zavist. zavist je jedna od najpodmuklijih ljudskih osobina, podmuklija čak i od mržnje, jer mržnja od nje i proizlazi. ali da bi došli do mržnje prvenstveno triba odradit pit-stop, tj. prominit gume, natočit gorivo, obrisat vizir... i, i onda nakon svega toga nastaje ljubomora što su drugi to odradili bolje.
sama pak ljubomora je direktni nusprodukt zavisti. i dok se o zavisti govori sa odabranim prijateljima, tračajući predmet zavisti, ljubomora se direktno prenosi i na sami objekt govoreći mu da nije toliko savršen koliko se o njemu priča. ljubomora je u stvari odraz jednog ega bez pokriča. zašto bez pokriča? zato što se ego sa pokričem neče svađati i rapravljati oko svari koje mu ne donose publicitet, samo će ego bez pokriča istaknuti sebe kroz svađe i rasprave.
e ali, nije problem samo u ljubomori. viša instanca ljubomore prerasta u mržnju. pa dok se zavist donekle može prikriti, a ljubimora izmanipulirati, mržnju bogami nitko ne može sakriti. neću ulaziti u to kako se manifestira, dovoljnoje da otvorite bilo koje dnevne novine i pročitate samo naslove bilo kojeg članka, ne nužno i crne kronike, pa da zaključite sa kolikom kolčinom mržnje smo okruženi, ili još bolje, otvorite blog! tu možete srat po drugima bez straha da će vas tužit radi uvrede časti, najebu samo oni koji to shvate ozbiljno pa se daju navuč na izljeve ljubomore.
eni vej, ima ona jedna budistička izreka: 'ono si što misliš i kako djeluješ' pa nek svak izvoli onako kako ga pamet (srce) ući.
Post je objavljen 08.05.2021. u 12:08 sati.