najbolji kaubojac ikad
dakle. ako me išta iritira više od pisnika i arsena onda je to ona reklama mirovinski fondova šta reklamira tkz. 'zlatnu dob'. ma koja zlatna dob, jebate! za šta zlatna? za prodat obiteljsko zlato zato šta je staro?! kako zlato može bit staro!??? nema starog zlata ima samo starih ljudi koji se više nikad neće vratit u najbolje godine. a baj d'vej, neznan di nađu one likove šta se klibere po reklamama sa socijalnim zubima i desetak plastičnih operacija. mora bit da kad naprave audiciju odaberu po jedno iz svake rodne skupine od deset iljada i to one kojima netribaju mirovinski fondovi. dašta, ljudi se osigurali na vrime, ne radeći ništa, jer da su koji kurac u živoru radili nebi imali kad ić na fejs lifring, ma šta fejs lifting, čekaju i na socijalne zube dok dođu na red, ako dođu, a i kad dođu više in ni kalup šta su ga napravili ne paše pa onda opet čekaj deset godina ka i smještaj u domu. i onda ovi hoštapleri od banaka nama oće prodat bozu o sreći u poznim godimama.
ma koja sreća? sriča ti je da nisi zaboravija papirič na kojem si zapisa šta triba kupit u dučanu, a ako i jesi nisi puno falija jer ni ona šta te poslala nema pojma pošto te je poslala i sritna je sa svime šta si donija. tek kad ideš obrisat guzicu sitiš se da si triba uzet tariguz. e, pa ti onda reklamiraju kruzere ka vrhunac svršavanja jer dok si radija i štedija u mirovinskin fondovima nisi moga ić po kruzerima, sad kad ispid sebe guraš hodalicu moš, jer se neš izgubit, uočljiv si ka slon u krađi trišanja, a tebi jedino na pameti jesi priskočika popit prostamol, pošto ti se interval pišanja, ako ga zaboraviš popit smanjuje pa umisto da se dižeš jedanput noću to moraš činit češće, šta opet ovisi o tome koliko ti je zlatni zuba ostalo jer si ostale proda da moš stavit socijalnu dentjeru. janjetinu više nemoš čupat jer je neumjesno da sa kosti koju si oglođa izvadiš i dentjeru, a niti nemaš za janjetinu pa se zadovoljiš zobenim pahuljicama na mliku il medolinon, nebi da ti je pet godina, a šta nije daleko od istine pa te dica moraju čuvat da ne upadneš u neke nepodopštine dok te ne smiste u dom i postaneš briga sustava.
ako imaš sriće da sebi moš prominit mudante i da nisi zaboravija popit prostamol moš očekivat da te se neko siti jer ćeš mu ostavit sve šta imaš, no ako si oša na kruzera i potrošija ono šta su drugi očekivali dobit moš i sam minjat pelene..... zato bračo i sestre blogeri uživajte dok možete, zajebite priču o zlatnim godinama jer to je za naivne i iskoristite sve šta možete i dok možete al nemojte zaboravit popit prostamol, jer u 'zlatnim godinama' više ni viagra ne pomaže ma koliko je popili.
a šta reč. tradicionalno :)
ne znam da li je nekom poznat pojam fraktala? oni koji žele znati više neka guglaju al okvirno oni predstavljaju nesavršene oblike koji tvore savršenu sliku. ne, nisu to mandala krugovi koje stvaraju ljudi, to su oblici koje je stvorila priroda u svoj svojoj nesavršenosri i ljepoti. a poanta je sljedeća.
mnogi ljudi se ne znaju izraziti kako bi bili razumljeni, drugi pak se koriste 'fraktalima' i bivaju razumljeni, dok treći sve to pretvore u mandala krugove. drugim riječima onima koji pričaju ne možeš uhvatiti ni početak ni kraj ostaju nerazumljivi cijeloga života i šetaju svijetom kao antuntun dok drugi, koji svojim riječima pobuđuju nesavršenosti stvaraju savršenu sliku, kao i narodne poslovice kojima nitko ne zna tvorca al savršeno pristaju u svim vremenima, treći pak to koncizno slože da odmah svi prepoznaju.
u tome se svi razlikujemo i po tome smo jedinstveni. nema istovjetnih oblika, pitanje je samo jedno, kakva je slika koju vidimo. al pritom također valja imati na umu da gledati i vidjeti nije istovjetno kao ni fraktali i mandale.
svjedoci smo da titule uvelike određuju načine društvenog ponašanja. pa kad neko kaže da je princ william nemoš jednostavno kazat 'bog willy' nego ćeš ga i nesvjesno oslovit sa 'vaše visočanstvo' dok kod harrya nije takav slučaj. a zašto ćete ga, pa iako nesvjesno, oslovit sa vaš visočanstvo? zato šta vam je to nametnuto, a nametnuto vam je vjekovnim ispiranjem mozga kako je netko koji se izdigao iz svjetine bolji od vas, i tu onda nastaje problem. u prvom redu šta nisu svi imali iste prilike ka princ william kojemu je neki njegov predak pokla suparničko pleme i sebe proglasija padretom familias nad svima nego su neki eto ostali i kmetovi koji su se svim silama trudili doći bliže stolu sa kojega padaju mrvice, a jedini način na koji su to mogli bio je ili poklat više neprijatelja ili, ka i židovi, školovat se za ono o čemu drugi nisu marili.
