kupus_vulgaris

utorak, 27.02.2018.

led

- jesi pogleda antifriz?
- nisan.
- kad misliš?
- ujutro.
- jebate manita jel ti pratiš vremensku prognozu!
- jesan
- i ?!
- evo kažu da su se danas ljudi kupali na baće.
- jebale te baće. jel ti vidiš šta je u delnicama!
- šta je u delnicama?
- a manita čovika! u delnicama je napadalo dva metra sniga, vojska raščišćava prilazne ceste i okućnice, potrošili su gradski proračun na to, nekoliko ljudi je ostalo zameteno i odsjećeno od svita, dica ne idu u školu, kamijoni su zapeli na autoputu, vlak je osta u snigu. i ti mene pitaš šta je u delnicama!!!?
- al je i vlak osta u snigu?
- je!!!
- u jebote! to se nije dogodilo otkad je lovrak napisa priču za dicu 'vlak u snijegu' :)))
- ti se zajebaješ, a police po dučanin su prazne!
- ae, biće se ljudi sitili vlaja u snigu iz 2012 a nisu u dobro sa susidin :)))
- znaš li ti da je 1929 split osta odsičen od ostatka svita dva'est dana!
- znan. jer je to poslužilo ka podloga za lovrakovu priču pošto rera nije mogla vozit do sinja :)))
- majkemi ako si ti normalan!
- ajde bogati šta se sekiraš. nit je ovo dva'est deveta nit kodnas napada sniga ka u delnicama.
- je. tako je i kerum mislija pa sad grad ima isplatit 46 miljuna odštete za slomljene ruke i noge.
- to je samo zato šta nisu tili slušali nevu koja je lipo rekla da ne izlaze iz kuće ako nisu u dobro sa susidin :)))

.....

- evo je počeja padat :))) jesi provjerija antifriz?
- jesan.
- i?
- i...nemoraš se brinit.
- pa jeben te munjena. koliko? koliko ga ima?
- ima ga za -8
- misliš da je to dovoljno?
- a jebate, nisu ovo delnice!
- e ali zovu osjet hladnoće i do -15
- je si ti ukurcu. to je za ljude, auti nemaju osjet hladnoće, njima je -5 = -5
- aj dobro. vidi šta lipo pada :)))
- je. rekli bi bosanci mujina poprašica.
- nek je i poprašica al ga je lipo vidit :)))
- za popizdit. sutra ćeš se mislit kako'š na posal.
- jebate koji si ti defetista.
- misliš?
- mislim

27.02.2018. u 10:32 • 37 Komentara • Print • #

nedjelja, 18.02.2018.

prosvjed

jučera je u splitu osvanija lip i sunčan dan. nekima je stigla djevojka iz zagreba, nekima nije. ovi potonji (jebate riči) su tako lipi dan obilježili odlaskom na rivu na ispijanje kultne kave koja traje dok in mater ne javi da je ručak gotov, tamo negdi do dvi ure. u tako jednom sunčanom ozračju cvita mediterana održavao se prosvijed, di će drugdi nego na rivi, tom kultnom mistu spličana i njiovi gostiju.

kako to obično biva, kada su prosvjedi u pitanju, dan i vrime održavanja prosvjeda su odabrani strateški tako da svi oni koji će doč na rivu popit svoju jutarnju kavu i koji iz kreveta ne ustaju prije deset uri mogu čut poruke koje zabrinuto pučanstvo šalje svojim gradskim ocima. također subota je dan kada javne i državne ustanove ne rade pa se računalo i na priliv večeg broja ljudi, u nediju se nije tilo dirat jer je to dan odmora, duhovne obnove i odlaska na selo, na one šta rade u trgovačkim centrima u te dane se ionako nije računalo.

prosvjed je počeja elaboratom o štetnosti za kojega su govornici rekli da oni o tome nemaju pojma jer nisu o'te struke iako je struka rekla da koncentracija zagađenosti ne prelazi dopuštene granice, nastavilo se sa prozivkom gradski vlasti koje su izjavile da sve rade po zakonu samo da su ga malo zaobišle. kako to obično biva kada su stvari od društvenog interesa u pitanju sve su popratili i mediji koji su intevjuirali prosvjednike iz čega se dalo primjetiti da su se prosvjedu masovno odazvali penzioneri i studenti koji ionako ne znaju šta će sasobon jerbo su jedni davno ošli iz sela a drugi ga zaobilaze u širokom luku i nezaposleni šta čekaju da in mater javi da je ručak gotov.

nakon završenog prosvjeda svi su ošli na kavu, pa i oni sa transparentima, te je nastao problem za nač mista na rivi i tako je nastao prijepor (riči se sama nameće) oko toga jel na prosvjedu bilo ijadu ili dvi ijade prosvjednika. ka i svaki prosvjed ući će u statistiku demokrackog izričaja (evo opet) a da neće ništa prominit, jerbo šta je šačica od ijadu prosvjednika na grad od dvista ijada stanovnika, pa će gradski oci manit rukon i organizirat koncert mate miše kovača di će doč pedeset ijada ljudi i svi će bolit kurac kad mišo zapiva dalmacijo zemljooooo

18.02.2018. u 09:45 • 21 Komentara • Print • #

petak, 16.02.2018.

valentinovo

je da je proša 14. al zar ljubav poznaje granice i zato za sve zaljubljene jedna pisma koja se ne zaboravlja.

