subota, 06.02.2010.

(NE)Reforma pravosuđa na hrvatski način?

ili: TKO I KAKO (NE)SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
ili: KOME (NE)ODGOVARA (IZ)NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: KOLIKO JE POKOJNIH (NE)VLASNIKA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: ČEMU ILI KOME POKOJNI (NE)VLASNICI SLUŽE?
ili: ZAŠTO SMO I NAKON 20 GODINA JOŠ NA POČETKU?
ili: ZAŠTO MOĆNIMA NE SMETA NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?

Sva nanizana pitanja, a niz bi, vjerujte, mogao dugo trajati... inspirirana su i izazvana današnjim člankom u SD, ali ovaj put ne kao mali odmor od teških tema, već kao sol na staru ranu, koja, nažalost, nikako da zaraste:

EKSKLUZIVNO POBUNA VLASNIKA: JOŠKO SVAGUŠA SE UKNJIŽIO NA "POLA ROGOZNICE"!

I nije ništa novo da nam alarmi u državi zvone na sve strane, na svim poljima, ali ovo je jedno od najvažnijih... jer tako će nam završiti i pola hrvatske didovine... zemlje koju su naši preci obrađivali, i za koju su se krvavo mučili i umirali... tamo nekim Svagušama, Pašalićima i njima sličnim likovima, koji teško da znaju i za pravi rad, a kamo li za lopatu...

I ne mogu a da ne postavim još neka pitanja:
GDJE JE TOME KRAJ?
GDJE SU GRANICE LJUDSKE POHLEPE?
KAKO SE TO SVAGUŠA UKNJIŽIO NA 80 PARCELA ZA SAMO 1 GODINU, A MI PUNO MANJE PARCELA NE MOŽEMO UKNJIŽITI NI ZA 10 GODINA?

Pa mi dođe da predložim... da odaberemo njih 2000 (200 bi bilo malo), stavimo ih u jednu arenu i kažemo: eto vam sve, sve je vaše, cijela država, pa se lijepo dijelite i podijelite, ali nas ostavite na miru, dajte nam da živimo i radimo, da se osjećamo kao netko, a ne kao nitko, ne pijte nam svaki dan krv na slamčicu, ne pravite od nas budale i majmune... i možda bi nam uspjelo da se sami između sebe istrijebe do zadnjega... ha, ha, ha... mora da sam i ja prolupala... sva sreća da sam jutros morala familiju nahraniti i kuću dovesti malo u red, jer da sam sjela za kompjuter odmah nakon pročitanog teksta, tko zna šta biste sve sad ovdje čitali... lako moguće bi i policiju i psihijatra sebi na vrat navukla...

A onda gledam ovog "jadnička", mrtvog ozbiljnog, kojem se zasigurno svi smiju, i smijat' će se, pa se mislim, kakve li nepravde... kao da čovjek nije u pravu... ...


pravosudje.kobajagrande.com - pitalica

Spominjala sam već dilemu druma i šume. Ma, kakva šuma, ljudi moji, mi smo u dubokoj, dubokoj prašumi... bez staze, puta... kako ono dalje... povazdan luta...
Ima naš narod jednu dobru izreku "okrenuti pilu naopako", a naša politika, dakle, država, radi upravo to, okreće pilu naopako. Jer, kako drugačije nazvati donošenje zakona o poljoprivrednom zemljištu i zakona o golfu, da ne govorim o tko zna koliko još brzopoteznih zakona i propisa, u uvjetima "zemljišnog smeća". Da se htjelo znati što ide prije, a što poslije, danas sigurno ne bi imali poharanu i popljačkanu lijepu našu, i ne bi nam ovaj gordi izraz ostavljao tako gorak okus u ustima.

A na sva, gore postavljena, pitanja, ne mogu, ne znam, niti sam mjerodavna, davati odgovore, mogu samo iznijeti, u kratkim crtama, svoje osobno iskustvo, pa zaključujte sami, možda i iznjedrite kakav odgovor.
Ja, recimo, pojma nemam o kakvoj se tu reformi priča, jer, iz mog iskustva i primjera, reforma nije niti započela, a kamo li da je završavamo, kako reče naš vrli predsjednik na odlasku, Stipe Mesić.
Mi smo jedna od familija, za koju se baš ne može reć', da nije vodila računa, i da nije htjela srediti svoju didovinu... obiteljske svađe, pravdu i nepravdu ostavimo sad po strani, jer...

