Sritna Vam Nova Godina
31.12.2011.
Od srca mog (Novogodišnja pjesma) ~ Band Aid
~ ne daj da sreća sakrije lice ~
~ ne daj da oblak sakrije dan ~
~ bar nek' je danas, za sve ljude, mir i san ~
~ nije da nije, sve moglo bolje ~
~ ali će ljepše biti za nas ~
~ osmijeha treba i dobre volje... u tome je spas ~
~ nek' ti Nova sretna bude ~
~ neka se snovi probude ~
~ ni'ko sam nek' noćas nije ~
~ neka ga pjesma ugrije ~
~ osmijeh da'ću ti na lice... i zapalit' prskalice ~
~ za toplinu doma tvog... od srca mog ~
~ ne daj da snovi izgube boju ~
~ ne daj da svijetlo prekrije mrak ~
~ nek' spoji se srce tvoje i moje... na tajni znak ~
~ nije sve crno, kako se čini ~
~ još ima dobrih ljudi, da znaš ~
~ tugu kroz smijeh... skini s ramena svog... i zapjevaj... ~
~ nek' ti nova sretna bude ~
komentiraj (12) * ispiši * #
~ predblagdansko stanje uma ~
24.12.2011.A dobro sam si smislila ovaj naslov, nema šta, još kad bih znala i kakve će umotvorine izroditi. Želim samo, uoči Badnjaka, dok još stignem, malo proćakulati, istresti na papir malo ovog predblagdanskog bućkuriša iz moje glave. Pošto sam vam ja ipak na prvu žena-majka-kraljica Oznake: Božić je... Sretan Božić...
, a tek na drugu priučena pravnica i borac za svoja ljudska prava 
, nećemo sad ni o pravosuđu, ni o hrvatskom zemljišno-knjžnom s*anju, tako da ću i nadalje ostati dužnik po tom pitanju. A kako sad stvari stoje, dug će ući u završnu bilancu, i biti prenesen u slijedeću godinu, što samo dokazuje da sam skroz u trendu... brate mili, cijeli ovaj naš svijet je dužan, uzduž i poprijeko, svi su u minusu... države, firme, građani... a di li je plus svih tih silnih minusa... ako se znaju dužnici, znaju li se i vjerovnici... a ne, ne, nećemo ni o tome, vidim da stanje mog uma jopet kreće u krivom smjeru... idemo mi još malo o rođendanima, ružama, kolačima, blagdanima...
I nehoteć sam upala u ovu rođendansku priču, što je samo još jedan dokaz, kako život rijetko ide po našem, a prečesto po svom... k'o slijepi smo putnici, što put putuju, a puta ne vide... jer, da slučajno ne naletih na skrivenu rođendansku čestitku, 'ko bi još i o rođendanu hvalospjeve pisao ... ja sigurno ne bi...
Pa, ajde da vam sad kažem, da i ovo znate...
Ajmeee meni, koja greška, prije svega još i fešta 
... malo mi je, kao, posla oko samih blagdana, samo mi još i rođendan fali 
... pa se još sjetim i one davne Čoline rođendanske 
... a starimo, i slavimo, meni je to baš neshvatljivo... i tako to krene, kad neće, neće... ujutro se budim, i već mi mrak pada na oči... ma, baš bi dobro bilo, kad bi samo prespavati sve mogla, i tek tamo u Novoj se probuditi, k'o nova... 
...
A drugog jutra, neke nove slike... i poljubac i osmjeh 
... i ruže mojih mušketira ... pa još i rime nađoh, krišom napisane ... i čudom se čudim... pa glavo luda, što ti bješe juče' 
...
I tako prođe još jedan rođendan... a nije bilo torte, nije bilo ni svjećica... ma, 'ko još osim dječice, puše u svjećice 
... al' rođendanski kolač sam ipak ispekla, po guštu mojih mušketira, i stanju uma baš u inat 
... i stari, i slavi, i baš te briga, ne daj se, Ines... pardon, kamena ...
