filmovi se rade da zabave gledatelje ali, istovremeno šalju i snažne poruke. ka dite uživao sam gledati kaubojce, što volim i danas, nakon njih su sljedili ratni, šta danas baš i nevolin gledat, a iz njih svi ostali, kad kažem 'svi ostali' ne mislim na ljubavne, to nisu filmovi nego bajke brače grim i onog andersena. no kako bilo, toliko bi se unji uživija da sam sestru lovija lasom dok je vozila biciklu, a u slobodno vrime smo se igrali partizana i njemaca. e tu je bija mali problem, niko nije tija bit nijemac, al su zato mnogi pristajali glumit ustaše i četnike, a jebi ga svak je tija pobidit.
kako je vrime prolazilo tako su i afiniteti prema filmu postajali sve istančaniji pa su na red došli trileri, politički trileri, špijunski, o pravnicima i zaštiti ljudskih prava i oni sajensfikšen popularno nazvani sf. of kors sve je to bilo interesantno i zanimljivo dok nije propa sovjetski savez, čijih se filmova baš i nisam nagleda jer su bili dosadni i stalno pričali o nekakvom radu za opću dobrobit, a jebate ko će gledat film di se osim u stvarnost još moraš satirat i na kauču, doduše taki filmova nije bilo puno šta je bilo začuđujuće, više je bilo oni američki!?
u početku to nisan razumija a onda sam poslin skužija da su njega, sovjetski savez jelte, upravo koštali američki filmovi koji su prikazivali nekakav lagodan život u izobilju za razliku od sovjetskog prikaza radničke 'idile'. jebeš radničku idilu kad do svega lakše moš doć prevarom i lopovlukom, ko je vidija ubijat se osam sati u čeličani u pitersburgu kad je lakše postat heroj vijetnamskog rata. je doduše da nikad nisan vidija da je neki veteran penzioniran ili da in žene i dica dobijaju doživotnu penziju, to je izgleda ostavljeno na slobodnu procjenu i volju gledatelja, ali san zato skužija da je to sve bila jedna duboka propaganda štono bi se danas reklo hibridni rat proti neprijatelja.
no, kako bilo, po propasti blokovske politike uslijedili su akcijski filmovi tipa 'umri muški 1,2,3,4 itd', 'smrtonosno oružje1,2,3,4 itd' 'ratovi zvijezda 1,2,3,4,5,6,7' imal još koji?, 'stevo galeb' svi tomovi, 'clodovic' svi tomovi, pa su se čak pojavila i neka nova lica ka oni transporter šta vozi ne bi da je fitipaldi, pljačke banaka i prevare da niti ne spominjem itd. karakteristično za svih nji je to da se oni tamo mlate, utapaju, skaču, padaju sa trećeg kata, čak i lete pa se sore ka pičke i onda se poslin svega dignu i nastave se dalje mlatit, utapat, skakat itd da ne nabrajan. jebate, koja propaganda o super naciji, nebi da in je hitler bija mentor.
sve bi se to još nekako i prožvakalo da se nisan sorija sa auton. dakle, vozeći ja moj autić uživija san se u ulogu fitipaldija, šefika je stalno neki kurac grintala, a da ne govorin kako su me to popodne iživcirali odlaskom na 'jednu lipu plažicu', toliko mi je bilo lipo da od ladovine nisan skužija koliko san pive popija, eni vej, uživljen u ulogu fitipaldija sa jednin razbijenin svitlom, pičin današnjon pustopoljinom omiškog zaleđa i potrefi se zid. a jebate koja budala je napravila zid od suhozida uz cestu? sorin ja taj zid, sorin se ka pička, ispadnen iz auta, odvedu me u bnolnicu gdje me policajac pita 'jeste li pili?' a ja odgovaram 'samo tri pive' misleći na litre, ostanen u bolnici pet dana iako ništa nisan slomija, ne mogu se maknit i moran slušat jednu cirozu jetre kojoj su rusi zatvorili plinovod, do mene lik koji se skršija sa motoron, a donjega jedan šta nemože pišat. normalno šefiki nije bilo ništa, ka da je lara croft.
izađen iz bolnice i ne mogu prnit a kamoli se posrat bez tuđe pomoći, stučen brale ki brokva na pruzi. ležin tako misecima i mislin se kao su oni ameri sjebali cili svit svojon propagandon o super herojima a troke ruski udarnici, al isto san za to vrime pogleda neke nove kaubojce. jebeš ga, svit se more prominit al mi sami nikako.
Post je objavljen 07.02.2018. u 17:46 sati.