Jučer sam trebala biti na Vilaji, dalmatinskoj planini, a kako je kiša poremetila planove, zabavljala sam se kućnim aktivnostima i sladila kuglicama bez šećera, koje znam napraviti onako napamet, da svaki put ispadnu drugačije. Ovisno o raspoloživom materijalu i inspiraciji, jer, varijacija na temu je bezbroj, a mogućnost greške gotovo da i ne postoji.



Pripremim suhe i mokre sastojke, suhe više izrezuckam nego smiksam, jer ih volim osjetiti pod zubima, mokre samo rastopim, pa sve to rukama lijepo povežem, i gotovo... ako vam nije do izgleda i serviranja, možete i tako jesti.
Najjednostavnije je smjesu razvaljati ili rukama ispritiskati na tanje, na škrovadi, između masnog papira ili prozirne folije, pa ostaviti neko vrijeme u frižideru, a onda... možete rezati nožem, izvlačiti nekakvim modlama za kekse, posebno ako je smjesa smiksana usitno, možete kako hoćete. Jako zgodna stvar, čini mi se, za zabaviti klince i klinceze, da "mijese" što vole, a možda i za roditelje, da im "podvale" što ne vole. Jedna je to od varijanti energetskih pločica, pod tim nazivom su barem razvikane i daleko popularnije.

A nuspojave... ma ne, nemaju kuglice ništa s tim. Možete ih jesti koliko hoćete, čak vjerujem da se od njih nećete ni udebljati. S nuspojavama nastavljam priču o dijagnozi i terapiji za štitnjaču, i mislim na tablete, naravno. Svaka tableta, crno na bijelom, ima moguće nuspojave, i to popriličan broj. Svi to znamo, samo ih ne čitamo baš. A upitno je, i kakva smo sve stanja spremni uzeti zdravo za gotovo, bez da i promislimo na mogućnost nuspojave nekog lijeka. Nisam ja ništa drugačija, možda sam samo bila sretnija, što sam ih kroz život malo i ništa pila, a ujedno bila i njihov žestoki protivnik. Pa su mi ove sada, hormonske, naplatile za sve.

S kraćim pauziranjem, pod terapijom sam bila nešto manje od godine ipo, a ako oduzmem i prvih par mjeseci, kada nisam osjećala nikakve razlike na gore, recimo da se sve loše kod mene izdogađalo kroz tu jednu godinu, prošlu. Na leđa sam "nakalemila" puste boljke, i čitavu sam se godinu "vucarala" po doktorima, da bi, nakon svega, u ovoj, još "popravljala štetu" i "vraćala se u livel".

Krenulo je posve bezazleno i nepovezivo, s gljivicama na nožnim palcima i medicinskom pedikurom, koja mi je "pojela" dosta para, dok se nisam sjetila, glupača, uzeti uputnicu za dermatologa. Nedavno me endokrinolog-ica prekinula i na sam spomen, kao... šta to ima veze... i izbila mi mogućnost da išta dalje kažem. Toliko o specijalistima, koji nisu u stanju ni saslušati, a kamo li ispitivati i istraživati. Kao da bi i ja sama spominjala te "nesretne" gljivice, da je na njima i ostalo. Ali, u kompletu s ostalim, danas mi sve ima veze.
Kad su se, ubrzo, pojavili ginekološki problemi, već sam krenula povezivati dva i dva, i sumnjati da mi je terapija tek ozbiljno "pobucala" hormone.
Kroz to vrijeme se počela javljati bol u lijevoj nadlaktici, onako "iz čista mira", nešto manjeg intenziteta i u desnoj, pa je trebalo jovo nanovo po doktorima. Po sistemu "plaćaj ili čekaj", kako to već ide, ultrazvuk je trebalo platiti ili čekati lipanj ove godine (taj termin čuvam za kontrolu, kad sam već onaj prvi debelo platila). I tako, nakon rtg-a i ultrazvuk-a s pregledom, postavljena je dijagnoza - ruptura lijeve tetive – na pitanje uzroka slijedi odgovor... a gospođo, tetive se troše... pa nije imalo smisla ništa više ni pitati. Nedavno sam odradila i fizikalnu terapiju, i to je to.
Sve boljke je pratilo lagano mršavljenje, mimo moje volje i uz jednaku prehranu, naravno. Pa je vremenom spalo nekih četiri-pet kila, što u svemu može biti najminornije, ali je očiti znak urušavanja organizma. Zar nije? Znam, mnogi bi skratili muke s debljinom, ali, neka se ipak drže dalje od mog primjera.
Sve se odvijalo u kontinuitetu, i relativno brzo, pa je tako, na mala vrata, stigla i nesanica, od koje nikad nisam patila. Eto, i ona "pala s neba", a kao točka na i, u svom najgorem obliku, kulminirala je one noći pred Sve Svete, kada je malo falilo da nazovem hitnu. Jer me, popraćena neopisivim nemirom u grudima i hvatanjem zraka, kao da mi je netko bacio ogroman kamen na prsi, digla iz kreveta, da usred noći kuham kamilicu i šetam po kući kao duh.


Davor Radolfi - Neka živim, kako živim

Te noći sam se sama sebi zaklela, da sam popila zadnji euthyrox, i ostajem pri tome. Pa, neka bude kako mora biti. U mojim i Božjim rukama. Šta sam trebala? Šta sam drugo ili drugačije mogla? Kad medicina priznaje samo to? Jesmo li jedinke, ili smo roboti? Je li moguće, da ijedna tableta pomaže jednako milijunima ljudi, a da baš nikome ne šteti? Jesam li ja ta jedina?

Oznake: Zdravlje, Bolest, štitnjača, hormoni, hipotireoza, medicina, tablete, euthyrox, nuspojave