Metarski kolač
Tijesto:
4 jaja
25 dkg šećera
1,5 dcl vode
1,5 dcl ulja
25 dkg brašna
1 prašak za pecivo
1-2 žlice kakaoa
Žumanca tući sa šećerom, lagano i naizmjenično dodavati vodu, ulje, i brašno pomiješano sa praškom za pecivo, i na kraju lagano umiješati snijeg od 4 bjelanca. Polovicu smjese pečemo u jednom kalupu (dugi, bolje rebrasti), u drugu polovicu umiješamo kakao, i pečemo u drugom, identičnom, kalupu. Ako nemate dva ista kalupa, pečete najprije jednu, pa onda drugu smjesu, što iziskuje malo više truda, ali i vremena. Peći 30-40 min. na 200-180°C.
Krema:
8 dcl mlijeka
2 vanilija pudinga
1 margarin ili maslac
20 dkg štaub šećera
1 vanilin šećer
miris po želji, ili korica limuna ili naranče
U mlijeku skuhati pudinge; margarin ili maslac posebno izraditi, dodati štaub šećer, i istući do kraja; pomiješati sa ohlađenim pudingom; dodati miris ili koricu limuna ili naranče.
Glazura:
20 dkg čokolade za kuhanje
6 žlica šećera (ravnih, čak i manje)
6 žlica vode
16 dkg maslaca ili margarina
Iskockanu čokoladu za kuhanje, šećer i vodu, rastopiti na niskoj temperaturi štednjaka (ne smije zakipiti), mješajući cijelo vrijeme; u vruću rastopljenu smjesu, postepeno umiješavati 16 dkg maslaca ili margarina u listićima; pustiti da se malo prohladi i stisne; još toplu glazuru preliti preko kolača.
Postupak:
- ispečeno i ohlađeno tijesto izrezati na fete (kriške), kao kruh;
- svaku fetu mazati kremom, i slagati naizmjenično, tamnu pa svijetlu;
- ostatkom kreme premazati kolač izvana, pa preliti glazurom;
- ostaviti bar neko vrijeme u frižideru da se stisne;
- obavezno rezati ukoso, jer je u tome čar ovog kolača
Klapa Maslina - Božić je
Svima želim sretan i blagoslovljen Božić
komentiraj (17) * ispiši * #
~ izvanredna vijest ~
15.12.2011.
R O Đ E N D A N S K A
~~~Ni sanjala nisam
~~~~~~da doći će vrime,
~~~~~~~~~kad žao će mi biti
~~~~~~~~~~~~što ne leže mi rime... 
...
ajoooj, bolje da se zaustavim dok je vrijeme, jel' da... 
... odo' ja na provjereno dobre stihove... ... šta je sigurno, sigurno... 
~~~ujutro se budim,
~~~~~~ne znam što me čeka,
~~~~~~~~~poljubac il' pozdrav,
~~~~~~~~~~~~pismo iz daleka...
~~~~~~~~~~ dobro jutro srećo ~~~~~~~~~~
Oprosti, sunčeko, što ti ukradoh naslov, al' vidiš i sama kakve su nas nepredvidljive zlaćane strelice povezale ... i 'ko će ga znati, zašto i jutros navratih na tvoj sunčani prozor, ni ne sluteći kakvo me iznenađenje iza njega čeka... a da vam ja išta više i pričam, doista nema smisla, jer stihovi koje tamo pronađoh, a koje u nastavku možete i vi pročitati, sve će vam reći... a naš Šmrika, njega znate, jel' da... naravno da ga znate, pa 'ko još ne zna dobrog duha naše blogosfere... a taj naš Šmrika, eee... malo 'ko zna tako nasmijati, tako rasplakati, tako raznježiti... ma, jednostavno, tako oboriti s nogu... i 'ko vam uopće može sve te osjećaje opisati... ja ne mogu... ja ih mogu samo osjećati ...
Ne daju vam meda baš sve pčelice,
ali su zato dobre sve strijelice.
