Krenuvši u cik zore, prvu smo jutarnju kavu popili u Livnu, da bi u raspjevanom raspoloženju, produžili sve do plave trave zaborava... eto vraže, odma' skrenula, a nisam neg' krenula... i čudna li čuda, da me je već prva asocijacija odvukla baš u muzičke vode ... al' šta sad, stvarno sve bilo je muzika , a šta se tiče voda, neka one samo teku, pa bile muzičke ili šumorile rapsodiju u plavom ... dokle god se ja držim blizu vode, stvar je pod kontrolom , jer u bistroj vodi i jest poanta... šumi, šumi, vodo plava ...
Kako vidite, asocijacija ne fali , ali i sve ostalo je na broju... i plava voda, i trava, a lako bi moglo biti i zaborava, ako se ne požurim sve ovo staviti na papir... belaj je samo, što će me ova moja mantravica opet u nastavke odvući, već vidim ... stoga, ajmo ća zaozbiljno ...
U Travniku smo, dakle, na poznatoj Plavoj Vodi, sa istoimenim restoranom...
... gdje je svatko naš'o u nečemu merak... a jesan se i ovog meraka u'vatila, k'o pijan plota ... malo se švrljalo po štandovima i suvenirima...
... malo se razgledavalo i škljocalo...
... a meračilo se i u poznatim travničkim čevapima i kafenisanju kod Lutvine kahve, i usput prelijevalo iz šupljega u prazno ...
Prije nastavka puta, posjetili smo još i Elči Ibrahim-pašinu medresu...
... ali Hurem nismo vidili, eto ...
... nastavlja se ...
Post je objavljen 15.10.2013. u 11:57 sati.