Sarajevo... šećer na kraju puta
31.10.2013.
Randevu sa Sarajevom je započeo u kasnim večernjim satima, visoko iznad grada...
... sa svijetlećim gradom na dlanu... muzikom uživo... dobrom poslugom.
Begovu čorbu, zeljanicu s prilozima, točeno pivo, baklavu... sve to je ponudio "Park prinčeva“...
Slijedećeg jutra gledamo grad opet sa visoka... s Trebevića...
... do kojega vozi i posve zgodan i naočit autobus, kojeg smo sreli kasnije, u gradu...
... pa se spuštamo na Baščaršiju...
... i šećemo... tamo-vamo... lijevo-desno... uličicama... štandovima... dućanima...
... pa kažu... nema boljeg rahatlokuma doli onog u Butiku "Badem", i vrsta koliko ti drago, pa biraj il' miješaj... a možda ima i neki bolji, ne znam, al' meni je ovaj za pet... a kad probaš njihov "badem u čokoladi s okusom cimeta", ne mo'š stat'... i to je istina, al' isto ne vjerujte na slijepo, jer ja ne znam stat' na ništa slatko 
...
Doći u Sarajevo, a ne pojesti čevape u Želje
... pa rekoh, ajde 
... 'ko je lud, ne budi mu drug 
...
Posjetili smo i Begovu džamiju, izgrađenu u XVI stoljeću...
... Katedralu Srca Isusova...
... prošetali okolnim trgom...
... i gradskom tržnicom...
... pogledali kako napreduje ulična partija šaha...
... i napravili đir uokolo...
... prošli uz ograđeno područje jednog od najstarijih hanova... Tašlihana...
... otišli do Vječne Vatre...
... i na kraju baš za inat... do Inat kuće...
Oznake: Sarajevo
komentiraj (13) * ispiši * #
: