Na kamenu kamen

Bose noge u klompama veselo se rasklepetale po dvorišnom mozaiku, dok osjeti upijaju blagotvoran miris bosiljka i ružmarina. Ključ se urezuje u stisnutu šaku, ostavljajući jasan trag na dlanu, kao da bi u trenu mogao pticom postati, krilcima zalepetati, i nestati. Preko ruke prebačena košara puna smokava i bajama, svojom težinom utiskuje crveni trag pletenice na tanašnoj ruci.

Bucmasto djevojče, rumenoga lica, spusti košaru do debelih vrata, što su se duboko zavukla podno svoda kamene balature. Kako li joj samo godi ta debela hladovina usred podnevne omarine, začinjene samo ustrajnim višeglasjem črčojaka u obližnjim borima. Uz škripu stare brave i cvilež oronulih vrata, mlada dama s košarom u ruci preskoči polomljeni prag, i uskoči u svoj svijet. Začarani. Svijet potaman.

Sjedne na drveni banak, i leđima se nasloni na kamenu ploču stola. Povremeno se okrene, tek da pogledom obujmi prostor, i usput mazne po koju smokvu iz košare. Na kominu u kantunu, još je luga od zadnje pečenke, a gradele i mulete odmaraju na zidu, i čekaju novu vatru, koja će ih svojim žarom zagrijati. U neposrednoj se blizini baš dobro smjestila jedna mala ponara, kako bi sol, kvasina i maslinovo ulje, uvijek bili tu, na dohvat ruke. Na podu ispod žarišta su uredno posložena drva za potpalu.
Na nasuprotnom zidu je skromna kuhinjica, posložena tek od frižidera, špahera i kamenog lavela. U još jednoj ponari, svoje mjesto je pronašao porculanski servis, kojem godine nisu nimalo umanjile ljepotu, osim što su ga osakatile za tri šalice.

U zraku se još ćute mirisi, koji ugodom draže nosnice.

U momentu kada je oštar zvuk zaparao tišinu, izgubila se slika košare i hrpice peteljki od pojedenih smokava. Bijela bajka se je u trenu raspršila i pretvorila u mjehuriće, kao da je od same sapunice bila načinjena, a ne od tvrda kamena i žuljeva predaka.

Ma, što me budiš, budalice budilice, nemoj da ti sad kamenom razbijem tu glavurdu zvrndavu... zar ti ne znaš za ugodu i tišinu... zar ne poznaš tih mirisa i zvuka... zar ne ćutiš djevu što sniva... heeej, zar ne vidiš sanak taj, što cijeli je kamenom popločan.

***

Sanjajte mi lijepe snove! i na dobro nan došla Sudamja!