Krenuli tako Dalmatinci, i ne samo oni, koncem prošlog mjeseca, u posjet zapadnoj Slavoniji. S dobrim razlogom i točno određenim povodom, no ipak... centralni i značajni događaj slijevanja većeg broja ljudi sa svih strana Lijepe Naše, za nas je bio tek dio plana.

"Završili su Dani hrvatskih planinara. Ukupno 61 planinarska udruga i oko 600 planinara bilo je na Omanovcu od petka do nedjelje" rekli su tako naši domaćini - PD Psunj - planinari, Slavonci, Psunjani, Pakračani... što god i kako god, šaroliko društvo ljudi dobre volje, koji su nas lijepo primili i dobro ugostili u svom domu.

Ali, krenimo od početka. Prvu jutarnju kavu, u petak, popili smo u Lipiku, gdje nas je dočekala simpa Ivana.



Simpatična i optimistična plavojka, dojmila se baš svih, bez iznimke. S toliko nas je ljubavi i optimizma provela svojim gradom, da smo je, s jednakim intenzitetom i interesom, mogli slušati bar još toliko. Što je još jedan dokaz, da sve što se radi s ljubavlju, zanesenošću, predanošću, ma koliko bilo realno ili iluzorno, teško ili lako, jednostavno mora dati i takve rezultate... najbolje.



A manje ili više, sve će reći slike same... "zakrpljena" zgrada, koja čeka bolje dane... i Državna ergela lipicanaca u kojoj se našlo mjesta i za nekoliko ponija...











Rodoslovlje kojem bi pozavidjeli mnogi ljudskog roda...





















Gradski i lječilišni perivoj, s fontanama i izvorom ljekovite termalne vode...



Paviljon Izvor...



... voda što tu izvire je vruća... 60°C... i bitno drugačijeg okusa... nešto između obične i mineralne, rekla bih...



Iznad četiriju izvorskih špina su statue, koje predstavljaju četiri godišnja doba...





I samo lječilište... kupke, bazeni, hidromasaža... ma, divota Božja...



"U sumrak kad sve utihne haljinu bijelu i šešir zbacim i u vodu vrelu uđem i dušu i tijelo oporavim" Jelka ... tako piše, između ostalog, na plakatu ispred lječilišta...



A Jelka?... Jelka je mlada grofica, kćer grofa Ivana Jankovića, koja je vrlo rado boravila u Lipiku.





Kamena (Jelkina) klupa ispred Mramornih kupki bila je njeno omiljeno odmorište nakon dugih šetnji perivojem. Legenda kaže da je Jelka na tom mjestu izgubila prsten koji nikad nije nađen. ... tko ga nađe, naći će ljubav... kaže nam Ivana... ili legenda?... koga briga, samo nek' je ljubav...



Uz Mramorne, tu su još i Kamene kupke...





I nezaobilazni Kursalon (Lječilišni salon)... danas pod skelama, i sa prikupljenim starim ciglama... čeka svoje bolje sutra...







Zelenilo i cvijeće svuda, sve čisto i njegovano, nigdje ni papirića...









I nije pretjerano reći... uz dva zaštitna znaka ovog grada... uz izvor ljekovite termalne vode... i uz dobro znane lipicance... ne, nikako nije pretjerano reći, da je Lipik malo mjesto velikih mogućnosti...

Nastavlja se...

Oznake: Slavonija, Dani planinara Hrvatske, Psunj, Omanovac, Lipik