srijeda, 18.02.2015.

Ana i Sokrat...

... nešto kao "Ana i kralj" wink

U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji cijeni znanje.
Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao:
- Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?
- Stani malo - odgovori mu Sokrat. - Prije no što mi išta kažeš, želim napraviti mali test. Zove se "Test trostrukog kriterija"
- Trostrukog kriterija?
- Upravo tako - nastavi Sokrat - prije nego što počneš pričati o mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije... prvi kriterij je Istina... da li si potpuno siguran da je to što mi želiš reći, Istina?
- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i...
- Dobro - veli Sokrat - znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije... da vidimo sada i drugi kriterij... kriterij Dobra... da li je to, što želiš reći o mom prijatelju, nešto dobro?
- Ne, naprotiv...
- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran je li to točno... još uvijek možeš proći na testu, jer je ostao još jedan kriterij... kriterij Koristi... da li će to, što mi želiš reći o mom prijatelju, biti korisno?
- Ne... ne baš...
- Pa - opet će Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro, i nije korisno, zašto bi mi uopće rekao?

P.S. Ova priča iz stare Grčke, koja mudro progovara o (ne)prijateljstvu, igrom slučaja se preslikala u drug(ačij)oj verziji jedne te iste priče... i stvorila povezanu priču s dvije strane ogledala... Sokratovu i Aninu...
Priča o (ne)prijateljstvu… o (ne)istini… o dobru i(li) zlu… priča je o nama, ljudima, u čijim rukama leži ogromna moć izbora… izbora boljih i(li) lošijih međusobnih odnosa…
A priča se povezala ugodnom poslijepodnevnom šetnjom, i pitalicom jedne Ane, koja me u trenu asocirala na već zaboravljenu priču o Sokratu… i znala sam, zaboravu usprkos, da obe priče o istome zbore… da istim koritom teku… da jednake dileme il' nedoumice postavljaju…

Ana postavlja drug(ačij)u pitalicu:
Ako je to što mi želiš reći istina, koja za mene nije ni dobra ni korisna, dapače, koja će me povrijediti… uzrujati... rastužiti… zašto bi mi je uopće rekao?

I kako god da je bilo jučer, ili danas, ili će biti sutra... ima li razlike među pitalicama, ili je o istome riječ, jer… bilo da se o glasini ili nepobitnoj istini radi, svejedno bi trebalo promisliti dobro, prije nego li reći. Ona stara… ispeci, pa reci… u oba slučaja, zar ne, jednako vrijedi?

Eto, filozof u meni i opet na djelu, al' sve u svemu, za novi početak dosta kiss

- 16:18 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.