nedjelja, 26.02.2017.

Na Lišnici

Nedavno sam bila na Lišnici, ne baš s GSS-om u spašavanju, ali tu negdje, u blizini. Na 950 m n/v, koliko je trebalo uspenjati do najistočnijeg vrha Mosora, nas četrdesetak 'splitovaca' je naumilo naužiti se božje arije, pročistiti bronhije, ispružiti se na golom kamenu, i odmoriti oči plavetnilom iz ptičje perspektive. Pa još baciti jednu-dvije milenijske s najljepšom pozadinom, a onda se u miru spustiti u podnožje, do crkve Gospe od Začeća, nadomak Zvečanja, odakle smo i krenuli.
Ups, ipak je trebalo uspenjati nešto manje... 'samo' 730 m... jer je Zvečanje, kako rekoše, na 220 m n/v.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Apropo samog imena vrha, mala digresija... piše meni prija, onako čisto da potvrdi znanje, ili tek da me nasmije... onda, je l' idemo u nediju na takujin... rolleyes ... cerek... hmm, od upitnika nad glavom do osmijeha na licu triba vrimena, ako nisi u trendu dopisivanja i razmišljanja bez kvačica.
Takujine nismo napunili kamenjem, čega smo jedino imali u izobilju, jer bi to bilo, uz pune rusake, van svake pameti, ali nam bar duša, napunjena spokojem, ništa nije pizala.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Bila je to još jedna u nizu mosorskih tura, koja je trebala ostati posebna, isključivo po svojoj svrsi i odredištu... po usponu nedavno uređenom i markiranom 'Milanovom stazom', u sjećanje na preminulog istaknutog planinara i vodiča, osnivača Stanice planinarskih vodiča Split i dugogodišnjeg člana Pk Split, Milana Sunka ... i po samom vrhu, koji je, zahvaljujući toj stazi, tek od nedavno pristupačan planinarima.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Staza vodi uzbrdo, uzbrdo i ništa osim uzbrdo, i tako sve do vrha, okruženog golim kamenim gromadama, u savladavanju kojih su štapovi bili niš' koristi, ali su zato ruke dobro poslužile dodatnoj sigurnosti. Nije bilo lako, ali je bilo lijepo. A vrh uvijek djelo krasi.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

A nije sve ni u visinskoj razlici, jer je moj osobni dojam težine usporediv, recimo, s usponom na najviši vrh Mosora, Veliki Kabal, sa svojih 1339 m, što je ipak, računajući od Doma Umberta Giromette (868 m), dosta niže. Do Velikog Kabla sam bila pred neke tri godine, pri početku planinarenja, i onako sva ponosna na sebe, izjavila... uspela jednom, meni dosta... posebno radi onog Ljutokamena, kojim smo se spuštali do Skloništa, a na kojeg su me djelomično podsjetile i ove gromade do vrha Lišnice. Jer, Ljutokamen je još žešći, i za njega savladati, trebalo je upotrijebiti još više dijelova tijela cerek. Mada, može se do Kabla i nazad, i bez Ljutokamena, ali... uz pametnije i iskusnije, ko mene pita, uzmi ili ostavi... a kad su i takvi priznali... nikad više priko Ljutokamena... eee, gdje mi je tek onda bilo srce, možda i na vrhu svijeta zubo.
Sve u svemu, za Lišnicu bi izjavila slično... dođoh, vidjeh, pobjedih... meni dosta.

Joj mene joj, a di je Veliki Kabal a di Lišnica, ne bi oba u jen' dan ni da krila imam, ali jednom ću 'izvući' i tu putešestviju, ionako se, u sređivanju svega i svačega, na periode hvatam i mapa iz komp'a, bolje rečeno, vanjskog diska, u kojem se, kad 'zaronim', ni sama ne mogu dovoljno načuditi, čega tu sve ima (ili nema). Eto mi ga na, kad sam, uz čišćenje kuće, i laptop natovarila na leđa, pa sad bez njega k'o bez pameti, božemiprosti.

Daleko je ovo skrenulo od putopisa, al' kad sam se već razletila po Mosoru, recimo i to, da se na vrh Kozik (Sveti Jure), za kojeg slovi da ima najljepši pogled, nisam penjala, ali vjerujem našoj vodički, koja provjereno reče, da joj je s Lišnice ljepši... na Mosor i podmosorske krovove, na Cetinu i Pograjsku jut, na Biokovo...

Ali vratimo se mi Lišnici, koja će, eto, ostati upamćena i po bliskom susretu sa unesrećenim planinarom, koji je, u konačnici, ipak uspješno prebačen do splitske bolnice. A upravo je naša grupa zatekla na vrhu tih pet 'momaka' iz mjesta sa dva psa... unesrećeni je bio u običnim 'platnenim' patikama, šta reći, navodno se poskliznuo i ozbiljno 'sredio' ruku... naš vodič je nazvao GSS, a mlada medicin(s)ka iz ekipe je pomogla da mu se ruka imobilizira do dolaska pomoći.
Negdje na pola puta prilikom spuštanja, čuli smo zvuk helikoptera, pa je u konačnici sve sretno završilo... eto, lijepo je ići u planine, ali ne kao u đir po rivi eek.


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Kad je već ispao čušpajz-post, onda može još jedna crtica iz medicine... od slijedećeg bi zapisa mogla 'zaroniti' u medicinske vode, za koje je ipak trebalo dobro 'udahnuti', pa neka se i ne zna vrijeme 'izranjanja', bitno je u njega vjerovati.


Oznake: Lišnica, Mosor, Milan Sunko, GSS, planina, spašavanje

- 19:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.