Moji pra-dida i pra-baka su prije svoje smrti oporukama izrazili posljednju volju, kako i kome ostavljaju svoj imetak. U to je vrijeme još bilo uobičajeno i posve normalno, da se muškoj djeci ostavlja sve, ili gotovo sve, jer se držalo, kako će muški nasljednici ostati raditi na zemlji, a ujedno svojim potomstvom nastaviti "lozu". Naš je, pak, dida bio "ispred svog vremena", pa je poveo računa, oporukom "zaštititi" svu svoju djecu... i mušku i žensku. Dobro se sjećam, kako je jednom prilikom, dosta kasnije, dok smo još bili u pregovorima oko diobe, i naša odvjetnica to prokomentirala: ..."Dida je bio pravi"... ...

Polovicu je imetka ostavio svojoj ženi, da za života raspolaže kako želi, prodati, darovati, a nakon njezine smrti što ostane, da ide svoj muškoj djeci i kćeri ako se ne uda. Drugu je polovicu ostavio svoj djeci, i muškoj i ženskoj, na jednake dijelove. Kćer, koja je zbog ne-udaje dobivala "muški dio", olitiga, dio kao i sinovi, u slučaju da je za života trebala nešto prodati, bila je dužna prvo ponuditi svojoj braći.

Za ona vremena, ovo je bila dosta "napredna" oporuka, jer su se kćeri, u većini slučajeva, razvlašćivale. Pra-baka je, pak, bila i više nego "staromodna". Ona je svu svoju imovinu oporukom ostavila, iz meni nepoznatih razloga, samo dvojici sinova u Americi i neudanoj kćeri. Sve ostale, tri kćerke, ali i jednog sina, isključila je iz svoje polovice imanja.

Nitko od sedmero djece (prva generacija), a danas su svi već pokojni, nije ostavio oporuku. Dva brata iz Amerike su svoje dijelove darovali najmlađoj sestri i njenim sinovima, što će ostalu rodbinu tek puno godina kasnije neugodno iznenaditi, jer tada, 1981.g i 1987.g., nitko o tome nije imao pojma. Time su, po mom dubokom uvjerenju, a vjerojatno zbog neznanja i krivog prikazivanja situacije "kod kuće" od strane najmlađe im sestre , napravili veliku nepravdu ostalima, koja je u mnogome "kumovala" kasnijim događajima.

A treba reći i to, da se baš ta, najmlađa svojevremeno i sudski odrekla svega što su joj ostavili roditelji, kako bi mogla od države, godinama primati dječji doplatak na svoju djecu.

Zahvaljujući neudanoj kćeri, mojoj dragoj teti , koja je opet, zahvaljujući oporukama svojih roditelja, "prošla" kao sin, "ženski" udio je na neki način ipak "profitirao". Moja draga teta nije htjela napisati oporuku u korist sestre , a tek mnogo godina kasnije sam doznala, da su je itekako pokušavali nagovoriti. Znala je da to ne bi bilo ni pravedno ni zasluženo, pa je tako njezin dio išao svima na jednake dijelove .