Jesen stigla, dunjo moja, a ja još i bosa i gola. Skoro. Evo gledam, temperatura u Splitu 20°C. Nadvili se kišni oblaci, pa eto, kad se već ne idem ovaj vikend verati kakvom planinom, onda rovarim po kući k'o krtica. Od kantuna do kantuna, nastavljam gdje sam stala s proljeća.

Malo čistim, malo recikliram. Rješavam se viška stvari na različite načine. Samo da nije iz šupljega u prazno, hmm. Nešto poklanjam, nešto pokušavam prodati za sitnu paru (rađe nekome kome treba, nego smeću), za nešto zatvaram oči i bacam. To mi najteže pada, priznajem. Krenula sam (bila) od papir(ušin)a, pa se brzo pri(ko)bacila na garderobu, shvativši da mi je s tim (naj)lakše. Toliko sam drastično promijenila stil oblačenja i obuvanja, da mi ničega nije žao. Ni malo. U neznanju čiji su ovi veliki žuti po gradu, malo-malo odnesem nešto u kontejner Crvenog Križa. Em mi je blizu, em mi je prihvatljivije. Papir(ušini) se još trebam vratiti, glavno da sam ovu pravosudno-graditeljsku reducirala za više od pola.

Svakog dana u svakom pogledu, sve više težim minimalizmu i jednostavnosti. Na svim razinama. Život je u pravilu jednostavan, ali ga mi, ljudi, (za)kompliciramo.

Eto, napr. i to čišćenje naše svagdašnje, okolo kole kojega se moramo, htjeli-nehtjeli, posebno mi žene, stalno bakčati, ako ne možemo ili ne želimo zvati/platiti čistačicu, i ako se ne želimo baš dovesti u situaciju - zovi mama doktora, pardon, zvanja odreda za čistoću. Danas mi je i na toj razini život daleko jednostavniji, a očistim bolje, brže i jeftinije. Davnih dana sam prestala kupovati ona "snažna i moćna" sredstva za čišćenje, tipa bang-khl-mr.muscolo, koja prije mogu ugušiti, garant, negoli skinuti kamenac, žutilo, prljavštinu, masnoću. Da ne pričam, kako rijetko koja "boca" izdura do kraja, a da joj se ne pokvari "prskalica". Sve manje se dam vozati, a vozaju nas gdje god se okreneš. I izvlače nam novce iz đepa za koještarije. U kupatilu i u kuhinji, osnovno sredstvo za čišćenje mi je alkoholni ocat, odavno već, a za neke stvari u suradnji sa sodom bikarbonom. Ta dva moćnika čuda rade, vjerujte.

A uvodeći danas neke promjene između kuhinje i lođe, kako bi maksimalno raščistila i lođu i prostor ispod sudopera (a svačim li se napune, čudo jedno), pronašla sam u kutiji s plastičnim rukavicama i čarobnim krpama – jednu plavu gumu, u svoj kartončić zamotanu, davno ne korištenu, tko zna kad kupljenu, garant još u bivšoj Jugi – malešna je, eto, ne smeta, ne zauzima prostora, a možda nekad i posluži. Tako to zna biti kod mene. Bolje imati nego pitati. Pa me danas, eto, ta gumica ugodno iznenadila – k'o od šale mi skinula nešto hrđe u kupatilu, i do visokog sjaja izglancala dva para škara, već pocrnjelih od tko zna čega.

Eto, napr. i ta spiza naša svagdašnja, okolo koje se (opet) polemike blogom vode, meni nikad nije bila jednostavnija. Zadnju godinu, otprilike, otkad jedem po svom, obrok za obrok, bez nakuhavanja, prekuhavanja, podgrijavanja, uz jedinstveni (terapijski) doručak, kojeg se držim k'o pijan plota, i kojeg već zatvorenih očiju mogu sebi (s)praviti, kuham lako i s guštom. Povrće kuham što kraće, po sistemu "zdravog pirjanja" George-a Mateljana, autora knjige „Najzdravije namirnice svijeta“, i u pravilu za jedan obrok. Ako imam/kuham više hrane/povrća/voća/, napr. varivo od više vrsta povrća, fažol i orzo i slično, onda zamrznem po porciji. Zamrzavanje, eto, držim dobrim i jednostavnim načinom spremanja, koji ne mijenja svojstva namirnica, ukoliko su brzo zamrznute u stanju dok su kvalitetne.

Moguće se nastave ove ili neke slične mudrolije, okolo kole čišćenja i/ili recikliranja, da ne ostavljam i ovo za sutra. Apropo, sada je temperatura u Splitu čak i porasla na 21°C, još uvijek sam bosa i gola. Skoro... ...

Oznake: odred za čistoću