često ovakve mudre pričice u sebi nose određene logičke pogreške, koje prihvaćamo zdravo za gotovo kao temeljne istine. ne raščlanjujemo ih. naprosto vjerujemo, čine nam se tako istinite. da. upravo s obzirom na navedene kriterije!
kad i ako su kriteriji zadovoljeni, onda cijeloj pričici nema mjesta u našoj osobnoj priči s našim prijateljem. rekla sam jednom svojem prijatelju: volim te kao čovjeka, i ako zaista smatram da u nečemu gadno griješiš, reći ću ti da griješiš, pa i po cijenu tovje ljutnje, po cijenu našeg prijateljstva. i ako se radi o nekoj treećoj osobi koja mu nevaljalo radi o glavi i protiv.
jer, više mi je stalo da zbog neke greške ozbiljno ne nastradaš, jer te volim i brinem za tvoju dobrobit. ako mi i zamjeriš i raskineš prijateljstvo, nije bitno. bit ću sretna ako sam ipak na neki način spasila tebe od posljedica greške (jer, ipak si upozoren i stigneš na vrijeme reagirati), pa makar i uvidjela da si netrpeljiv kao prijatelj.
to me nije naučio ni solomon niti brecht!
ovaj put, u davno doba ranog djetinjstva radiloo se o ljubavi prema jednoj mojoj bebi. u ono davno doba nisu se lutke tek tako kupovale. kao gradskom djetetu, moji su roditelji imali bolju priliku kupovati mi lijepe igračke. došla sam na selo, svojoj teti, tamo se družila s jednom djevojčicom koja je imala nekoliko starih očerupanih lutaka potrganih ruku i nogu. jednog je dana moja beba nestala, i nakon nekoliko dana sam je vidjela u kutiji od djevojčice. tvrdila je bezočno da je njezina. u očima sam joj vidjlla i očaj, i sram, i pohlepu i silnu želju. nevjerojatno uzbuđenje i pritisak da stvarnost učini drugačijom. meni je laž bila potpuno nepoznat pojam. u našoj se kući nikad nije lagalo, a svako muljanje se kažnjavalo kao sramno i nečasno. i tu sam se prvi put sukobila s dilemom: pristati na laž i umiriti vlastitu savijest, ili joj naprosto mirno prepustiti lutku, jer bi inače čerupanje bilo neminovno, letjele bi možžda i glave, ne samo ruke, a ona bi bila duboko ponižena samom svojom neimaštinom. bila sam i ljuta, okradena, bila sam i daleko veća i jača od nje, i popriličnoo jezičava, oodaaa, već onda, ha, ha. prepustila sam joj lutku. sutradan je došla s bebom, umotanom u neku haljinicu s čipkom, i rekla da se naigrala i da mi je daje. ne, nije rekla da mi je daje natrag, ha, ha, nego samo "da mi je daje". nisam se osjećala ni poniženo niti bijesno. bila sam samo sretna da je lutka ostala čitava, ne raščerupana u natezanju. no naučila sam da joj ne vjerujem više nikada.
u prvom događaju ulog je bio velik - prijateljstvo, i nisam pristala na cjenkanje. u drugoj slučaju ulog je bio materijalno mali- lutkica. moralno ogroman: iskoristiti li svoju moć i pravdu, borbu protiv laži, i zadobiti doživotnog neprijatelja (odrasli se s nevjerojatnim detaljima sjećaju događaja iz djetinjstva) ili zatomiti svoj bijes, povriijeđenost, izbjeći besmislen sukob i pričekati miran završetak. pri prvom načinu bih odnijela velebnu pobjedu. u drugoj alternativi ona je shvatila bit besramne laži, svoje pohlepe, činjenice da će me izgubiti. i to je pokušala popraviti. vraćanjem lutke. svojim porazom. svega toga postala sam svjesna tek kad se ispodogađalo, a konačnu motivaciju shvatila sam kad sam već krenula u školu, i počela se često susretati s takvom vrstom ljudi. i tada sam odlučila: neću popustiti ulagujući se neistinom ako nekog zaista volim. a ako mene netko zaista voli, nikad, ama baš nikad i ni pod kojim uvjetima mi neće lagati.
jedina je iznimka reći nekomu da ima neizlječivo smrtnu bolest, a da to psihički nije sposoban podnijeti konstruktivno. i, hm, sitni detalj nečije prevare. ne, ne bih diretktno rekla prijateljici: dečko/muž ti je govno i vara te. rekla bih , no na neki indirektan, diskretan način. navela bih razgovor, votever. zbog bola koji izaziva sama spoznaja o prevari bračnog druga. brrr, ježim se.
uh, oprosti, zanijela se malo. slobodno zbrišeš ako ne paše :(
18.02.2015. (18:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... ko kome, zašto i na koji način ?... tako nekako ispadne, Mirandolina, kad se trača po onoj... čula, rekla, kazala... na neko sam vrijeme "izbjegla" s bloga, pa nisam baš u toku zadnjih diskusija, al' svejedno... drago mi je da ti se sviđa tema, i hvala :)
18.02.2015. (19:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina je, Lastavice... Anina je pitalica bila u svezi posve minorne problematike, al' nebitno... mene je "povukla" u smjeru česte životne dileme... reći ili prešutjeti...
