


na mjestima toliko uskim putem, da i u koloni po jedan, treba dobro mjeriti korak i gaz... zubo... što nas ne spriječava ovjekovječiti trenutak ljepote i širine pogleda, nakon izlaska iz sjene stabala... nono...






bijelim oblacima prošarano nebo, kroz granje stabala, predskazuje ciljni vrh, mada je on, u pravilu, uvijek dalji nego što se čini... rolleyes..


e, sad smo već tu, korak do vrha... thumbup...






na velebitskom vrhu Metla na 1288 m/n/v... thumbup...


s kojega ćemo se, nakon okrijepe, foto-sejšna i lupanja pečata u planinarski dnevnik, (s)kotrljati nizbrdo istim putem... thumbup...












Nastavlja se... mah...

Oznake: Srednji Velebit, metla, baške oštarije

- 20:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 15.09.2018.

Put putujem - Knin i Vrelo Une

Gotovo tri dana Srednjeg Velebita i Baških Oštarija, i još ponečeg pride i usput, stavila bih uz bok lanjskog Zavižana i Premužićeve staze, kao vrh planinarskih želja i putešestvija. Pa eto, kad s Premužićke stavih tek koju sličicu, sram i stid me bilo (vraćam joj se prvom prilikom), idem sad od kraja - od Parka prirode Srednji Velebit i Baških Oštarija - u nekoliko nastavaka, ali redom - od početka do kraja... zujo...

Sa dva rusaka i kesom pride... cerek... krećem puna elana i dobre volje u novu planinarsku avanturu. A kako je takva, uglavnom, i cijela ekipa, nemam ni malo sumnje da ću takva ostati do kraja puta. Prvu jutarnju kavu, ili tko-što-već, popili smo u Kninu...





Moja kesa sa štrucom proteinskog kruha i šljivama je dobro došla... party... mada je i pečenka bila na dohvat ruke... lud...


Spominjala sam već izvor Une - jedan od 5 bisera ladne vode - rijeku koja izvire ispod padina planina Plješevice i Stražbenice, a ulijeva se u Savu pored Jasenovca.


Bila nam je to druga štacija na putu prema Metli i Ljubičkom brdu... thumbup...


Vrelo Une se nalazi na 448 m/n/v i hidrološki je spomenik prirode. Riječni tok je dug oko 200 km, a u Hrvatskoj protječe oko 120 km.





Nastavlja se... kiss... put putujem...

Oznake: Knin, Vrelo Une, Srednji Velebit, baške oštarije

- 19:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.