jednom prilikom je moj prijatelj, kada smo pričali o tome da li zapisujemo šta treba kupiti kada idemo u dućan rekao, 'mi, u ovoj dobi, imamo selektivnu memoriju, pamtimo ono što treba a ostalo, nebitno, zapisujemo na papirić' i bija je toliko precizan da ga se ni anštajn ne bi posramija, svi smo preko pedeset!
i stvarno tako i jest, pamtimo ono šta je bitno! sve ostalo šta ne spada u tu kategoriju zanemarujemo. e sad se postavlja pitanje, 'a šta je bitno?' ako ćemo bit bukvalni onda je najbitnije golo preživljavanje, međutim, da bi isto bilo i ostvarivo moraš vladati nekim vještinama, bilo društvenim ili radnim, a da bi njima i vladali moramo imati dobru memoriju jer, evidentno je da ono što čovjek ne primjenjuje pada u zaborav. na što ćemo temeljiti svoja sjećanja ovisi o svakom ponaosob, ali oni koji temelje svoje sjećanje na nečemu što je povijest pregazila nemaju dobrih izgleda za budućnost pa se tako mnogi tradicionalisti nađu u čudu kada ih poklopi stvarnost, lutaju bespućem kao beskućnici jer se na vrijeme nisu prilagodili.
memorija nam, s druge pak strane, ako je selektivna, uvelike može pomoći u tome da razlučimo pozitivna iskustva od negativnih, poseban akcent je na ovim negativnim, ako ste ih željeli što prije zaboraviti vrlo velika je vjerojatnost da će se u nekom periodu i ponoviti iz prostog razloga što ih se negira. no, ljudi kao ljudi uvijek su imali potrebu služenja zajednici pa ih kao takva i zanemaruju, na svoju štetu, iako je sve već od prije zapisano u njihovoj memoriji, samo nisu bili selektivni onda kada je odluku trebalo donijeti srcem, a ne razumom u ime šireg društvenog prihvaćanja.
Post je objavljen 01.05.2021. u 10:11 sati.