Upoznao sam ja i Maju pčelicu,
ali i jednu novu, meni dragu strijelicu.
Pa velim sebi, šmrika luda glavo,
pa ti si nju i otprije znao.
Ali da ne ispadnem sada tu neki krelac,
jesam, ali nisam znao da je strijelac.
To je škojarica draga, dobra i žena fina,
i ona je strijelac,kao sunčeko i moja stina.
I da vam sada tu pamet ne solim,
sve ove strijelice, svaku na svoj način volim.
I još nešto reći vam želim,
Da se nečemu sad ja veselim.
Iako ne znam baš točan dan,
od srca čestitam škojarici rođendan.
Da joj svaki dan sunce na prozoru sviće,
a ja joj još želim puno zdravlja, ljubavi i sriće.
I neka dragi Bog usliši još jednu želju moju,
da sa unucima baštini didovinu svoju.
I da dobije sve što sama triba,
to joj s puno ljubavi želi, jedna osjetljiva riba.
Od srca S kao smotani S(mrika) :))))))))))))))))))))) (Šmrika 15.12.2011. 08:12)
A još miris ruža ishlapio nije... ovi stihovi su samo, poput lahora nježnog, vratili sjećanja na neke davne, sretnije dane... dobri moj duh Šmrika, znaš da si mi obasjao ovaj kišoviti dan, i na tome ti od srca hvala
... šta da ti kupim... a da ti kupim sat... 
E da, hvala onima koji su me, pročitavši naslov, u mislima možda i uknjižili
... ali, nikad se ne zna, tajni su putevi Gospodnji... možda jednom blog bude nazdravljao i slavio i tu vijest... komentiraj (16) * ispiši * #
Kako do zemljišta... u četiri koraka...
11.12.2011.Već duže mi „krade“ pogled jedna pribilježba, „u letu“ slučajno uhvaćenih riječi s radija, i nikako da se odlučim što s njima... ukalupiti ih u neki smisleni tekst i podijeliti s blogom... ili ih baciti i zaboraviti... a evo, prođe skoro i mjesec dana, da mi "bode" oči i jedan novinski članak, koji i ima i nema direktne veze s njima, kako se uzme... ja ipak nekako mislim, da su to dvije strane jedne te iste medalje, a pošto se baš i ne sjećam kad sam zadnji put napisala nešto smisleno, rekoh, ajde da spojim te dvije informacije u jednu priču... da krenem od nečega... da provjerim, znam li još uvijek pisati ..
Što se tiče same ove dileme... pisati ili ne pisati... ona i nije od jučer, manje-više se provlači cijelo vrijeme mog pisanja, iz vrlo jednostavnog razloga... problematika vlasništva i uknjižbe duboko zadire u područje politike... a meni, kao prvo, nikad nije bila namjera pisati o politici... ovakva politika, bolje rečeno, politikanstvo, niti malo me ne zanima... jednostavno, nemam želudac za... jedno govoriti, drugo misliti, treće raditi... a kao drugo, znam da mi, za ostvarenje mog krajnjeg cilja, nema nikakve svrhe „razbijati glavu“, i „dizati sebi tlak“ još i sa stvarima, na koje ne mogu utjecati... samo, nažalost, sve to skupa je nemoguće izbjeći, jer je tako isprepleteno, i uzročno-posljedično vezano, a sve se svodi na onu... šta mi vridi, šta ja neću politiku, kad ona 'oće mene... a zna se i ona... 'ko je jači, taj tlači... pa se ti koprcaj kako znaš...
U pravilu se ipak odlučim pisati, bolje rečeno, zapisati... čisto dnevnički, jer, kako rekoh i na samom početku pisanja bloga, što je zapisano, nije zaboravljeno... činjenica jest, da me prvenstveno zanima razvoj događaja oko moje vlastite uknjižbe, ali sad već i uknjižbe vlasništva nad zemljištem općenito, jer je jedno s drugim, kako rekoh, pupčanom vrpcom povezano...
