Legenda kaže da su Kornati nastali od bijelog stijenja koje je Bogu preostalo pri stvaranju svijeta te ih razbaca i kad vidje što je dobio odluči da ništa ne mijenja. U istinitost te legende uvjerili su se mnogi, među kojima i slavni G.B. Show koji je zanesen ljepotom Kornata zapisao: "Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo te tako stvorio Kornate od suza, zvijezda i daha."

Što uopće reći o Kornatima, a da se ne zna, i da već stoput nije i (iz)rečeno i (is)pričano... od same legende o nastanku kornatskog arhipelaga, preko priča, što se prenose s koljena na koljeno, pa sve do slika, spotova, reportaža, putopisa...
Ako krenete putem Googl-a, pa samo malo zavirite u ponuđene stranice, nema toga što ne možete vidjeti i saznati, ali, sve to zajedno je ništa, jer ni približno ne može dočarati ljepotu i grandioznost tog otočja, koju stvara simbioza kamena, mora i gotovo netaknute prirode, a koju ćete osjetiti i doživjeti tek na licu mjesta...

Zato je najbolje, da niti ne krećete tim putem, već onim pravim pravcatim, naravno, ako to želite i možete... Da ustanete u cik nedjeljne zore, kao ja, a možete i neke druge, pa se uputite na Kornate cestovno-morskim putem... cestom preko mora... Ma, nije baš posve tako, ali skužajte, to sam ipak samo ja, kamena ...
Prvi dio puta, ujedno i onaj najkraći, cesta nas vodi uz more...





... sve tamo do Tisnoga... pa priko mosta... do otoka Murtera...





... odakle put dalje vodi u morsku bajku... sve štima, opet samo ja ... a ako je još nejasno, pred nama je morski put... ma, skužajte... ovaj moj jest bio bajkovit, bez i jedne jedine zamjerke, pa kako vam drago...





E sad, poznavajući samu sebe, a ni vi niste tu tek od jučer ... ne znam, koliko ćete mi baš vjerovati na riječ, kad... općepoznata je stvar, da kamena leti, leti, pa poleti, dok si rek'o keks... a ništa manje blogopoznato nije i to, da je kamenoj mačji kašalj, sletjeti na kakovi oblačić ili zvijezdicu, možebitno i koji planet, pa se utaboriti tamo, i korijenje pustiti, ako ne i mlade... k'o kakva kvočka, božemiprosti...
Da, moguće sam sklona pretjerati, ali garant pinkicu više na blogu, nego li u stvarnom životu, čisto radi zabave i blogo-pisanije, jer... glavno da se piše, pa neka je i previše...
Ooo, dašta da znam pretjerati, na ovu ili onu bandu, ali... 'ko nikad nije, neka prvi baci kamen... hahaha, da je i to čudo vidit'... kamen na kamen(u) ...
E da, sve mogu priznat', al' ovi put ne... ovi put ne pretjerujem, i točka ...



Kornati jesu veličanstveni, i vrijedi ih vidjeti, ćutiti, doživjeti... i da sad ne pametujem, koliko su nam tek blizu, kao i sve naše... na vratima od kuće... na dohvat ruke... gotovo pred nosom... al' dobro, stara je to priča i tuga hrvatska... ne znamo šta imamo, pa još manje to znamo i cijeniti i čuvati...



A mada se ovdje o pravom krstarenju radi... hahaha, vidi ti pametnice ... sve ta zna, pa i šta je pravo, a šta krivo krstarenje ... reka' bi čovik... ooopaaa, toj kamenoj su krstarenja u malom prstu ... ma, šalu na stranu, krstarenje jest, al' uz posve male novce, kad vam kažem... ma, možete i mene, skupa sa sobom, okrenuti naopačke, niš' koristi... sirotinja bili, sirotinja ostali... na stranu što nikad nisam ni bila bogatašica, ma, nisam više ni na prosječnoj hrvatskoj crkav... pardon, plaći... (s)pala sam, ako niste znali, a možebitno koga zanima, još i niže... na izvorno hrvatsku penziju... eto, toliko o krstarenjima i novcima...

... a saga o Kornatima se nastavlja, ako se može reći, da je i započela još... ...