u ovo naš vrime nema više toliko klanja da bi se netko istaka, a i prilike su se prominile, sad se više vodi računa o ljudskim pravima i kako ih zajebat nego kako i ušutkat pa je onda shiono tome jedini način kojim se možeš izdignut iznad površine stola sa kojega padaju mrvice ostalo školovanje. pa tako danas imamo: dr.; mr.; ing.; jur.; prim.; coprim.; ofr.; i kurac od ovce.
dakle, ljudi se vole etiktira tj. titulirat kako bi sebi dali na važnosti koristeći dviijadegodina prokušanu metodu ispiranja mozga onih koji vjeruju u ono šta in se kaže, e ali, nisu računali na našeg vlaja kojega je upravo i odgojia društveni život di mu je najbolji prinatelj bija oni šta je ubija vuka da mu ne pokolje ovce a ne da ga uslika za fejs ili instagram. pa san ija tako, dok u meni nije proradila vlaška krv, ljude, sa poštovanjem oslovljava dr; ing; prim.... dok me nisu zajebali, a stipe iz oklaja rješija stvar. kad san ga pita kako on reka 'doša ja tom tvom, kako ga već zoveš, i reka: ' ja san stipe iz oklaja i doša san pitat zašto moj prijatelj kupus nije odavno bija na naslovnici' i onda je on meni reka da će taj propust odma ispravit'.
šta oću reč? oću reč da pojedinim ljudima prečesto dajemo preveliku važnost iako nemaju nikakvo pokriče. ili recimo to drugim riječima. onaj tko stvarno peška i koji je stvarno u mogućnosti da nešto učini nikada se neće hvaliti ili time isticati, to će te saznati tek naknadno i u pravilu od drugih ljudi. dok onaj koji malo peška i koji neće učiniti ništa što mu ne donosi korist će itekako isticati svoju titulu kako bi se preko mrvica za raju uzdigao do razine sa koje padaju, e takvima nemoš virovat nit se držat blizu njih jer će te zajebat prvom prilikom, a ima i ona treća kategorija, ja ih zovem ega bez pokriča, koji nemaju titula, al ističu koje su škole završili, sa kojim 'titulama' su u društu, uvijek imaju puno 'pametnog' za reč a kad protreseš, sve ispadne ka prosijano brašno pri čemu oni ostanu navrh sita.
i tako to. interesira me šta vi mislite o tome, a moremo napravit i anketu na tu temu. recimo npr. šta mislite o tituliranju?
- tituliranje je precjenjeno
- tituliranje je opravdano
- titula je samo tepih za pomesti smeće
- tko vrijedi ne trebaju mu titule
nakon šta je vilim pokazao svoje nesebično zalaganje u obrani uzgajališta komentara, mladi kralj koji je osvojio prestolje, znajuči da je vilim pasionirani proučavatelj dalje i bliže povijesti pozove vilima u svoj novostečeni dom. pokazao je vilimu razne znamenitosti od kojih neke datiraju još iz doba atlantide, izvorni nacrt velike piramide, livu sandalu od alexandra velikog, desno stopalo od slona hanibala kartažanina sa kojim je došao pred vrata rima, ali su ga morali pojest kako ga ne bi vračali nazad jer nije bilo dovoljno mista na brodovima za put natrag. i tako obilazeči portrete svih mogućih vojskovođa, od admirala nelsona i napoleona pa sve do sandokana zastadoš ispred jedne slike kad vilim upita mladoga kralja, 'visočanstvo, tko se nalazi na ovoj slici? lijep kao apolon i karakteran kao gary cooper'. nato kralj zastane, pogleda prema slici te se okrene vilimu kazavši 'otac ove slike je sin moga oca'.
vaš zadatak je da, propitkujući odgovorite na pitanje, tko se nalazi na slici?
pošto je oni kvisko privuka svu pažnju blogerske mikro populacije iako se sad ne sunča na nekom atolu u tihom oceanu na ligenštulu dok u ruci drži kokosovu ljusku i ispija pivu smišljajući novi blogo kviz evo jedne mozgalice s moje strane. možete postavljat pitanja a ja ću odgovarat sa da ili ne kako bi skupija više komentara. molim one kojima je priča poznata da ne učestvuju, a ostalima da se ne trude potražit je na internetu. treba samo uključit možđane. dakle.