16.02.2018. u 13:57 • 9 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.02.2018.

odricanje

evo su počeli dani o'korizme. to je ono vrime kad se svi nešto kledu da će se nečega odreč. uglavnom se odriču pušenja jerbo je duvan posta preskup jedna kutija je 23 kune, ako pušiš kutiju dnevno to je 690 kunića, ako vas je dvoje onda je to 1380 kunića, a za 1380 kunića moš se ranit deset dana i to tako da ti na stolu bude pršuta, sira i janjetine skoro pa svaki dan, ako ne virujete izračunajte. drugi vid odricanja je alkohol, ako dnevno trošiš litru vina koja u prosjeku košta 12 kuna a ni drugi dvi litre pive koje u prosjeku koštaju 20 kuna to je misečni izdatak od 960 kuna kad platiš režije koje su u prosjeku oko 2000-2500 ijade kuna onda se cifra na misečnoj razini penje do 4800 kuna, zaokružimo to na pet ijada. prosijećna plača sretno zaposlenih se kreće od 3500-4500 ijade kuna, zajebite ovi državni zavod za statistiku i njiova izvješća o prosječnoj plači jer su uto uračunate i plače svi top menađera šta sad leže u remetincu.

dakle, za sve ostalo ti triba još jedna plača od jedno 4500 kuna kako bi podmirija hranu, putne troškove, postole, robu, dijete u školi, nedaj bože dvoje, odlazak mehaničaru, jer voziš auto staro najmanje 15 godina pa održavanje ispada povoljnije nego kupit novo na kredit. kad sve to zbrojiš i oduzmeš ostane ti neki 300 kuna koje bi tribale podmirit odlazak u kazalište, kino, luna park, frizera, goldune, večeru sa društvom, odlazak na ljetovanje, zimovanje, a da ne govorimo o nekom izletu u inozemstvo.

i sa, čega bi se ja triba odreč za pokoru? ništa nisan zgrišija, plačan račune da mi ne sidne ovrha, vodin računa da svaki dan ima nešto za pojist, al brate i kokoš dopizdi, ne iden po kafićima, ne kurvan se, proti mene se ne vode su'cki procesi, samo gledan da mi život ide koliko-toliko nekin normalnim tokom. čega bi se ja triba odreč, pive i duvana sa pazara, golduna koje trošin ka i kavijar, čega???

pun mi je kurac više ovog licemjerja i stalnog nametanja krivnje da si nešto zgrišija. šta san to zgrišija!? to šta nisam licemjeran i dajem ljudima duhovnu utjehu dok kopaju po kontejnerima obečavajuć im kraljevstvo nebesko? ili možda šta nisan menađer posrnule firme koji će je dovest do stečaja? šta san zgrišija? znam! zgrišija sam to šta san živ i šta se za mene mora odvajat od samog mog rođenja, zgrišija sam i to šta nisan mislija samo na sebe, zgrišija san šta nisan stavija goldun i napravija još jedna usta šta će se ka i ja pitat za što su kriva i zašto im se to nameće od samog rođenja. da, sve je to moj grijeh, a da nikog nisam ubija ili unesričija, pomoga kada sam bio u prilici, nikom nisam reka grubu rič ni kad je tribalo, da, sve je to moj grijeh, moj preveliki grijeh. i sa bi se ja triba ka nečeg odreč!? ae, moš mislit, ja se još uvik nasmijen kad se ujutro pogledan u ogledalo i ne osjećam nikakvu krivnju, a svi oni šta će sada glumit neku pokoru nek se zapitaju zašto se tako osjećaju.

