E, ako ste se pitali di sam sad ja nestala, evo me... ludnica doma, ludnica na poslu, i uz najbolju volju, jednostavno nisam stigla prije do vas, ali, i oni letimični pogledi, na brzaka, svaki put bi mi izmamili osmijeh na lice ... ljudi moji, toliko ste svi predivni , da ja nemam pravih riječi... treba li išta dodati riječima crne kraljice~ želim ti naprosto da traješ i sjaješšššššš..., a ima puno takvih primjera, da bi ih sad išla sve nabrajati... želim vam samo reći, kako imam osjećaj da sa svakim vašim komentarom dodatno rastem i kočoperim se, i zato pripazite... ako tako nastavite, King Kong će za mene postati patuljak ...

Lipi moji , od one Šmrikine opojne ruže, vi ste napravili fantaziju od buketa... i totalno ste me opili ... napravili ste takav buket iz snova, koji će mirisati trajno u mom sjećanju, pa i kad se ruže vremenom osuše... naime, ova pričica o mirisanju ruže, podsjetila me starog običaja mladenki, da nakon vjenčanja objese vjenčani buket naglavačke, kako bi ga sačuvali osušenog ...


Dubrovački trubaduri - Najljepši si cvijet u vrtu punom ruža




Tedi Spalato - More snova

I možda će neki sad reći kako pretjerujem, ali meni ste stvarno zlata vrijedni ... puno mi znači taj osjećaj da me razumijete, vaša podrška mi uvijek doda onu kap vjere i snage kojih nikad dosta, a saznanje da nisam sama na ovom putu, jer me pratite u stopu, i putujete zajedno sa mnom, to je nešto zaista neprocjenjivo...
Ali, usporedbe radi, a i da ne budem nepoštena ni prema mojima , dakako da me i oni prate i podržavaju, ali ujedno trpe i povremene ispade bijesa , ne trebate u to uopće sumnjati. Međutim, to je jedna druga dimenzija, na koju ja gledam kao na nešto, što se samo po sebi podrazumijeva. Nemamo isti pogled, rekla bih, moji na sve to gledaju više razumom, a ja samo i jedino srcem, što čini jako bitnu razliku, ali i dobar korektiv. Ja zasigurno previše sanjam, dok su oni prilično skeptični i ne vjeruju bezrezervno u moj san, zbog čega je živa istina, da se ja, u tom uzburkanom moru, (pre)često osjećam kao usamljeni otok, kako mi nedavno reče jedan dobar prijatelj ...

Tim više ste mi vrijedni, i samo ostanite tu i nadalje, putujte i sanjajte zajedno sa mnom, ako vam se da, ali me slobodno ponekad i probudite, onim dijelom razuma, koji vi imate, a ja možda ne... dakle, samo vi pucajte i kritike, ako i kada mislite da je potrebno, meni vam je jedino važno da ostanete iskreni i dobronamjerni.

Ono što hoću naglasiti, i zbog čega sam neizmjerno sretna i ponosna, to je i vaš osjećaj da blog zrači optimizmom i pozitivnom energijom. Drago mi je, ako sam to uspjela pokazati, jer ja doista, po svojoj prirodi, nisam pesimistična osoba, a znate i sami, koliko mora biti teško, pisati o ovoj problematici, a time neizbježno i o našem pravosuđu, odvjetništvu, državnim institucijama, dakle, i o (ne)funkcioniranju države kao takve, i o politici samoj, pa uz sve to, još zadržati optimizam i pozitivan duh.

Uvijek ima dana, i ovakvih i onakvih, ali važno je zadržati taj pozitivan duh, pa eto, podsjetimo se, za kraj ovog posta, jedne od najpopularnijih humorističnih serija, koja je davnih godina oduševljavala i nasmijavala sve narode i narodnosti bivše nam države
"Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo"

...Kako je Radosav kuražio svoju Ljeposavu...
"Ajde, Ljeposava, digni kredenac, a ja ću te kuražit''"


Super humor - Radosav: Pismo

I samo vi (mene) kuražite, i ne brinite, koliko (mi) je teško ili lako, bitno je da (meni) znači... mnogo znači...

Oznake: more snova i ljubavi