Sarajevo... šećer na kraju puta
31.10.2013.
Randevu sa Sarajevom je započeo u kasnim večernjim satima, visoko iznad grada...
... sa svijetlećim gradom na dlanu... muzikom uživo... dobrom poslugom.
Begovu čorbu, zeljanicu s prilozima, točeno pivo, baklavu... sve to je ponudio "Park prinčeva“...
Slijedećeg jutra gledamo grad opet sa visoka... s Trebevića...
... do kojega vozi i posve zgodan i naočit autobus, kojeg smo sreli kasnije, u gradu...
... pa se spuštamo na Baščaršiju...
... i šećemo... tamo-vamo... lijevo-desno... uličicama... štandovima... dućanima...
... pa kažu... nema boljeg rahatlokuma doli onog u Butiku "Badem", i vrsta koliko ti drago, pa biraj il' miješaj... a možda ima i neki bolji, ne znam, al' meni je ovaj za pet... a kad probaš njihov "badem u čokoladi s okusom cimeta", ne mo'š stat'... i to je istina, al' isto ne vjerujte na slijepo, jer ja ne znam stat' na ništa slatko ...
Doći u Sarajevo, a ne pojesti čevape u Želje ... pa rekoh, ajde ... 'ko je lud, ne budi mu drug ...
Posjetili smo i Begovu džamiju, izgrađenu u XVI stoljeću...
... Katedralu Srca Isusova...
... prošetali okolnim trgom...
... i gradskom tržnicom...
... pogledali kako napreduje ulična partija šaha...
... i napravili đir uokolo...
... prošli uz ograđeno područje jednog od najstarijih hanova... Tašlihana...
... otišli do Vječne Vatre...
... i na kraju baš za inat... do Inat kuće...
Oznake: Sarajevo
komentiraj (13) * ispiši * #
Bosanska dolina piramida... treći dio
25.10.2013.
Nakon sutjeske ili kotline, kako vam draže, nastavljamo put nizinama i brdima Bosne...
sve do jednog malog i mirnog, na prvi pogled, posve običnog mjesta, koje ničim ne odaje tajnu o nekim znamenitostima za razgledavanje...
Ali, iza te obične fasade, mjesto je posve intrigantno i tajanstveno, jer ga nadvisuju brda znakovitog izgleda... brda u obliku piramida, povezanih mrežom podzemnih tunela, čije prokopavanje napreduje u njihovom smjeru...
Što se krije u tim brdima iznad Visokoga, nitko pravo ne zna, barem ne znanstveno dokazano i potvrđeno. Istraživanja i prijepori oko njih traju već godinama, a nekako mislim, da bi mi teško i mogli svjedočiti vremenu, koje će dati odgovore na sva pitanja, ako uopće... ili ipak...
Kako god ili što god bilo, za deset, pedeset ili petsto godina, Visoko je danas jedna od misterija ovog našeg svijeta, do koje ljudski um još nije uspio do kraja doprijeti. Negdje je na rubu znanosti, koja bi tek trebala reći svoju zadnju, mada za dr. Semira Osmanagića nema nikakve dileme, kako je Visoko središte bosanske doline piramida, koja krije najstarije piramide na svijetu, i najatraktivnija je arheološka lokacija na svijetu
Al' ja sam najmanje tu da sudim o istinitosti njegovih tvrdnji... ja samo dođoh, vidjeh, i pobjedih... pa, slijedom toga, da i prezentiram viđeno i doživljeno.
Nije greška... i pobjedih, jer uspon i spust su u rangu laganijeg planinarenja, tako da su neki, već u startu, pri samom pogledu na brdo, odustali od daljnjeg penjanja... kao što svi nisu bili spremni niti kasnije, staviti kacigu na glavu, i ući u avanturu prolaska prokopanim tunelima...
Iskustvo mog hoda po tom rubu (ne)mogućega, svakako je bilo posebno i uzbudljivo, i teško mogu zamisliti, da bi ikoga moglo ostaviti posve ravnodušnim. Bez obzira vjerovali mi u teoriju o piramidama, ili ne, sve neobično, nedokučivo, i do kraja nerazjašnjeno, intrigira nas i navodi na promišljanje, zar ne?...