15.02.2018. u 12:29 • 11 Komentara • Print • #

četvrtak, 08.02.2018.

ekstaza

ovi momci su zakon

e jebiga, nema videja :(

08.02.2018. u 00:16 • 17 Komentara • Print • #

srijeda, 07.02.2018.

film

filmovi se rade da zabave gledatelje ali, istovremeno šalju i snažne poruke. ka dite uživao sam gledati kaubojce, što volim i danas, nakon njih su sljedili ratni, šta danas baš i nevolin gledat, a iz njih svi ostali, kad kažem 'svi ostali' ne mislim na ljubavne, to nisu filmovi nego bajke brače grim i onog andersena. no kako bilo, toliko bi se unji uživija da sam sestru lovija lasom dok je vozila biciklu, a u slobodno vrime smo se igrali partizana i njemaca. e tu je bija mali problem, niko nije tija bit nijemac, al su zato mnogi pristajali glumit ustaše i četnike, a jebi ga svak je tija pobidit.

kako je vrime prolazilo tako su i afiniteti prema filmu postajali sve istančaniji pa su na red došli trileri, politički trileri, špijunski, o pravnicima i zaštiti ljudskih prava i oni sajensfikšen popularno nazvani sf. of kors sve je to bilo interesantno i zanimljivo dok nije propa sovjetski savez, čijih se filmova baš i nisam nagleda jer su bili dosadni i stalno pričali o nekakvom radu za opću dobrobit, a jebate ko će gledat film di se osim u stvarnost još moraš satirat i na kauču, doduše taki filmova nije bilo puno šta je bilo začuđujuće, više je bilo oni američki!?

u početku to nisan razumija a onda sam poslin skužija da su njega, sovjetski savez jelte, upravo koštali američki filmovi koji su prikazivali nekakav lagodan život u izobilju za razliku od sovjetskog prikaza radničke 'idile'. jebeš radničku idilu kad do svega lakše moš doć prevarom i lopovlukom, ko je vidija ubijat se osam sati u čeličani u pitersburgu kad je lakše postat heroj vijetnamskog rata. je doduše da nikad nisan vidija da je neki veteran penzioniran ili da in žene i dica dobijaju doživotnu penziju, to je izgleda ostavljeno na slobodnu procjenu i volju gledatelja, ali san zato skužija da je to sve bila jedna duboka propaganda štono bi se danas reklo hibridni rat proti neprijatelja.

no, kako bilo, po propasti blokovske politike uslijedili su akcijski filmovi tipa 'umri muški 1,2,3,4 itd', 'smrtonosno oružje1,2,3,4 itd' 'ratovi zvijezda 1,2,3,4,5,6,7' imal još koji?, 'stevo galeb' svi tomovi, 'clodovic' svi tomovi, pa su se čak pojavila i neka nova lica ka oni transporter šta vozi ne bi da je fitipaldi, pljačke banaka i prevare da niti ne spominjem itd. karakteristično za svih nji je to da se oni tamo mlate, utapaju, skaču, padaju sa trećeg kata, čak i lete pa se sore ka pičke i onda se poslin svega dignu i nastave se dalje mlatit, utapat, skakat itd da ne nabrajan. jebate, koja propaganda o super naciji, nebi da in je hitler bija mentor.

sve bi se to još nekako i prožvakalo da se nisan sorija sa auton. dakle, vozeći ja moj autić uživija san se u ulogu fitipaldija, šefika je stalno neki kurac grintala, a da ne govorin kako su me to popodne iživcirali odlaskom na 'jednu lipu plažicu', toliko mi je bilo lipo da od ladovine nisan skužija koliko san pive popija, eni vej, uživljen u ulogu fitipaldija sa jednin razbijenin svitlom, pičin današnjon pustopoljinom omiškog zaleđa i potrefi se zid. a jebate koja budala je napravila zid od suhozida uz cestu? sorin ja taj zid, sorin se ka pička, ispadnen iz auta, odvedu me u bnolnicu gdje me policajac pita 'jeste li pili?' a ja odgovaram 'samo tri pive' misleći na litre, ostanen u bolnici pet dana iako ništa nisan slomija, ne mogu se maknit i moran slušat jednu cirozu jetre kojoj su rusi zatvorili plinovod, do mene lik koji se skršija sa motoron, a donjega jedan šta nemože pišat. normalno šefiki nije bilo ništa, ka da je lara croft.

izađen iz bolnice i ne mogu prnit a kamoli se posrat bez tuđe pomoći, stučen brale ki brokva na pruzi. ležin tako misecima i mislin se kao su oni ameri sjebali cili svit svojon propagandon o super herojima a troke ruski udarnici, al isto san za to vrime pogleda neke nove kaubojce. jebeš ga, svit se more prominit al mi sami nikako.

07.02.2018. u 17:46 • 15 Komentara • Print • #

subota, 03.02.2018.

uspjeh

svatko misli da je uspjeh završiti dobre škole radi što boljeg zapošljavanja, neki misle da je uspjeh postati slavan ili u najmanju ruku selebriti, nekima je uspjeh postati top bloger, a ima i onih kojima je uspjeh doživjeti stotu.
ne! uspjeh je naći ženu/muškarca sa kojim ćeš se nadopunjavati kroz život kao vlasulja i rak.