18.02.2015. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve u redu, stara teta, neka si se zanijela :), mada si ti ispričala, rekla bih, i treću verziju iste priče :)... o laganju, i to svjesnom i namjernom... nebitno o razlogu, koji na laž navodi...
18.02.2015. (19:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne o apologiji i opravdanju laganja, nego baš naprotiv, čvrsti stav o tomu. ponekad je samo potrebno strpljivosti, samo to. istina uvijek dođe na vidjelo. samo je pitanje odvage možemo lllli podnijeti žrtvu ili ne. a žrtvu da drugi podnesu ne smijemo dozvoliti po savjesti. no istina je gorak lijek koji donosi zdravlje. šutnja zauvijek je strah i nemar, nepoštovanje i kukavičluk.
18.02.2015. (19:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirandolina = annaboni u drugom, trećem, ili neznamkojem izdanju :)... a ja stamena k'o kamena, haha...mislim se, mislim, nikako da smislim... e, Baltazare, Baltazare...
20.02.2015. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... no istina je gorak lijek koji donosi zdravlje. šutnja zauvijek je strah i nemar, nepoštovanje i kukavičluk... predivno si ovo rekla, i u potpunosti se ne samo slažem, već, rekla bih, živim... koliko god me tema pitalica navela na razmišljanje o prešućivanju, nikad mi to nije išlo od ruke, dok me istina često došla glave... jasno mi je i za laž i za istinu, za žrtvu svaka čast... strpljivost je majka mudrosti... uf, kada meni na um padne moja draga, ups, muka... pitam se, pitam, do kud ide i ta strpljivost, i gdje li joj je kraj... i žulj me već odabno žulja, al' evo, ukidaju ga, k'o fol slaba gledanost, mo'š mislit'... je čudo... eto draga, oprosti, i mene zanijelo :)))
20.02.2015. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam našao mail na tvom blogu pa tu ostavljam odgovor. Potom ga obriši da ne kvari post. :) Nije važno je li staro. Pripremi za što si se odlučila. Uglavnom ako će komisija koja bude zahtjevati drugačije propozicije za slanje, morat će se još jedanput slati. znnaš da uvijek ne ide sve iz prve. :) LN
24.02.2015. (02:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Svidja mi se.
Svidja mi se moć procjene : reći ili ne reći , ako nisi siguran
da ono što kažeš je točno!
Pravo mjesto za diskusiju s bloga : ko kome, zašto i na koji način ?
18.02.2015. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
To je vrlo poučna priča. I često smo u dilemi trebamo li prijatelju
reći nešto što će ga povrijediti, a što smatramo da je istina.
18.02.2015. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
često ovakve mudre pričice u sebi nose određene logičke pogreške, koje prihvaćamo zdravo za gotovo kao temeljne istine. ne raščlanjujemo ih. naprosto vjerujemo, čine nam se tako istinite. da. upravo s obzirom na navedene kriterije!
kad i ako su kriteriji zadovoljeni, onda cijeloj pričici nema mjesta u našoj osobnoj priči s našim prijateljem. rekla sam jednom svojem prijatelju: volim te kao čovjeka, i ako zaista smatram da u nečemu gadno griješiš, reći ću ti da griješiš, pa i po cijenu tovje ljutnje, po cijenu našeg prijateljstva. i ako se radi o nekoj treećoj osobi koja mu nevaljalo radi o glavi i protiv.
jer, više mi je stalo da zbog neke greške ozbiljno ne nastradaš, jer te volim i brinem za tvoju dobrobit. ako mi i zamjeriš i raskineš prijateljstvo, nije bitno. bit ću sretna ako sam ipak na neki način spasila tebe od posljedica greške (jer, ipak si upozoren i stigneš na vrijeme reagirati), pa makar i uvidjela da si netrpeljiv kao prijatelj.
to me nije naučio ni solomon niti brecht!
ovaj put, u davno doba ranog djetinjstva radiloo se o ljubavi prema jednoj mojoj bebi. u ono davno doba nisu se lutke tek tako kupovale. kao gradskom djetetu, moji su roditelji imali bolju priliku kupovati mi lijepe igračke. došla sam na selo, svojoj teti, tamo se družila s jednom djevojčicom koja je imala nekoliko starih očerupanih lutaka potrganih ruku i nogu. jednog je dana moja beba nestala, i nakon nekoliko dana sam je vidjela u kutiji od djevojčice. tvrdila je bezočno da je njezina. u očima sam joj vidjlla i očaj, i sram, i pohlepu i silnu želju. nevjerojatno uzbuđenje i pritisak da stvarnost učini drugačijom. meni je laž bila potpuno nepoznat pojam. u našoj se kući nikad nije lagalo, a svako muljanje se kažnjavalo kao sramno i nečasno. i tu sam se prvi put sukobila s dilemom: pristati na laž i umiriti vlastitu savijest, ili joj naprosto mirno prepustiti lutku, jer bi inače čerupanje bilo neminovno, letjele bi možžda i glave, ne samo ruke, a ona bi bila duboko ponižena samom svojom neimaštinom. bila sam i ljuta, okradena, bila sam i daleko veća i jača od nje, i popriličnoo jezičava, oodaaa, već onda, ha, ha. prepustila sam joj lutku. sutradan je došla s bebom, umotanom u neku haljinicu s čipkom, i rekla da se naigrala i da mi je daje. ne, nije rekla da mi je daje natrag, ha, ha, nego samo "da mi je daje". nisam se osjećala ni poniženo niti bijesno. bila sam samo sretna da je lutka ostala čitava, ne raščerupana u natezanju. no naučila sam da joj ne vjerujem više nikada.
