Dani poput vjetra, kroz naš život žure, odnoseći sobom i lijepo i grubo... a jedan od njih nikako da dođe, jedva sam ga dočekala... i trebala bi ga uhvatiti... i upamtiti... zadržati ga k'o uspomenu na staroj slici... jer je važan... važniji od drugih... najvažniji čak, u periodu od početka uknjižbe... trebala bi ga zabilježiti masnim slovima, jer miriše na dobro... propušta zraku svjetlosti u gusti mrak... pronalazi zagubljeni putokaz... potpaljuje nadu u ostvarenje sna... a neizvjesnost je trajala gotovo puna dva mjeseca, jer plavu kovertu sam dobila još desetog svibnja... da se vidimo devetog dana mjeseca srpnja u 9,00 sati... i popričamo o utvrđenju i uknjižbi čestice zgrade... jedne od dvije... za moju kućicu ... ajoooj, koliko vam toga još dugujem ispričati, al' budem već ...
... a zbog osjećaja jakih, pomiješanih, isprepletenih, uzburkanih, koje je nemoguće isključiti, sve je bilo puno teže... eee, da bar postoji off-on prekidač za osjećaje ... ma, ne mogu vam o tome ni pričati, jer nitko osim mene to ne može ni razumjeti u potpunosti, a i ja sama teško mogu u slova i riječi to pretočiti... bućkuriš je to od sreće i straha, od uzbuđenja i zebnje, i od koječega još, jer... velika su očekivanja... i gori nada...
I svanu ipak i taj deveti... i ranom zorom... čekam ja... a čeka i kolporter ...
... da se putnici i vozila iskrcaju... kako bi se mi mogli ukrcati...
... i krenuti put kamenoga škoja...
... u pratnji sunca...mirnog plavetnila... i nagovještaja paklene vrućine...
... uz veliku kavu i knjigu vrime je brzo proletilo, samo bi pročitano tribalo ponovo i pročitat'... pssst, nek' to ostane između nas ...
... a trajekt i more moje lipo... uf, da je bilo skočit' s trajekta ... ubrzo je zamijenila hladna sudnica ... saslušanje svih sudionika trajalo je puni sat vremena, a zaključak... sud će zakazati očevid na licu mista... nadala sam se, da možda neće trebati, al' dobro... kaže kasnije odvjetnica, prije rujna ništa... a mislim se ja, ako bude u rujnu, ja zadovoljna, samo da se ne otegne... taj gušt će me koštati... sutkinja odmjerila... 1.500,00 kn... i još sam dobro prošla, jer ide očevid i rodici, pa je popola... moglo je biti i duplo ...
... u pratnji brodica i galeba, šarenila i šušura od svita i auti... ostavljamo Supetar ...
... i vraćamo se... tu iza bi trebao biti Split... a e, okupirale ga ove grdosije od brodova ...
... evo meni moga Duje svetoga ...
... a na Bačvicama... mravinjak... neki se 'lade u moru, neki u kafiću... 'ko šta voli, nek' izvoli ...
... stojte mi dobro, pa se čujemo ...
Post je objavljen 14.07.2012. u 01:02 sati.