Znam, stvarno nije u redu da mi jajca još uvijek vise, iako su već odavno uredno pospremljena u svoju kutiju, i strpljivo čekaju neke nove Uskrse...



al' moram ti reći, crna kraljice , koliko mi je drago da si povirila u moj kutak, još mi je draže da su te u njemu dočekala jajca, jer u protivnom, ja bi bila siromašnija za osmijehe, koje si mi darovala svojim komentarom... i stoga ti hvala na likariji, koja još uvijek djeluje, da znaš...

A sad kad smo konačno pospremili i ta jajca, bio bi red još koju pametnu i reći, samo... znate i sami, da nije uvik vrime od puno pameti, a ni puno riči... di sam, kud sam, teško je reći... svugdi sam, i nigdi... mišlju, rječju i djelom, baš tim redom... s mislima se borim, i po običaju, pokušavam ih dovesti u kakav-takav red, samo... na koga li su tako divlje i neposlušne, pitam se... s riječima se snalazim... kako kad, i kako s kim... riječi su, za razliku od misli, nešto konkretno i opipljivo... riječi nas diraju, i ostavljaju trag... riječi, u svakom slučaju, jako osjećamo, bilo da nas miluju... ili bičuju... naši stari su još govorili... jezik te more posić' gore o' mača... hmm, možda ne bi bilo loše, da je i sebi malo češće ponavljam... uđeš onako otvoreno i iskreno, da ne kažem naivno, bez dvostrukih misli, bez fige u džepu... i dok shvatiš, da ti onaj drugi cilo vrime prosipa samo prazne riči, iza kojih niti će stati, niti obećano ispuniti... dok ti dođe do mozga, da ti onaj drugi samo krade vrime i kida dušu... dotle ti već treba jedan dobar oporavak u potpunoj izolaciji...


Krivi ljudi - Doris Dragović

ma, kužite već, puno šupljih riči i jedno neispunjeno obećanje, malo me rastavilo s pameću, jer, oduvijek mi je bilo lakše nositi se s problemima, nego s (ne)ljudima... a što se djela tiče, mogu samo reći, da je obavljen onaj očevid po dobivenom sudskom rješenju, prije ove kiše, koja nam je neumorno danima padala, gotovo do jučer, što nije nimalo nebitno... sad čekam, vrlo brzo, slijedeću sudsku raspravu, u međuvremenu trebam konzultirati odvjetnicu, a nakon toga valjda bude i nekakvo rješenje... pozitivno, nadam se... pa da još jednu prepreku prepustim zaboravu... još se nešto iza brda valja, al' o tome je još prerano...

A dosta mi je već bilo i kiše... i kuće... i posla... jedva dočekah sunce, koje je jučer, konačno, provirilo... izašlo sunce, izašli i mi... pa u čast njemu, završimo ovaj post u vedrom duhu... ionako sam ga zamislila neobavezno, kao nekakvu slobodnu aktivnost, da se izrazim školskim rječnikom... slike će vam sve reći, kad već s pameću i ričima ne stojim najbolje... jer, karoca gre, neka gre... život uvijek daje bezbroj mogućnosti, koliko god nas zapetljao u svoje mriže...













eto, lipi moji, za sada toliko, a dok ja dođem pameti, i nastavim priču o uknjižbi, vi možete još malo utvrditi gradivo iz abecede