Neka bude tako, kada mi, nakon onih pustih papagajskih naslova, ništa pametnije ne pada na pamet. Neka bude, makar i ne odgovaralo potpunoj istini, jer... priča nije gotova... Nekakve će se priče već pričati, dokle god me bude olovka držala u šaci... dokle god se bude pisalo, negdje ćemo se tu muvati... od fikcije do zbilje i natrag... pa makar i s manjim ili većim vremenskim odmacima...

Neka bude čiča mića, jer... dosta je bilo izmišljenih junaka i priča... i dosta je bilo nestvarnih likova i tuđih života...
Vraćam se kućiii... u svoj život mali... svakodnevni i stvarni... jer, kakav je, takav je, držim ga, ne dam ga ... ajde, barem je muškoga roda .

Ma, isto nemojte biti jako sigurni, da ćemo se spustiti s oblaka, i ostati čvrsto na zemlji, jer... sa mnom vam to teško ide u korak, ili gotovo nikako... Kad je srce vruće, a duh nemiran, pa uz to još i noge poletne, a vremena na pretek, opcije su brojne otvorene, pa i one, u koje malo tko, ili gotovo pa nitko ne vjeruje... osim vas samih, dakako...

Nedavno rekoh u komentaru kod Neverina, a poučena i vlastitim iskustvom... "Ako ne ide, kako smo si zacrtali u glavi, treba tražiti "rezervni" plan i put..."... A u tom traženju i snalaženju, prvenstveno treba sebi vjerovati, jer... tko drugi može znati... bolje od nas samih... drugi nas mogu samo mjeriti po svome laktu... i grebati tek po površini... zar je to ono, što nama treba?...

I tako nekako... dok je malo izgledno, da se oko tematike bloga nešto značajno promijeni u kratko... a apropo toga, nakon što smo u pravosudnim krugovima propali još niže od nižega... nakon što smo od samog početka do dana današnjega, pokopali mnoge svoje, iz kruga suvlasnika i nasljednika... nedavno je pokopana i naša odvjetnica... od danas do sutra, i već te nema... eto, nisam ni znala, da je bolovala od srca... Počivala u miru... Amen...

I tako nekako... hmm, sad sam se opet izgubila, ali budem valjda pronašla putem nit vodilju... i dok je, dakle, malo izgledno da se nešto oko tematike bloga uskoro raspetlja i popravi... i dok je, dakle, i sam život, u međuvremenu, otišao posve drugim pravcima i putevima od početno planiranih... i dok je tako kako je... priča'ću vam priče druge... priča'ću vam priče s novih puteva... priča'ću vam o novoj avanturi, u koju sam se upustila tamo negdje s jeseni prošle godine...

O tome ću vam pričati neke posve drugačije i nove priče, koje će, po dobrom starom običaju, i opet biti obilato začinjene slikama, bez kojih mi je blog već dugo tako prazan ... zar nije?... ...

Pa, počnimo od samoga kraja, i u nastavku prošetajmo putem, koji sam prohodila prošlog vikenda... 17. i 18. svibnja 2014...