Dani poput vjetra, kroz naš život žure, odnoseći sobom i lijepo i grubo... a jedan od njih nikako da dođe, jedva sam ga dočekala... i trebala bi ga uhvatiti... i upamtiti... zadržati ga k'o uspomenu na staroj slici... jer je važan... važniji od drugih... najvažniji čak, u periodu od početka uknjižbe... trebala bi ga zabilježiti masnim slovima, jer miriše na dobro... propušta zraku svjetlosti u gusti mrak... pronalazi zagubljeni putokaz... potpaljuje nadu u ostvarenje sna... a neizvjesnost je trajala gotovo puna dva mjeseca, jer plavu kovertu sam dobila još desetog svibnja... da se vidimo devetog dana mjeseca srpnja u 9,00 sati... i popričamo o utvrđenju i uknjižbi čestice zgrade... jedne od dvije... za moju kućicu ... ajoooj, koliko vam toga još dugujem ispričati, al' budem već ...



... a zbog osjećaja jakih, pomiješanih, isprepletenih, uzburkanih, koje je nemoguće isključiti, sve je bilo puno teže... eee, da bar postoji off-on prekidač za osjećaje ... ma, ne mogu vam o tome ni pričati, jer nitko osim mene to ne može ni razumjeti u potpunosti, a i ja sama teško mogu u slova i riječi to pretočiti... bućkuriš je to od sreće i straha, od uzbuđenja i zebnje, i od koječega još, jer... velika su očekivanja... i gori nada...

I svanu ipak i taj deveti... i ranom zorom... čekam ja... a čeka i kolporter ...



... da se putnici i vozila iskrcaju... kako bi se mi mogli ukrcati...





... i krenuti put kamenoga škoja...



... u pratnji sunca...mirnog plavetnila... i nagovještaja paklene vrućine...









... uz veliku kavu i knjigu vrime je brzo proletilo, samo bi pročitano tribalo ponovo i pročitat'... pssst, nek' to ostane između nas ...





... a trajekt i more moje lipo... uf, da je bilo skočit' s trajekta ... ubrzo je zamijenila hladna sudnica ... saslušanje svih sudionika trajalo je puni sat vremena, a zaključak... sud će zakazati očevid na licu mista... nadala sam se, da možda neće trebati, al' dobro... kaže kasnije odvjetnica, prije rujna ništa... a mislim se ja, ako bude u rujnu, ja zadovoljna, samo da se ne otegne... taj gušt će me koštati... sutkinja odmjerila... 1.500,00 kn... i još sam dobro prošla, jer ide očevid i rodici, pa je popola... moglo je biti i duplo ...



... u pratnji brodica i galeba, šarenila i šušura od svita i auti... ostavljamo Supetar ...

























... i vraćamo se... tu iza bi trebao biti Split... a e, okupirale ga ove grdosije od brodova ...







... evo meni moga Duje svetoga ...













... a na Bačvicama... mravinjak... neki se 'lade u moru, neki u kafiću... 'ko šta voli, nek' izvoli ...







... stojte mi dobro, pa se čujemo ...

Kriva karta - Klapa Cambi

zatvorija sam škure, da zbroji zadnje ure ova noć,
ka ruzinava špina u kojoj vode nima, život moj,
još sam ljut na sebe, još mi dušu grebe, nisam zna zaboravit te...

zapetlja sam ruke, dok sam odrišiva konope,
zapetlja me život, ne mogu se odvezat od tebe,
svu sam vo'ju stuka, je li vridi ova muka zbog tebe, pitam se...

svu sam vo'ju stuka, zbog tebe,
jedva se živ izvuka, zbog tebe, zbog tebe...

mladost je pobigla, a još ruke nisam diga od tebe,
krivu kartu sam povuka, na prvi balun nogom tuka u oblake,
ka glamac sam se ćapa, na ješku sam od štapa zagriza do kraja...

svu sam vo'ju stuka, zbog tebe,
jedva se živ izvuka, zbog tebe, zbog tebe...

Litnji je stađun u punom zamahu...



... stađun o' pasjih vrućina... i disanja na škrge...



... stađun o' kupanja... kad je najlipše u dubokom... oli moru, oli 'ladu...



... pisma kaže... i vrime o' mižerje... samo jubav ostaje...



... ali, stađun je i od puno drugih lipih stvari, vezanih uz jiće i piće , od kojih se mnoge pomalo, ali sve više zaboravljaju... pa rekoh, ajde da ponešto od onoga, oko čega se još uvijek znam potruditi, i zabilježim...

... samo, da najprije objasnim značenje ove riči... stađun... za one, koji možda ipak ne znaju... stađun je... i godišnje doba... i sezona... i vrime... ali bi možda najbolje bilo reći... pravo vrime... u duhu one starinske... sve u svoje vrime...

... a naši stari su jako dobro znali, kada je pravo vrime... kada je stađun o' čega... o' kojega fruta... šta 'oće reć', o' kojega voća ili povrća... danas smo i mi, malo vremešniji, da ne kažem, stariji , već puno toga zaboravili... a ova naša mlađarija, koja odrasta uz pune police gotovih proizvoda, i priko cile godine ima na raspolaganju gotovo pa svo voće i povrće, niti ne razbija glavu stađunima... koga je više briga, kad je vrime... o' poma... paprika... kukumara... jabuka... višanja... ako ima na polici supermarketa, kupiš, i ne razmišljaš puno...

... a mjesec lipanj je stađun o' pravljenja orahovice... nisam je pravila par godina unazad, al' ove godine su me nagovorili ... nabavili orahe i rakiju , i kad uz to imaš i velike boce, i prozračno, sunčano mjesto, sve ostalo je tako lako ...



... ali, i stađun je o'višanja... i bez puno truda, uz samo malo dobre volje... složiš naizmjence u velike boce... višnje pa šećer... na kilo višanja, kilo šećera... uz to treba puno sunca... i eto domaćeg sirupa ...



... kada se šećer rastopi, treba samo procijediti u boce ... od preostalih "ušećerenih" višanja, jer mi ih se obično ne da ni čistiti, ali ni baciti ... uz rakiju i nešto mirodija, budem napravila i višnjevaču ... i bude isto dobra, vjerujte ... rekli svi, koji su je probali ...



... lito je i stađun o' poma... i kuhanja šalše... što nije nimalo lak posal', ako ih gulite, kako u šalši ne bi bilo i "kožica"... a pamtim iz ditinjstva, kako je velika teća "manistre na pome", bila gotovo obavezan rekvizit, kod naših cjelodnevnih odlazaka namore ...

... lito je i vrime o' punjenih paprika ... a od nedjelje, kad sam ih kuhala ... ostadoše samo slike ... eto, očito bi trebalo ponoviti slučaj ...





... ja od mlivenog mesa napravim "šnicel", jer tako lakše odredim količinu soli ... a pošto mu je ipak i "kraći rok trajanja", nego mesu u komadu, ja odmah stavim i sve ostale začine... papar, vegeta, crvena paprika, ruzmarin, ili što već 'ko koristi, pogotovo, ako će meso odstajati neko vrime u frižideru, do kuhanja... to je jedan od malih mesarskih savjeta ...



... sve dalje vidite na slikama, pa šta da vam puno pričam... od 60-ak dkg mlivenog mesa napunila sam ravno 12 paprika... ovo samo kao mali orijentir, dok su mi količine još u glavi, jer ja to uvijek radim odokativno... nastojim samo imati dosta paprika, jer mi je draže da mi ostane koja paprika viška, nego meso, s kojim ne znam šta bi...























... i tako sam ja... malo cvrčak, koji piva i pliva... a malo više mrav, koji i na poslu, i doma, zarađuje kruh svoj svagdašnji... sve u svemu, kupanja mi ne fali... ol' u moru, ol' u znoju lica svoga ...

... a o pravnim stvarima, trenutno baš i nemam volje pisati, jer čekam ishod jednog važnog događaja ...