A taj mali, žuti, samoljepivi papirić, i taj članak, isprintan iz novina, kao podsjetnik, samo su jedni u nizu mnogih... manjih, većih, plavih, bijelih, svakojakih 
... koji brižno čuvaju puno mojih mudrosti ... i strpljivo čekaju da im posvetim malo pažnje 
... al' pustimo sad to, to je neka druga priča... vratimo se mi malome žutome, koji je imao sreće da ne završi u košu, već u mojoj priči, iako krije svega par, zbrda-zdola nabacanih, rečenica, za koje ne znam ni tko ih je izgovorio, ni povodom kakve diskusije... samo znam, da sam instinktivno, u trenu, uzela olovku da zapišem... i koliko-god mnogima bilo nevažno i bez veze, mislim da je, za tematiku i problematiku o kojoj pišem, veoma znakovito, jer je to jedna od rijetkih prilika, kada od nekoga uspijem dobiti potvrdu i svojih promišljanja o tome „kuda ide naša zemlja“, pri čemu mislim na zemlju, kao zemljište, a ne na državu...
I da doznamo, konačno, šta se krije u malom žutom papiriću... kaže čovjek otprilike ovako (nije citat):
... netočno je, da je naša država sredila zemljišne knjige... ma, niti sada ih ne sređuje... moj prijatelj je, napr., potrošio gotovo 10.000,00 € kako bi sredio "papire", što je svakako želio napraviti, radi svoje djece... a onda se sve to još i krivo prezentira EU... naša država je, u stvari, provela novu nacionalizaciju... uzmite napr. šume... šume su vam untouchable, baš tako reče čovjek... nema šanse da se uknjižite kao vlasnik na svoju šumu...
Nešto kasnije sam slučajno čula, u jednoj TV-emisiji, i zabilježila, jasno , da imamo oko 57.000 vlasnika šuma... i sad zaključujem, povezujući te dvije informacije, da samo na šumama, ako je istina, da su šume untouchable, imamo cca 57.000 vanknjižnih vlasnika... i hoćemo li se mi, kad i kako, uopće riješiti tih vanknjižnih "svemiraca"...
Ovo se, pak, nadovezuje na moje pisanje o „turističkim zonama“ i „neizgrađenom građevnom području“, jer se, po meni, radi o istome... šta uopće znači uvođenje tih kategorija, ako ne novu nacionalizaciju, samo ovaj put "zamotanu u celofan", da mi "majmuni", kao ne skužimo da nas kradu... a je, u svakom slučaju civilizacija nam "napreduje"... u stara vremena je harala „banda bez škole“, danas hara „banda sa školom“, iako je, u uvjetima kupovanja diploma, i to postalo upitno... kroz povijest su se izmjenjivali hajduci, drumski razbojnici, banditi, lupeži... danas su na djelu "šibicari u skupim odijelima"...
A nedavno sam se i s odvjetnicom dobrano „ispričala“ o svemu i svačemu... manje-više, šta god pitam, ništa se ne zna, sve je u rukama suda... hmm, bi'će nam zato i je ovako dobro, u pravim smo rukama... a šta se tiče lopovske države i nove nacionalizacije, veli, to je tek početak, ako ostanu ovi...... a ne, ne, nećemo o politici... a vidite i koliko je moje pisanje već zastarjelo... u međuvremenu smo imali izbore, izabrali smo nove... a hoće li i biti išta novo, ili će biti "isto sr****, samo drugo pakovanje", to tek trebamo vidjeti...
Eto, nadam se da niste, kojim slučajem, "sretni" vlasnik šume... ali, to vam je samo jedna strana medalje, a ja bih sad još trebala ispričati, kako nije sve tako crno, i kako vrlo lako možete doći do zemljišta... u samo četiri koraka... dakako, opet ako ste "sretnik"... ali o tome čitajte u nastavku... za početak mi je dosta pisanja... i previše
komentiraj (6) * ispiši * #
komentiraj (9) * ispiši * #
