Kad smo sutra ujutro, naspavani i orni, stigli u Radošić, planinari su se već uzmuvali i razmilili okolo naokolo... svi od reda budni, poneki malo smrznuti... rekoše barem, da je bilo hladno... e sad, koliko je tome kumovala sama hladnoća, a koliko možda slabašnija "oprema" ili "oprava"... ne bi se štela mešat, kad nisam probala...





A neću se ni ponavljati s čišćenjem, guljenjem, rezanjem, pranjem, i tako to, jer, ako kažem da je drugog dana druženja dalmatinskih planinara, na meniju trebao biti fažol, i to besplatan... organizator časti ... onda sam sve rekla... za razliku od jučer, otpalo je guljenje kumpira, ali zato danas ima pancete i pršuta k'o u priči... pa sad ti vidi šta je teže...
Slika nema... jok... jer sam se jučer toliko naslikavala spize, ali sam se, za pravo reć', i navenjala na nešto drugo, šta ćete vidit' na kraju, pa je tribalo čuvat' bateriju od aparat(ić)a, da ne krepa pri vrimena... kazan s fažolon ćete isto vidit', ma... zamalo mi je i on uteka'...
A brž' je i bo'je tako, da baš posve ne izgubimo planinarski kredibilitet, i dekapoto se ne pritvorimo u lezileboviće i bonkuloviće... ali ni me briga, brode, ma si isto moga svojima doć' dat' malo ruke ...
A još sam i slatko skroz naskroz zaboravila... šta bi tek bilo, mila majko, da sam uslikala sve one puste kolače, šta su ih napekle vridne ruke članica/ova... a eto, možda je peka i koji muški, pa za svaki slučaj...

Ajde da mi priskočimo sve te pripreme, i predamo štafetu, pardon, kuhaču, kuharu... glavno da je fažol siguran u njegovim rukama, a koga briga šta je "kazan" danas drugačiji...



Nebo nam najavljuje lijep i sunčan dan, oblaci su svijetliji i paučinastiji od onih jučerašnjih... crveni makovi namiguju...







I ne samo nama, sudeći po ovoj pčeli, koja se ugodno smjestila u njegovom krilu... ili čaški, svejedno...



Planinarima je na raspolaganju široko polje... ili brdo... prema željama i mogućnostima. Jedni su i opet krenuli s vodićima organiziranom rutom, ovaj put preko brda, do Botića i nazad... to se već zove planinarenje, geomire... uzbrdo pa nizbrdo do Botića, a onda sve jovo nanovo, za po nazad ... a vidi mene, mogla sam barenko brdo uslikat'... ma, bila bi ja išla s njima, da nisam imala posla s kapulon, kad vam kažem ...

Al' nema zime, ima Pepeljuga rezervni plan. Planinari su vam puno praktična i snalažljiva stvorenja, pa uvik imaju više planova... obično je to plan A i plan B, ali nikako nije isključen ni plan C, tako da uvik mo'š izabrat' šta ti je lakše ...
Dunkve, kad je već propalo uspinjanje priko brda, brzo se skupila druga ekipa, spremna za odmjeravanje puuuta i pooolja... a ovo bi ka' tribala bit' množina, sa dugim u i dugim o... da ne bi bilo zabune, jerbo ja nemam pojma, ima li tih i takvih interpunkcija, na ovim mojim tipkama ...





Uz put sam se malo i "faćkala"... s ovim ljubičastim cvitićem...





... pa smo ekipno popričali s ovim "čokoladnim" kukcem, ma mu isto nismo doznali ni imena, ni roda, ni poroda...



Saznali smo da u ulici Ante Kužića, na kućnom broju 142, stanuje dotična Stella Polaris, za čije postojanje nismo znali... a zabačena ploča u kutku dvorišta, po ne znam koji put nam je posvjedočila, kako barbarstvo ne umire, a povijest se ponavlja...





Cesta nas vodi dalje... do crkve i groblja na uzvisini...







... do mjesta s kojega pogled puca daleko na okolni kraj...







A puca pogled i na gužvu na cesti podno nas, neuobičajenu za ovaj kraj... gužvu od razapetih šatora, kamiona, vozila, ljudi... a sve to izazvano održavanjem međunarodne moto utrke



Hmm, i mi bi vidjeli nešto od tih utrka, koje su se, apropo toga, izmještanjem svog datuma na tjedan ranije (garant radi izbora), poklopile s datumom planinara, što je opet, zbog nepredviđenih okolnosti dvodnevnog zatvaranja ceste, i planinarima prouzročilo dodatne "glavobolje" oko pravovremenog obavještavanja svih sudionika, o izmjenjenim okolnostima, o alternativnim pravcima kretanja, i sve tako nekako...

Pa se i mi, u tom pravcu, laganini spuštamo nizbrdo... mimoiđemo se, ili razmijenimo koju riječ, sa starosjediocima...





... otužno se osvrnemo na, tek jednu u nizu, zapuštenu didovinu...



... kod susretljivih domaćina napunimo boce friškom vodom iz bunara...



... i eto nas na domak aktualnih zbivanja...



A šta reći za same utrke, osim da smo bili vrlo kratko, i vidili gotovo ništa... dočekala nas je grobna tišina pogleda, uprtih u praznu cestu, nakon koje smo čuli samo kratki i prodorni ... zzzuuummm ... motora... i cesta je već bila prazna... u novom iščekivanju, opet smo nožem mogli rezati muk do novog... zzzuuummm... slijedeće "paklene mašine"... i prazne ceste... i pojma ja nemam, kako sam ovog "jadnička" uspjela uloviti u kadar ...



A onda smo ekipno mozgali i pregovarali oko ove obavijesti i njenog značenja... inkanat trave i paše, koji će se odr(ž)ati (kužili smo barem, da fali slovo ž) kod crkve... i ne bih vam mogla reći da smo sa sigurnošću nešto zaključili... mora da se radi o nekakvoj dodjeli, podjeli, bubnju, rasprodaji... ili čemu već ...



Crkvu smo ostavili za sobom, pa se još jednom podsjetili, po čemu je prepoznatljiv ovaj kraj... a apropo bikijade, očito ta "predstava" nije nimalo bezazlena... nemam namjeru provjeravati, al' ako je točno što sam čula, znaju se ti bikovi zaletiti "malo" i preko ograde... među ljude... hmm, o posljedicama nisam ništa čula...





Nakon podjele fažola, kazani su ostali prazni, ali planinari siti i zadovoljni...



... i naoštreni za međusobna nadmetanja i odmjeravanja snaga... kandidati su prijavljeni, rekviziti postavljeni, i igre mogu započeti... neka pobijedi, 'ko je jači i spretniji ... ne bi znala reći, koje je planinarsko društvo najbolje ukopalo pete, i najdalje istrzalo konop (ako doznam, javim), ali mislim, da su šibenčani i solinaši prednjačili...



... a nadmetalo se i muško i žensko... u više disciplina...







Šećer za kraj, u obliku spota, koji će puno bolje od samih slika dočarati atmosferu... a kako je trebalo prilično vremena za njegovu realizaciju, tako se, eto, i ovaj post malo odužio... nadam se, da je vridilo čekanja...


Dani planinara Dalmacije 2014 - planinarsko nadmetanje - moj video-spot

P.S. Još jedan raspjevani i rasplesani spot je u izradi, pa bude i on osvanuo u dogledno vrijeme...

I to bi bilo to... do neke nove... ili stare skitnje... ...

Dodatak: 10-minutni video-spot pjesme i plesa, u međuvremenu je osvanuo i na YouTube-u i na blogu, a možete ga pogledati i poslušati u prethodnom postu ...