- činjenica jest, da je "Prijedlog radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina" predan u ruke državnog pravosuđa 1989.g., prije više od 21 godine...

- činjenica jest, da nas je država, blago rečeno, zavlačila punih 12 godina; SAMI smo se na kraju, uz pomoć odvjetnice, podijelili, a da država, čitavo to vrijeme, ne samo da nije prstom makla, nego nam je, na svakom koraku, dodatno zagorčavala život...

- činjenica jest, da imamo pravomoćno rješenje o diobi iz 2001.g., a SAMI sređujemo uknjižbu, svojim živcima i svojim novcima, čime istovremeno "ČISTIMO I DRŽAVNO SMEĆE", a da država i opet ne radi ništa, da barem pomogne, nego i dalje, na svakom koraku, podmeće noge i usporava, jer da nije tako, ne bi proticala i 10-ta godina, a da se našim uknjižbama ne nazire kraj...

To su činjenice, pa mi sad pada na pamet još sijaset pitanja (rekoh da bi se niz mogao nizati), koja imaju veze i sa mojim postom od 30.09.2009....

-KOLIKO MILJARDI SMO DOBILI OD EU-a ZA SREĐIVANJE ZEMLJIŠNIH KNJIGA?
-TKO ZAPRAVO SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
-AKO IZUZMEMO INFORMATIZACIJU, KOJI SE TO PROJEKTI FINANCIRAJU IZ TIH SREDSTAVA?
-NA KOJI NAČIN ĆE SE UKNJIŽITI HILJADE I HILJADE HEKTARA ZEMLJE ONIH KOJI NE ZNAJU, FINANCIJSKI NE MOGU, ILI JEDNOSTAVNO NEMAJU VOLJE I ŽIVACA PROLAZITI TRNOVIT PUT SREĐIVANJA VLASNIČKIH LISTOVA?...

Možda se scenarij zna još od početka, da te zemlje završe, bilo u državnom, bilo u odabrano privatnom vlasništvu...

Pošto imam čast biti na Almost-cool listi, nadam se da su me neki od blogera-političara, a ima ih, možda i zapazili... bilo bi mi drago da neki "zalutaju" na moj blog i "prosvijetle me", kako reče kolega bloger-graditelj, nekim konkretnim, smislenim odgovorima... neka samo ne kažu, kako pravosuđe ne radi svoj posao, neka ima i toga... pravosuđe je takvo kakvim ga je politika (država) napravila... amen...

JER TUŽNO JE KAD BOG SAM SUDI

Boa i Josipa Lisac - Pravda

... kada vidim to što vidim sada,
mislim da i nemam oči...
... kada čujem to što slušam stalno,
zvuk tišine bolje zvuči...

... ali znam za krivo, znam za pravo,
ni'ko mi to nije dao...
... samo tužno je kad Bog sam sudi,
prekasno za puno ljudi...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći...

... da li postaje sve isto,
zlo je dobro, dobro je zlo čisto...
... samo ravna crta postojanja,
bijesna igra održanja...

... da li umorni smo od svih nada,
od svojih ili tuđih jada...
... da li mirim se sa očajanjem,
možda mrtva sam, ali ipak trajem...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći... pravda će doći...

A opet, teško je i sve teže, biti optimist, a ujedno znati, da za pravdom se vapije odvajkada... da traži se, i čeka, i priziva... otkad je svijeta i vijeka... i hoće li ikada doći?...

Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti... rekao je, davno još, Platon.

Budite mi zdravi i veseli, dok ja malo odmorim živce, pa se čujemo... ...


subota, 12.08.2017

P.S. I nakon više od sedam godina, situacija nije bitno drugačija, zemljišne knjige su nam i dalje u rangu kontejnera, da ne kažem, smeća, EU unatoč... jedina bi razlika mogla biti, nadam se barem, da ja konačno presječem "pupčanu vrpcu" i sa sudstvom i sa odvjetništvom, a onda... daleko im kuća moja... Držite mi fige, da tako bude, i da bude što prije... ...

Oznake: reforma pravosuđa... zemljišne knjige... pravda...

ili: TKO I KAKO (NE)SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
ili: KOME (NE)ODGOVARA (IZ)NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: KOLIKO JE POKOJNIH (NE)VLASNIKA U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?
ili: ČEMU ILI KOME POKOJNI (NE)VLASNICI SLUŽE?
ili: ZAŠTO SMO I NAKON 20 GODINA JOŠ NA POČETKU?
ili: ZAŠTO MOĆNIMA NE SMETA NERED U ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA?

Sva nanizana pitanja, a niz bi, vjerujte, mogao dugo trajati... inspirirana su i izazvana današnjim člankom u SD, ali ovaj put ne kao mali odmor od teških tema, već kao sol na staru ranu, koja, nažalost, nikako da zaraste:

EKSKLUZIVNO POBUNA VLASNIKA: JOŠKO SVAGUŠA SE UKNJIŽIO NA "POLA ROGOZNICE"!

I nije ništa novo da nam alarmi u državi zvone na sve strane, na svim poljima, ali ovo je jedno od najvažnijih... jer tako će nam završiti i pola hrvatske didovine... zemlje koju su naši preci obrađivali, i za koju su se krvavo mučili i umirali... tamo nekim Svagušama, Pašalićima i njima sličnim likovima, koji teško da znaju i za pravi rad, a kamo li za lopatu...

I ne mogu a da ne postavim još neka pitanja:
GDJE JE TOME KRAJ?
GDJE SU GRANICE LJUDSKE POHLEPE?
KAKO SE TO SVAGUŠA UKNJIŽIO NA 80 PARCELA ZA SAMO 1 GODINU, A MI PUNO MANJE PARCELA NE MOŽEMO UKNJIŽITI NI ZA 10 GODINA?

Pa mi dođe da predložim... da odaberemo njih 2000 (200 bi bilo malo), stavimo ih u jednu arenu i kažemo: eto vam sve, sve je vaše, cijela država, pa se lijepo dijelite i podijelite, ali nas ostavite na miru, dajte nam da živimo i radimo, da se osjećamo kao netko, a ne kao nitko, ne pijte nam svaki dan krv na slamčicu, ne pravite od nas budale i majmune... i možda bi nam uspjelo da se sami između sebe istrijebe do zadnjega... ha, ha, ha... mora da sam i ja prolupala... sva sreća da sam jutros morala familiju nahraniti i kuću dovesti malo u red, jer da sam sjela za kompjuter odmah nakon pročitanog teksta, tko zna šta biste sve sad ovdje čitali... lako moguće bi i policiju i psihijatra sebi na vrat navukla...

A onda gledam ovog "jadnička", mrtvog ozbiljnog, kojem se zasigurno svi smiju, i smijat' će se, pa se mislim, kakve li nepravde... kao da čovjek nije u pravu... ...


pravosudje.kobajagrande.com - pitalica

Spominjala sam već dilemu druma i šume. Ma, kakva šuma, ljudi moji, mi smo u dubokoj, dubokoj prašumi... bez staze, puta... kako ono dalje... povazdan luta...
Ima naš narod jednu dobru izreku "okrenuti pilu naopako", a naša politika, dakle, država, radi upravo to, okreće pilu naopako. Jer, kako drugačije nazvati donošenje zakona o poljoprivrednom zemljištu i zakona o golfu, da ne govorim o tko zna koliko još brzopoteznih zakona i propisa, u uvjetima "zemljišnog smeća". Da se htjelo znati što ide prije, a što poslije, danas sigurno ne bi imali poharanu i popljačkanu lijepu našu, i ne bi nam ovaj gordi izraz ostavljao tako gorak okus u ustima.

A na sva, gore postavljena, pitanja, ne mogu, ne znam, niti sam mjerodavna, davati odgovore, mogu samo iznijeti, u kratkim crtama, svoje osobno iskustvo, pa zaključujte sami, možda i iznjedrite kakav odgovor.
Ja, recimo, pojma nemam o kakvoj se tu reformi priča, jer, iz mog iskustva i primjera, reforma nije niti započela, a kamo li da je završavamo, kako reče naš vrli predsjednik na odlasku, Stipe Mesić.
Mi smo jedna od familija, za koju se baš ne može reć', da nije vodila računa, i da nije htjela srediti svoju didovinu... obiteljske svađe, pravdu i nepravdu ostavimo sad po strani, jer...

- činjenica jest, da je "Prijedlog radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina" predan u ruke državnog pravosuđa 1989.g., prije više od 21 godine...

- činjenica jest, da nas je država, blago rečeno, zavlačila punih 12 godina; SAMI smo se na kraju, uz pomoć odvjetnice, podijelili, a da država, čitavo to vrijeme, ne samo da nije prstom makla, nego nam je, na svakom koraku, dodatno zagorčavala život...

- činjenica jest, da imamo pravomoćno rješenje o diobi iz 2001.g., a SAMI sređujemo uknjižbu, svojim živcima i svojim novcima, čime istovremeno "ČISTIMO I DRŽAVNO SMEĆE", a da država i opet ne radi ništa, da barem pomogne, nego i dalje, na svakom koraku, podmeće noge i usporava, jer da nije tako, ne bi proticala i 10-ta godina, a da se našim uknjižbama ne nazire kraj...

To su činjenice, pa mi sad pada na pamet još sijaset pitanja (rekoh da bi se niz mogao nizati), koja imaju veze i sa mojim postom od 30.09.2009....

-KOLIKO MILJARDI SMO DOBILI OD EU-a ZA SREĐIVANJE ZEMLJIŠNIH KNJIGA?
-TKO ZAPRAVO SREĐUJE ZEMLJIŠNE KNJIGE?
-AKO IZUZMEMO INFORMATIZACIJU, KOJI SE TO PROJEKTI FINANCIRAJU IZ TIH SREDSTAVA?
-NA KOJI NAČIN ĆE SE UKNJIŽITI HILJADE I HILJADE HEKTARA ZEMLJE ONIH KOJI NE ZNAJU, FINANCIJSKI NE MOGU, ILI JEDNOSTAVNO NEMAJU VOLJE I ŽIVACA PROLAZITI TRNOVIT PUT SREĐIVANJA VLASNIČKIH LISTOVA?...

Možda se scenarij zna još od početka, da te zemlje završe, bilo u državnom, bilo u odabrano privatnom vlasništvu...

Pošto imam čast biti na Almost-cool listi, nadam se da su me neki od blogera-političara, a ima ih, možda i zapazili... bilo bi mi drago da neki "zalutaju" na moj blog i "prosvijetle me", kako reče kolega bloger-graditelj, nekim konkretnim, smislenim odgovorima... neka samo ne kažu, kako pravosuđe ne radi svoj posao, neka ima i toga... pravosuđe je takvo kakvim ga je politika (država) napravila... amen...

JER TUŽNO JE KAD BOG SAM SUDI

Boa i Josipa Lisac - Pravda

... kada vidim to što vidim sada,
mislim da i nemam oči...
... kada čujem to što slušam stalno,
zvuk tišine bolje zvuči...

... ali znam za krivo, znam za pravo,
ni'ko mi to nije dao...
... samo tužno je kad Bog sam sudi,
prekasno za puno ljudi...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći...

... da li postaje sve isto,
zlo je dobro, dobro je zlo čisto...
... samo ravna crta postojanja,
bijesna igra održanja...

... da li umorni smo od svih nada,
od svojih ili tuđih jada...
... da li mirim se sa očajanjem,
možda mrtva sam, ali ipak trajem...

... da vjerujem sada...
... kažu, pravda će doći... pravda će doći...

A opet, teško je i sve teže, biti optimist, a ujedno znati, da za pravdom se vapije odvajkada... da traži se, i čeka, i priziva... otkad je svijeta i vijeka... i hoće li ikada doći?...

Treba biti na čistu, glupi Sokrate, da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti... rekao je, davno još, Platon.

Budite mi zdravi i veseli, dok ja malo odmorim živce, pa se čujemo... ...

Oznake: reforma pravosuđa... zemljišne knjige... pravda...