Nisu naši stari zaludu govorili "šta možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra"... ima u tome puno istine, kao i u onoj "gvožđe se kuje, dok je vruće".

Želim time reći, da bi bilo krajnje vrijeme ispuniti obećanje, u najmanju ruku samoj sebi, i uhvatiti malo vremena, i malo više volje, te ispričati priču do kraja. Nekako sam zaledila svoje pisanje na završetku diobe, a bio bi red napisati nešto malo i o samom početku uknjižbe, i ovih prošlih 10-ak godina, i time konačno i zauvijek ostaviti prošlost iza sebe.

A vidite i sami, da sam sve manje u prošlosti, puno više u sadašnjosti, a ono što ne vidite, Marta sam u oblacima , što 'oće reći da idem tamo gdje je sve po mom . I mislim da bi sve to, samo po sebi, bilo normalno, da ne krije u sebi jednu malu opasnost. Naime, šta vrime više i brže gre naprid, meni se sve teže vraćati natrag, pa bi priča do kraja mogla biti ispričana puno površnije, nego što sam to u početku zamislila, ili bi mogla ostati zaboravljena, tj. neispričana, što bi bilo još i gore, i što doista ne želim.

Ali, isto tako vidite, da se na ovu moju štoriju problemi lijepe samo tako, jedan za drugim, i da baš ništa ne prolazi normalno, i u razumnim rokovima, zbog čega se sve nekako razvuklo, i svelo na čekanje da se situacija koliko-toliko stabilizira, i krene nabolje. A valjda mora i to, jednom.

Ali, veliki dio krivice sigurno leži i u prostranstvima blogovskih i internetskih mogućnosti, kojima sam se poprilično zaigrala, i zbog kojih ozbiljniji tekstovi automatski padaju u drugi plan... al' bolje i u drugi plan, nego u vodu .

Jednostavno, pričala ja svoju priču redom, ili na preskoke, lutajući bespućima prošlosti i sadašnjosti, pa i budućnosti, manje je važno, ali, u svakom slučaju, želim da priča bude potpuna i povijesno istinita. Uostalom, moj blog je i nastao zbog želje da vodim dnevnik... da ostane zabilježeno... da se ne zaboravi... pa neka tako i ostane... ništa ne želim preskočiti... ništa falsificirati... šta ima biti, neka bude... ja sam tu samo da to živim i bilježim... hmm, samo... kao da je to lako...

Drugi dio iste priče su moje misli i maštanja o budućnosti... moji snovi u živim slikama, koje niti mogu, niti želim obuzdati, jer znam da bih bez njih odavno već odustala od putovanja... vjerujem samo, da će oba dijela priče, uz moju svesrdnu pomoć, putovati istim putem, i da ću ih privesti sretnom kraju ... to mi je želja i cilj, koji ne gubim iz vida...

P.S. Sve u svemu, ovaj post bi mi trebao poslužiti kao podsjetnik za odrađivanje zaostataka iz prošlosti, što iziskuje vrlo ozbiljan zaokret... važnije stvari prebaciti u prvi plan, a raznorazne igrice... neke u drugi plan, a neke potpuno izbaciti iz svih planova .

P.S. Hmm, a možda sam skroz krivo tempirala ovaj post... bliži mi se fešta svetoga Duje... a da ja prije ozbiljnijeg zaokreta uzmem mali odmor, šta vi mislite ... iako mislim da će to ipak ovisiti o poslodavcu... budem li radila, a najvjerovatnije hoću, ništa od procesije i fešte .

~~~ Dani su nam blagdana, dani obitelji i 'jubavi ~~~ a šta novoga reći o 'jubavi, toj vječnoj inspiraciji, a da već nije višestruko izrečeno, da već nije u stihove pretočeno, i pjesmama opjevano ~~~

~~~ nije sve u zlatu, nije sve u svili, sve je u 'jubavi, ~~~ ma šta 'ko rekao i mislio o tome

~~~ ja u ljubav vjerujem, ~~~ jerbo nema sumnje da 'jubav pokreće i okreće ovu našu kuglu zemaljsku, od kad je svita i vika ~~~ zar nije upravo ljubav, uvijek i za sve ~ razlog, povod, poticaj, ona snaga neuništiva, koja svijet gura naprijed ~ e sad, da li u boljitak, ili u propast, o tome nećemo ~~~ o tome će pričati i suditi neke buduće generacije ~~~

~~~ 'jubav nas veže i spaja, samo 'jubav, ~~~ kako god mi okrenuli stvar

~~~ za mrvu tvoje 'jubavi, ti znaš da ja bi dao sve ~~~ za mrvu tvoje 'jubavi, ti znaš da ostaviću sve ~~~

~~~ i kaži da sam blesav, pjevam pjesme naivne ~~~
~~~~~~ al' ne možeš mi ništa, smijem se ~~~
~~~~~~~~~ nađi sretne misli kao Petar Pan ~~~
~~~~~~~~~ letjeti je lako, kad si bezbrižan ~~~
~~~~~~ ma, dodaj malo boje u ovaj sivi san ~~~
~~~ pogledaj u nebo, nisi više sam ~~~

~~~ a rezultat moje ljubavne inspiracije, ujedno i moj poklon vama za blagdane, još jedan je spot u nizu ~~~ a šta mogu, kad sam nepopravljiva ~~~ ovaj put vas vodim putevima 'jubavi ~~~


Oliver Dragojević - Vjeruj u ljubav (moj spot)

~~~ I nemojte mi sad reći kako sam blesava, i kako pjevam pjesme naivne, i kako je cili svit iša' na kvasinu, i kako nema više ni pravih 'judi, ni pravih 'jubavi, i kako je sve samo interes ~~~

~~~ a svi skupa se možemo posuti pepelom, jer 'ko nam je kriv, ako ne mi sami ~~~

"Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja." Anais Nin

"Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, je svjestan i odlučan čin volje, umijeće, koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili umijeće muzike. I zahtjeva brigu, odgovornost, respekt i znanje." Erich Fromm

~~~ Preduskrsna nedjelja kod mene, bila je sve, samo ne obična, a prošla je u znaku ljubavi, druženja, ugodnog ćaskanja, i bogatog stola, dakako ~~~ jer ljubav, tako barem kažu, ide kroz želudac, kako je to rekao i Bernard Shaw "Nema iskrenije ljubavi, nego što je ljubav prema jelu."
I kako da vam sad pričam o preduskrsnom nedjeljnom meniju, a čak sam i uslikala nešto, s namjerom da vam pokažem, al' baš neću, jer meni ljubav ne ide kroz želudac ... samo ću vam reći što smo jeli, a poneka slika možda se i pojavi nekom drugom prilikom... nakon aperitiva po želji, od viskija do prošeka, prešli smo na sir, pršut i punjena jaja, kao predjelo... slijedili su domaći njoki u toću od goveđeg mišića, i nakon toga, pečena janjetina s krumpirima i salatom, kao glavno jelo... i na kraju torta, uz kavu, kao desert... ukratko, bila je to nedjelja za 5

Lipi moji, sretan vam i blagoslovljen Uskrs ~~~ uz puno, puno 'jubavi ~~~