Pa krenimo mi lagano uzbrdo, na 200-injak metara visoku Piramidu Mjeseca, što je otprilike kao do vrja "mog" Marjana... odavde krećemo u pratnji vodića...
... i penjemo se do drvene "konstrukcije-suvenirnice" na vrhu...
... odakle puca pogled na Visoko...
Spuštanje je čak bilo i teže, rekla bih... jednim dijelom strmine, dodatno opasne i zbog vlažne zemlje, kretali smo se onako utreso, ako me kužite, kako proklizavanjem ne bi brzinski aterirali u podnožje... i baš na tom dijelu smo naišli i na gljive, koje sam, eto, uspješno i uslikala, unatoč opasnosti...
... samo na nekim dionicama puta je napravljena „skalinada“...
U podnožju se, na par lokacija pokušava nešto zaraditi na suvenirima, mada sam dojma... jako slabo...
Nakon spusta, nema odmora, već se nastavlja pješačiti do lokacije sa par drvenih kućica i ulazom u tunele...
U jednoj od kućica se prodaju karte po cijeni od 5 KM, a u jednoj se može prije ulaza provjeriti "zdravstveno stanje organizma", za cijenu od 30 KM... ponovnu provjeru, nakon izlaza iz tunela, kažu, oni časte... o istinitosti njihove tvrdnje, kako ćete iz tunela izaći puno boljeg zdravstvenog stanja, iliti "deset godina mlađi", nemam dokaza crno na bijelo, iz jednostavnog razloga, što se nitko od nas nije podvrgao provjeri...
Ali, istine radi, treba reći, kako je baš na svih ostavilo pozitivan utisak, u smislu, da je unutra ugodnije disati i boraviti nego vani, unatoč podzemnom i zatvorenom prostoru... šta više, svi smo bili začuđeni, kako dubljim ulaskom u tunele, zrak ne postaje ustajaliji i zagušljiviji, već upravo suprotno, osjećali smo više ozona, i lakše smo disali... a nigdje vrata, nigdje prozora, eto...
"Sve što nas uče o drevnoj historiji je pogrešno" tvrdi Semir Osmanagić...
Svijet je čudo, i ja vjerujem da vas je moje javljanje iz bosanske doline piramida u Visokome zaintrigiralo, barem koliko i mene, a dok sam pisala, na pameti mi je bio naš neverin, za kojeg ne sumnjam, da bi i sa strane struke imao što reći na ovu temu...
Na kraju još dodatak za one koji uvijek traže više...
Na rubu znanosti - Novosti iz bosanske Doline piramida
Istina o tunelu "Ravne" u Bosni i Hercegovini
Putopisi - Piramide Visoko
... i naravno... nastavlja se ...
Oznake: bosanska dolina piramida
komentiraj (14) * ispiši * #
Kraljeva sutjeska... drugi dio
16.10.2013.
U Kraljevoj Sutjesci nas je dočekala nesvakidašnja prometna kolona, koja je odmah dala naslutiti, da tom malom bosanskom mjestu u posjet dolaze neki specijalni gosti...
Registracije vozila su nam ubrzo razotkrile i koji... stiže hrvatska delegacija na čelu sa premijerom, rekoše neki, koji su ga, navodno, i vidjeli...
Mjesto je poznato kao sjedište bosanskih kraljeva, a smješteno je u kotlini koju je formirala riječica Trstionica, te je takvim slijedom i dobilo svoje ime...
U namjeri da posjetimo Franjevački samostan, ostali smo uskraćeni, jasno vam je zašto... a baš smo ih mogli počastiti jabukama, kojih smo na kile mogli, šta pobrati, šta s poda skupiti... očito ih nitko ne bere, pa sam se sjetila naših smokava... toliko propadanja, a toliko gladi... eto, tuga i žalost cijeloga svijeta...
Pogledali smo Bosansku kuću, spomenik kulture pod zaštitom države, obnovljen sredstvima RH, mada ne u potpunosti, pa se još ne može razgledati iznutra...
... kao i jednu od najstarijih džamija u Bosni...
