Nakon mnogih naslova koji su mi "padali na pamet", ovaj mi je baš "sjeo". Mislim da gotovo idealno odražava našu situaciju u ovom momentu, tj. podjelu uloga u našem "igrokazu". Jedini problemčić je što ga ipak treba donekle razjasniti. Naime, ima različitih vrsta palica, pa da ne bi netko, ne daj bože, promislio na policijsku ili bejzbol palicu, moram reći da je moja asocijacija najbliža dirigentskoj palici.
U biti se ništa posebno nije promijenilo. Ključ rješenja i dalje je samo u našim rukama, rukama suvlasnika koji se moraju dogovoriti i u konačnici to potvrditi svojim potpisima. Ipak, bitna je razlika što smo sada u osobi odvjetnice dobili arbitra, savjetnika, mentora, tutora, suca, kritičara, pomagača,..... ako nastavim s nabrajanjem još će ispast i superwoman, ha ha ha. Šalu na stranu, istina je tu negdje.

Da podsjetim, zadnja sudska rasprava, prije angažiranja odvjetnice, održana je u veljači 2001.g., a slijedeća je zakazana već za 30. ožujak iste godine, tj. za otprilike mjesec ipo dana. Naviknuti na otezanje i sporost sudstva svih ovih godina, sad smo odjednom zatečeni i pritisnuti njihovom brzinom. Trebam li uopće spominjati koliko sam, uz sve ostalo, bila u panici i zbog tako malo vremena koje sam imala na raspolaganju. Trebalo je i misliti i učiti i raditi brzo. Određene nejasnoće i dileme sam mogla raspraviti sa odvjetnicom, mogla sam tražiti savjet ili mišljenje, ali ne da mi tumači osnovne stvari. Jednostavno, kad znaš da ne znaš, onda moraš uložiti i puno svoga truda da naučiš.
Kao prvo sam proučila postojeću dokumentaciju, preuzetu od mojih. Ali, kako su ti "papiri" iz katastra i zemljišnika uglavnom bili datumski "stari", a time i potpuno nepouzdani i nemjerodavni, gotovo mi i nisu bili od posebne koristi. Trebalo je izvaditi nove posjedovne i vlasničke listove, ali prije toga izvući sve čestice navedene u dokumentaciji, i napraviti kakav takav "popis brojeva". Kažem, kakav takav, jer tu nema stopostotne točnosti ni sigurnosti, o tome sam već pisala. Uostalom, i dan-danas je to još uvijek upitno, jer do konačne uknjižbe, uvijek postoji mogućnost da netko od upisanih vlasnika za neku od čestica osporava našu uknjižbu.
Tako je odlazak u katastar i zemljišnik po "friške" papire, bio moj slijedeći korak, a ujedno sam razmotrila i odlučila kako ću se postaviti u odnosu na odvjetnicu.

Međutim, moj stav, na početku tako čvrst i logičan, da ja ne mogu i neću dijeliti napamet zemlju koju nisam vidila "uživo" na terenu, brzo je "pao u vodu". Kad sam, naime, takvo mišljenje iznijela odvjetnici u jednom od naših prvih razgovora, ona me je argumentima vrlo brzo "spustila na zemlju", pokolebala moju "čvrstinu", i na kraju navela da odustanem od tog, u suštini posve logičnog i razumnog, nauma. Rekla mi je otprilike ovako: "Nema problema što se mene tiče, nemam ja ništa protiv toga, vi nađite geometra koji će vas odvesti do svih tih parcela, pa vidite koliko će vam za to trebati i vremena i novaca." Znajući iz "papira" da se radi o različitim lokacijama, a pretpostavljajući da su neke čestice itekako daleko od mjesta, a i upitnoga puta do njih, odmah mi je bilo jasno da bi moje inzistiranje na obilasku svih terena bio i dugotrajan i skup proces, a šanse da se svi suvlasnici slože oko zajedničkog financiranja, ne da su bile minimalne, nego nikakve. A, s druge strane, da ja financiram sve i idem gledati neku zemlju koja sutra diobom i neće pripasti nama, ne pada mi na pamet, jer bi to bilo suludo. Odmah u startu sam, dakle, "prizemljena" i jačinom argumenata onemogućena u svom naumu, a ujedno sam znala da bi, praviti prijedloge i donositi odluke o diobi, samo na osnovi posjedovnih i vlasničkih listova, također bilo suludo, tako da mi ni to nije padalo na pamet.
Nije mi, međutim, promaklo da je odvjetnica "opskrbljena" sa dosta kopija katastarskih planova, naknadno će se pokazati da je tu gotovo cijela katastarska općina.

Da pojasnim za one koji ne znaju, službeni naziv je kopija katastarskog plana a to je ustvari, mojim rječnikom rečeno, karta, avionski snimak ili skica koja prikazuje čestice u omjeru 1:2880 (u našem slučaju, ne znam da li je taj omjer isti za cijelu Hrvatsku). Ona sadrži podatak katastarske općine i broj lista katastarskog plana. Naravno da cijela katastarska općina ne može stati na samo jedan list, a o veličini katastarske općine najvjerovatnije ovisi broj listova. U svakom slučaju, jedino što sam još mogla i trebala napraviti to je - doći do svih tih karata tj. kopija katastarskih planova. Najlakše je bilo tražiti ih od odvjetnice na posudbu i kopirati, što nije bilo nimalo lako, ali sam, uz dosta upornosti i uvjeravanja s moje strane, na kraju ipak uspjela. U protivnom bi ih trebala tražiti od katastra, što bi značilo dosta izgubljenog vremena, a ujedno i plaćanje upravnih pristojbi po svakom listu,što nije zanemarivo.

Time sam uglavnom odradila sve što je bilo moguće na planu "papirologije", svjesna da je to daleko lakši dio u odnosu na ono što me tek čeka - dioba. Logično je da su se već odavno "vrtili" u mojoj glavi raznorazni planovi, prijedlozi, mogućnosti, kombinacije, ideje,.....koje sam pokušavala konkretizirati i staviti na papir, uostalom, nije to problem od jučer. Šteta samo da je trebalo čekati punih 17 godina kako bi međusobni razgovori uopće i započeli.