u prvom događaju ulog je bio velik - prijateljstvo, i nisam pristala na cjenkanje.
u drugoj slučaju ulog je bio materijalno mali- lutkica. moralno ogroman: iskoristiti li svoju moć i pravdu, borbu protiv laži, i zadobiti doživotnog neprijatelja (odrasli se s nevjerojatnim detaljima sjećaju događaja iz djetinjstva) ili zatomiti svoj bijes, povriijeđenost, izbjeći besmislen sukob i pričekati miran završetak. pri prvom načinu bih odnijela velebnu pobjedu. u drugoj alternativi ona je shvatila bit besramne laži, svoje pohlepe, činjenice da će me izgubiti. i to je pokušala popraviti. vraćanjem lutke. svojim porazom. svega toga postala sam svjesna tek kad se ispodogađalo, a konačnu motivaciju shvatila sam kad sam već krenula u školu, i počela se često susretati s takvom vrstom ljudi. i tada sam odlučila: neću popustiti ulagujući se neistinom ako nekog zaista volim. a ako mene netko zaista voli, nikad, ama baš nikad i ni pod kojim uvjetima mi neće lagati.
jedina je iznimka reći nekomu da ima neizlječivo smrtnu bolest, a da to psihički nije sposoban podnijeti konstruktivno. i, hm, sitni detalj nečije prevare. ne, ne bih diretktno rekla prijateljici: dečko/muž ti je govno i vara te. rekla bih , no na neki indirektan, diskretan način. navela bih razgovor, votever. zbog bola koji izaziva sama spoznaja o prevari bračnog druga. brrr, ježim se.
uh, oprosti, zanijela se malo. slobodno zbrišeš ako ne paše :(
18.02.2015. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
... ko kome, zašto i na koji način ?... tako nekako ispadne, Mirandolina, kad se trača po onoj... čula, rekla, kazala... na neko sam vrijeme "izbjegla" s bloga, pa nisam baš u toku zadnjih diskusija, al' svejedno... drago mi je da ti se sviđa tema, i hvala :)
18.02.2015. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
istina je, Lastavice... Anina je pitalica bila u svezi posve minorne problematike, al' nebitno... mene je "povukla" u smjeru česte životne dileme... reći ili prešutjeti...
18.02.2015. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
sve u redu, stara teta, neka si se zanijela :), mada si ti ispričala, rekla bih, i treću verziju iste priče :)... o laganju, i to svjesnom i namjernom... nebitno o razlogu, koji na laž navodi...
18.02.2015. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
ne o apologiji i opravdanju laganja, nego baš naprotiv, čvrsti stav o tomu. ponekad je samo potrebno strpljivosti, samo to. istina uvijek dođe na vidjelo. samo je pitanje odvage možemo lllli podnijeti žrtvu ili ne. a žrtvu da drugi podnesu ne smijemo dozvoliti po savjesti. no istina je gorak lijek koji donosi zdravlje. šutnja zauvijek je strah i nemar, nepoštovanje i kukavičluk.
18.02.2015. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
mirandolina = annaboni u drugom, trećem, ili neznamkojem izdanju :)... a ja stamena k'o kamena, haha...mislim se, mislim, nikako da smislim... e, Baltazare, Baltazare...
20.02.2015. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
... no istina je gorak lijek koji donosi zdravlje. šutnja zauvijek je strah i nemar, nepoštovanje i kukavičluk... predivno si ovo rekla, i u potpunosti se ne samo slažem, već, rekla bih, živim... koliko god me tema pitalica navela na razmišljanje o prešućivanju, nikad mi to nije išlo od ruke, dok me istina često došla glave... jasno mi je i za laž i za istinu, za žrtvu svaka čast... strpljivost je majka mudrosti... uf, kada meni na um padne moja draga, ups, muka... pitam se, pitam, do kud ide i ta strpljivost, i gdje li joj je kraj... i žulj me već odabno žulja, al' evo, ukidaju ga, k'o fol slaba gledanost, mo'š mislit'... je čudo...
eto draga, oprosti, i mene zanijelo :)))
20.02.2015. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sinisa
Nisam našao mail na tvom blogu pa tu ostavljam odgovor. Potom ga obriši da ne kvari post. :)
Nije važno je li staro. Pripremi za što si se odlučila. Uglavnom ako će komisija koja bude zahtjevati drugačije propozicije za slanje, morat će se još jedanput slati. znnaš da uvijek ne ide sve iz prve. :) LN
24.02.2015. (02:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...