... malo predahnuli u zelenoj oazi, uz kafu, čaj, medenjake, rahatlokum...
... prošetali mjestom, vidjevši njegovo cvijetno, ali i zapušteno lice...
... i rekli mu do viđenja... u samostanu...
... nastavlja se ...
Oznake: bosna, Kraljeva Sutjeska
komentiraj (3) * ispiši * #
I slikom preko Bosne... prvi dio
15.10.2013.
Krenuvši u cik zore, prvu smo jutarnju kavu popili u Livnu, da bi u raspjevanom raspoloženju, produžili sve do plave trave zaborava... eto vraže, odma' skrenula, a nisam neg' krenula... i čudna li čuda, da me je već prva asocijacija odvukla baš u muzičke vode ... al' šta sad, stvarno sve bilo je muzika , a šta se tiče voda, neka one samo teku, pa bile muzičke ili šumorile rapsodiju u plavom ... dokle god se ja držim blizu vode, stvar je pod kontrolom , jer u bistroj vodi i jest poanta... šumi, šumi, vodo plava ...
Kako vidite, asocijacija ne fali , ali i sve ostalo je na broju... i plava voda, i trava, a lako bi moglo biti i zaborava, ako se ne požurim sve ovo staviti na papir... belaj je samo, što će me ova moja mantravica opet u nastavke odvući, već vidim ... stoga, ajmo ća zaozbiljno ...
U Travniku smo, dakle, na poznatoj Plavoj Vodi, sa istoimenim restoranom...
... gdje je svatko naš'o u nečemu merak... a jesan se i ovog meraka u'vatila, k'o pijan plota ... malo se švrljalo po štandovima i suvenirima...
... malo se razgledavalo i škljocalo...
... a meračilo se i u poznatim travničkim čevapima i kafenisanju kod Lutvine kahve, i usput prelijevalo iz šupljega u prazno ...
Prije nastavka puta, posjetili smo još i Elči Ibrahim-pašinu medresu...
... ali Hurem nismo vidili, eto ...
... nastavlja se ...
Oznake: Slikom kroz Bosnu
komentiraj (14) * ispiši * #
Sevdahom...
10.10.2013.
Sevdahom kroz Bosnu - Emina (moj spot iz autobusa)
Sevdahom kroz Bosnu - Iznad Tešnja zora sviće (moj spot iz autobusa)
Bilo kuda, pjesma svuda , samo što sam, za promjenu, meračila malo po Bosni i Hercegovini, pa se do daljnjega duša cijela u sevdah utopila ...
Sevdah - Dokumentarni film
Deset najčešćih zabluda o sevdahu by Damir Imamović
i dašta, da je vrijedilo potrošiti jedan sat, pa još pola, za uživati u pjesmi, proširiti vidike, pa i riješiti se pokoje zablude, a za sve one, kojima se baš i ne da, mogu reći ukratko... šira poanta cijele ove priče, ustvari, priča je o prenošenju i očuvanju tradicije... priča je o starima i mladima u kolopletu življenja... priča je o životu samom, koji se u svojoj suštini ne mijenja, jer pjesmama davnima opjevan, ništa manje životno ni danas ne živi, a i sutra će... priča je o mladima ponajviše, koji su me i inspirirali, i koji su jedini zalog za budućnost ove tužne balote... a Damirova poanta konkretne priče o sevdahu je ... a problem s umjetnošću je, što ne trpi granice isključivanja, što odumire kada joj je dosadno, kad se ne dovodi u pitanje...
Safet Isović - Rijeko Bosno
Divanhana - Emina
Zaim Imamović - Kahvu mi draga ispeci
Alma Subašić - Nigdje tako ko u Bosni nema
Nedžad Salković - Ne klepeći nanulama
Hanka Paldum - Tebi majko misli lete (uživo)
Haris Džinović - Mujo kuje konja po mjesecu
Vanja Muhović i Divanhana - Mostarski dućani
Eto, meraka za stare i mlade , a sad kad sam sevdahom, i slikom ću... kroz Bosnu, nego kako
Oznake: Sevdahom kroz Bosnu
komentiraj (10) * ispiši * #