u jednom dalekom kraljevstvu kralj koji je bio na samrtnoj postelji ranjen u ljutom boju sa rivalskim kraljevstvom koje mu je htjelo preotet ugajalište školjki posove svoja dva jedina sina da im priopći kojem od njih dvojice da ostavi kraljevstvo. kad su došli do njegove samrtne postelje, reče im: 'sinovi moji dragi, volim vas obojicu, i jedan i drugi ste se dokazali u boju za pizdice, al eto mene srrća nije htjela da pojedemo posljednju buzaru. ne mogu se odlučit kojem od vas dvojice da ostavim kraljevstvo pa sam odlučija sljedeće: otiđite na svojim konjima do obližnjeg proplanka i utrkujte se do dvorca, čiji konj dođe zadnji njegovo je kraljevstvo'
otiđoš oni tako do obližnjeg proplanka di su se pripremale ljeskove grane za uzgoj pizdica i ni jedan od njih ne htjede da započne trku. vidje njihovu muku i bol starac koji je predmetno pruče veziva u snopove za uzgoj školjaka te ih upita. 'poštovani prinčevi kakva vas muka mori?' kad su mu rekli što im je otac na samrtnoj postelji rekao, starac im kratko odgovori, nakon čega obojica potrčaše prema konjima i galopom se dadoše prema dvorcu.
pitanje glasi. što im je starac rekao?
zavist. zavist je jedna od najpodmuklijih ljudskih osobina, podmuklija čak i od mržnje, jer mržnja od nje i proizlazi. ali da bi došli do mržnje prvenstveno triba odradit pit-stop, tj. prominit gume, natočit gorivo, obrisat vizir... i, i onda nakon svega toga nastaje ljubomora što su drugi to odradili bolje.
sama pak ljubomora je direktni nusprodukt zavisti. i dok se o zavisti govori sa odabranim prijateljima, tračajući predmet zavisti, ljubomora se direktno prenosi i na sami objekt govoreći mu da nije toliko savršen koliko se o njemu priča. ljubomora je u stvari odraz jednog ega bez pokriča. zašto bez pokriča? zato što se ego sa pokričem neče svađati i rapravljati oko svari koje mu ne donose publicitet, samo će ego bez pokriča istaknuti sebe kroz svađe i rasprave.
e ali, nije problem samo u ljubomori. viša instanca ljubomore prerasta u mržnju. pa dok se zavist donekle može prikriti, a ljubimora izmanipulirati, mržnju bogami nitko ne može sakriti. neću ulaziti u to kako se manifestira, dovoljnoje da otvorite bilo koje dnevne novine i pročitate samo naslove bilo kojeg članka, ne nužno i crne kronike, pa da zaključite sa kolikom kolčinom mržnje smo okruženi, ili još bolje, otvorite blog! tu možete srat po drugima bez straha da će vas tužit radi uvrede časti, najebu samo oni koji to shvate ozbiljno pa se daju navuč na izljeve ljubomore.
eni vej, ima ona jedna budistička izreka: 'ono si što misliš i kako djeluješ' pa nek svak izvoli onako kako ga pamet (srce) ući.
jednom prilikom je moj prijatelj, kada smo pričali o tome da li zapisujemo šta treba kupiti kada idemo u dućan rekao, 'mi, u ovoj dobi, imamo selektivnu memoriju, pamtimo ono što treba a ostalo, nebitno, zapisujemo na papirić' i bija je toliko precizan da ga se ni anštajn ne bi posramija, svi smo preko pedeset!
i stvarno tako i jest, pamtimo ono šta je bitno! sve ostalo šta ne spada u tu kategoriju zanemarujemo. e sad se postavlja pitanje, 'a šta je bitno?' ako ćemo bit bukvalni onda je najbitnije golo preživljavanje, međutim, da bi isto bilo i ostvarivo moraš vladati nekim vještinama, bilo društvenim ili radnim, a da bi njima i vladali moramo imati dobru memoriju jer, evidentno je da ono što čovjek ne primjenjuje pada u zaborav. na što ćemo temeljiti svoja sjećanja ovisi o svakom ponaosob, ali oni koji temelje svoje sjećanje na nečemu što je povijest pregazila nemaju dobrih izgleda za budućnost pa se tako mnogi tradicionalisti nađu u čudu kada ih poklopi stvarnost, lutaju bespućem kao beskućnici jer se na vrijeme nisu prilagodili.
memorija nam, s druge pak strane, ako je selektivna, uvelike može pomoći u tome da razlučimo pozitivna iskustva od negativnih, poseban akcent je na ovim negativnim, ako ste ih željeli što prije zaboraviti vrlo velika je vjerojatnost da će se u nekom periodu i ponoviti iz prostog razloga što ih se negira. no, ljudi kao ljudi uvijek su imali potrebu služenja zajednici pa ih kao takva i zanemaruju, na svoju štetu, iako je sve već od prije zapisano u njihovoj memoriji, samo nisu bili selektivni onda kada je odluku trebalo donijeti srcem, a ne razumom u ime šireg društvenog prihvaćanja.
< | svibanj, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima