kupus salata_vulgaris

srijeda, 24.01.2018.

vremeplov

ka šta san i najavija napisati osvrt na večer patke koju ve željno isčekuje a na kojoj nije bila anči, iako je najavila svoje prisustvo, no opravdano je bila spriječena, doktor je gleda prelomnu utakmicu za hrvatsku reprezentaciju, osvrnut ću se recenzijom na spomenutu večeru.

dakle, kako je nekima poznato restoran gašpić je organizira gastronomsku večer sa tematskom spizom, patka. dejt je bija u 20:00 sati. po običaju šefika i ja smo kasnili iako smo se drugima uvalili za prijevoz no ispostavilo se da to nije bilo presudno jer smo još morali čekat da vozač promini đemper, usput je minja i gače, hlače za one koji ne znaju šta su gače.

dolaskom na dejt point dočeka nas je šef sale koji nam je zaželija ugodnu večer. ulaskom u salu zapljusnuo me val nekih prošlih vremena, sve je podsjećalo na sale za ples iz sedamdesetih i osamdesetih godina, pod sale bio je parket slagan na riblju kost, sve biva još interesantnije kada se zna da je prostor bila bivša vojarna jna, centralno mjesto zauzimala je, kako to i priliči takvom prostoru, muzika. kako smo kasnili lako smo našli svoj stol jer su ostali već zauzeli svoje pozicije, ukupno nas je za stolom bilo sedam (falija je još jedan šta je isto gleda utakmicu a nije ančin doktor), što je vrlo bitno imat na pameti za daljnje praćenje tijeka večere, kao i to da je tematska večer patke, ukupno je bilo negdi oko četrdesetak gostiju pretežno priko pedeset šta je isto tako bitno za razumijevanje doživljaja, ako se ne računa šest mlađih parova od kojih jedni sa ditetom vrtičke dobi. standardno se na stol iznija pršut i sir kojega je bilo obilato, ne može se reč da nije, i jedan mali pladanj sa dva kupa paštete od pačje jetrice. e upravo je ta pašteta nešto šta ni u kom slučaju nije moglo zadovoljit potrebe i apetit sudionika okruglog stola. naime, ta dva mala kupa su izgledala ka sise sa jednim kaparom na vrhu poput bradavica, da su bar bile petice a ne dvojke još bi se bili i omrsili, vako je tribalo tražit repete, a jebi ga.

nakon prvog slijeda zasvirala je muzika. na podij je izašao jedan vremešni par i ništa to ne bi bilo čudno da nisu plesali do kraja svirke kada su već svi napustili plesni prostor, otišli su tek kada je muzičar najavio drugi slijed jela. u drugom slijedu je bio čobanac sa elementima divljači i rižot od patke. piče se moglo birat oš vino od četrdeset kuna il ono od šezdeset, piva je bila standardna, karlovačko il ožujsko. rižota je bilo u izobilju dok je čobanca opet tribalo tražit repete. nakon drugog slijeda opet je zasvirala muzika i opet su ono dvoje vremešnih izašli prvi plesat što je izazvalo sumnju pa smo šefika i ja zaključili da su oni ubačeni elementi, potvrda te tvrdnje je došla vrlo brzo, niko osim njih nije plesao, a šefika je uz to primjetila da gospođa ima profesionalne plesne cipelice.

ubrzo je uslijedio i treći slijed. red je došao i na zvijezdu večeri, patku na solinski način. na stol su iznešene dvije portade, jedna puna pašticade sa kupovima od pure a druga puna njoka sa onim šta je ostalo od patke. patka je bila spremljena na divljač ali u nedovoljnoj količini da sedam ljudi ima šta pojest iako je njoka bilo u izobilju, uslijedio je, vjerojatno već i pogađate, poziv na repete nakon kojih nam je obznanjeno kao i u slučaju paštete da je to zadnje i da nema više, očito nisu uspili uloviti one patke iz preleta. ubrzo nakon zasvirala je muzika i na podij su izašli ubačeni elementi. dok su oni tako animirali goste pozivajući ih na ples konobari su raznosili desert, neko je dobio štrudel od sira, neko oni od jabuke, a bilo je i onih, ka moja šefika, koji su ostali bez deserta jer nisu bili za stolom kad se dijelio. repete se nisu tražile.

sve u svemu jedna nezaboravna večer koja me je vratila trideset godina unatrag yes

24.01.2018. u 12:53 • 22 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.01.2018.

imiđ

ljudi se furaju na imidž a jedno od statusnih simbola su auti, ti zorni pokazivači društva koji su, ako iz zante pravilno čitati, nepogrešivi vodič kroz ljudsku psihu i karakter, pa ajmo redom. najprije odredimo auta prema kategorijama kako bi zorno mogli pratiti putešestvije naših fitipaldija. iako većina proizvođača dijeli auta na nižu klasu, srednju klasu i visoku klasu ja bi ih podjelio na mala, srednja i velika.

mala auta kupuju dvije kategorije ljudi: mladi vozači ili oni koji su se tek oženili. mladi vozači kupuju mala auta zato da bi usavršivi vozačke vještine osim ako im čača blagonaklono nije ostavija svoje a sebi kupija novo. ulgavnom su to polovna auta koja još voze a nezna se dokad će, ako ih i razbiju nije velika šteta. tek oženjeni kupuju nova auta jerbo tribaju potrajat najmanje dok dite završi osnovnu. ovo pravilo vridi za radničku klasu ilitiga po novome posloprimce. ako in je čača kojim slučajem poslodavac ilitiga po starinsku kapitalista onda neće posloprimcu isplatit plaču kako bi ditetu kupija novo auto, jer ko je to vidija da jedan kapitalista koji drži do sebe ne može ditetu kupit auto. u pravilu se kupuje golf ako čača vozi pasata ili bmw ako čača vozi audija, može i obratno, mercedesi su rezervirani za imoćane.

šta se tiče vozača sa stažom, koji se btw računa sa navršenom godinom od polaganja, tu je paleta prilično raznolika pa tako imamo one šta su umislili da znaju vozit ali nemaju novaca da bi kupili neko jače auto pa jurcaju od semafora do semafora izvodeći slalom ka janica nebili nekog gledali u retrovizoru a jedino šta stalno vide je svjetlo lampice od rezerve, oni šta in je čača kupija golfa ili bmw se jurcaju po seoskim putovima glumeći već spomenutog fitipaldija i nedaj ti bože da in se nađeš na putu jer bi moga završit u bolnici il grobnici i tako dolazimo do čače koji voza pasata, audija ili suv. ako je neki manji kapitalista onda pasat mora bit zadnji model, isto vridi i za one šta su doselili iz ruralnih krajeva odaklen je bija veliki odliv mozgova u njemačku. ako voza audija, obično je to šestica ili bmw sedmica, onda je to situirani kapitalista koji ima jake veze u vladajućim krugovima jer se ravnaju po drevnoj izreci 'di svi turci tu i mali mujo'. ako voza kaki suv onda to znači da ne samo da je kapitalista nego je i sitna duša pa u njemu oće izgledat veći. mercedesi su kao šta san već reka rezervirani za imoćane.

i tako dolazimo do modela. ako je u pitanju golf dvojka ili trojka a unjemu je stariji lik oma ti je jasno da si nabasa na tradicionalistu jer obično in na retrovizorima vise zastavice profesionalnih brigada i krunica, ti se triba klonit jer ti osiguranje nikad neće isplatit štetu, ako uopće i dođeš do osiguranja. smartove triba držat na oku jer nji vozaju oni na skuterima kad su loši vremenski uvjeti, misle ljudi da uz njih može postojat samo još jedan alter ego, treći je nepotreban balast. audija četvorki i bemvejaca trojki sa obrijanim glavama se isto triba klonit jer nikad neznaš kad će upast u sinkopu. suvove triba držat na odstojanju jer govno smrdi samo kad ga očešeš. ako si slučajno naletija na kakvog ferarija, poršeja ili maseratija nemoj mu ni slučajno uzest misto na parkingu jer će ti auto dignit pauk. oldtajmeri se ne računaju jer je nji pojilo vrime ka i njiove vlasnike iako se vole kurčit kako su u dobroj formi, mercedesi isto tako, jer nji voze imoćani.

18.01.2018. u 17:17 • 26 KomentaraPrint#

utorak, 16.01.2018.

trener

siguran san da je većini poznat pojam trener, ali nisam baš siguran da ga većina stavlja u širi kontekst od sporta pošto je općepoznato da ga doživljavaju kao najvažniju sporednu stvar na svijetu. e ali dragi moji, ka prvo sport uopće nije najvažnija sporedna stvar na svijetu zato šta je to sex ako ne i najvažnija, dobro nije važniji od hrane ili je hrana nepravedno zapostavljena, ali sport sigurno nije. recimo, jedna vrlo važna sporedna stvar je posao jer čovjek nije stvoren da bi rinta nego da bi uživa. no dobro, prihvaćam mišljenje da je posao važan jer bez njega ne bi bilo ni hrane, a onda opet, neki ne rade ništa a isto se hrane, ka šta bi reka servantes u malome mistu 'ka tice nebeske nit oru nit žanju, a otac nebeski ih ipak 'rani' e pa tako su neki ka i servantes našli načina da dođu do hrane ka i tice nebeske.

uzmimo npr. indiju, tamo je jedna velika masa svita za koju baš i nema dovoljno hrane, pogotovo zato šta su in krave svete životinje, ali su se njihovi servantesi dositili kako doći do hrane pa se tako jedan zavjetova da će ostatak života provesti držeći stalno jednu nogu u zraku, čim se to pročulo odma je posta guru šta znači duhovni učitelj u prijevodu trener. ljudi su ga počeli hodočastit i donosit mu hranu jerbo sveti čovik ne može ništa radit sa jednon nogon u zraku. i tako on cili život obilazi indijska sela, pošto je u onom prethodnom pojia sve šta se dalo poist, upoznaje znamenitosti indije, ništa ne radi a ima šta za poist samo zato šta drži jednu nogu u zraku, ka i golubi, tice nebeske, biće od nji i dobija inspiraciju.

e onda se to pročulo na zapadu pa su neki gurui, treneri jelte, postali gastarbajteri i ošli na zapad u potrazi za boljim životom. u početku je to bilo na poziv oni šta su u potrazi za svojim ja proputovali indiju, a poslije su postali indijski izvozni brend. no, kako to obično biva kada leptir zamahne krilima u indiji onda se to proširi na cili svit i ubrzo skuže da ne moraju uvozit indijske gurue nego da i oni imaju potencijala samo je nasta problem u licenci, jer ako se nazovu guruima onda moraju plačat licencu indiji a to znači odliv sredstava pa su sebe nazvali životnim trenerima ilitiga life coach ili tim building coach a ima i oni šta vole da ih zovu consiliere. e ti trenera se namnožilo ka golubova po gradovima samo letaju okolo a narod i hrani ka atrakciju, to šta izaseru sve di slete nema veze, uvik će se nač onih koji zbog vlastitog preživljavanja moraju počistiti njihova govna.

16.01.2018. u 17:01 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.01.2018.

tradicija

pa kako san i naznačija da ova tema upada u rubriku hobi tako ću je i ja razmotrit iz hobija.

daklem, tradicija je nešto šta se vuče godinama, desetljećima, stoljećima, milenijima, čak i kao takva stalno stvara probleme, a stvara probleme samo zato šta glupost ljudima ne dozvoljava da razmišljaju nego da ka majmuni ponavljaju naučeno, čime bi se mogla potvrdit darvinova teorija da su ljudi nastali od majmuna, u šta ja baj d' vej ne virujen jerbo je to još jedno tradicionalno shvaćanje kojega je netko u prošlosti postavio kao mjerilo i to samo zato šta se prvi usudio to iznjeti, dakle darvin kao takav je prekinuo tradicionalno shvaćanje postanka čovjeka i napravio radiklni zaokret u knjizi postanka, a ujedno i postavio sebe kao autoritet u tradicinalnom shvaćanju postanka čovjeka, s čime se ja ane slažem.

ali jebeš darvina, teza mu pada u vodu na samom početku jer se pokazalo da svijet ne baštine najjači nego najprilagodljiviji, što opet ruši mit o tradiciji, a čime svjedoči i selo u nekoj vukojebini bez obzira di se u svijetu nalazilo. di god zaviriš u ta sela vidit ćeš da su ukurcu baš iz razloga zato šta se drže tradicije. svaki onaj koji se nije mirija sa zatucanosti pobiga je iz sela. i onda se danas ovi naši pametni demografi pitaju zašto odumire selo? pa odgovor je vrlo jasan. uvela im se struja pa su mogli slušat radijo i gledat televiziju iz čega su zaključili da postoje i drugi svijetovi i odjebali tradicionalni načim življenja u kojem nisu mogli ni pisnit jer je padre familias reka da to tako ne more jerbo to nije tradicionalno, a ako se i učini, ko će podnit sram od strane sela. pa su to onda ovi šta su tili mislit svojon glavon sve to odjebali i ošli u veće selo jerbo će sram biti manji ako neki kurac i zajebu. eklatantan (jebate, nisan ni zna da baratn nekin ričima) primjer toga je nikola tesla. jebate! čovik je izmislija struju i osvitlija cili svit a njegovo selo je dobilo struju pitaj boga koliko godina iza njega, šta oče reč ostalo u zabiti. isti je kurac i sa henri fordom koji je izmislija pokretnu traku. da nie izmislija pokretnu traku danas bo svi vozili rojsrojseve koji se i dalje rade na tradicionalan način, a to pak znači da bi vi dragi blogeri vidili kurac od auta i još bi se vozili biciklima sa pomočnim motorom ka i u kini 90-tih godina prošlog stoljeća.

e, ali najače pizdarije dolaze, od strane tradicije, kada je u pitanju pripremanje hrane. tu se brale lome koplja ka na vaterlou. jebate, aj ti reci nekoj domaćici da se ono šta radi i šta je radila njena mater, koja je to naučila od svoje matere, a prenosi se od njene matere već pokoljenjima nije tako kako ona radi nedo da more bolje i jednostavnije. ako tako nešto kažeš steka si smrtnog neprijatelja, opet po tradicionalnoj osnovi, do kraja života, pogotova kada je pripremanaje pašticade u pitanju.

ovi dana od blagdana svi su nabavljali ono šta će, na taj sam svečani dan, ponudit svojim bližnjima na degustaciju. ja sam recimo spremija vepra, a šefika ispekla janjetinu, primitivna spiza za jednostavne ljude, e ali, dok san ja tako uzima sušenu brusnicu za vepra u tomija tako je i jedna baba vukla svoju unuku po dućanu u potrazi za suhim šljivama, vukla ju je zato šta unuka vozi auto, a da se unuka držala tradicije nika baba nebi vidila tomija, no sva srića nije tako. e ali, baba gleda šljive i kaže kako ove ništa nisu dobre i da bi tribalo ić na pazar kupit šljive je oni tamo imaju one prave, domaće. je moš mislit šta su domaće! te domaće moš nabavit samo u sime iz donjeg lapca, ove su sve izvađene iz kontejnera iz turske pa ti je isti kurac di i kupuješ. e ali, evo ga na opet, šta će babi šljive? hehe, tu već triba poznavat demografiju i filozofiju. dakle baba sa unukom, u dalmaciji, kupuje šljive koje su jon sve u kurcu, ali šta sprema? sprema pašticadu! ali nije to sve! postavlja se pitanje jel unuka od ćere ili od sina? zaključak je da je unuka od ćere jer se baba nebi toliko trudila i sekirala okolo šljiva da joj je sin u pitanju, naime on je već navika na njenu 'tradicionalnu' pašticadu pa se nema šta dokazivat, ali kad je zet u pitanju onda ta pašticada mora ispast savršenija od njegove matere. e ali pazi sad! pričan ja to šefiki, a ona će, 'a jebate ko to više stavlja suhe šljive u pašticadu! ništa ti ja ne virujen u te stare ricete. tako sa ja čitala i ricetu od moje pokojne babe za pašticadu u kojem piše 'kol'ko mesa tol'ko masti', a jebate diš stavit tri kila masti u pašticadu!!!???' bajd' vej , ja neznan koji se kurac svi brče sa ton pašticadon, još se i posvade na mrtvo ime kad raspravljaju o recepturi pripreme, neš ti jela, ako je sa šljivama onda je puno slatko, ako nema šljiva onda je stupavo, jerbo nema dovoljno šuga, a šug in triba jerbo nisu uzeli pravi komad za pašticadu, pošto je oni pravi duplo skuplji od zamjenskog, pa onda umisto goveđeg frikandoa ili ruže uzmu juneći but ili plečku za koje triba puno više šuga.

no ipak, u nekim stvarima se triba držat tradicije. rečimo npr. šefika je spremila janjetinu u škrovadi tako da prste polišeš, ali isto nije ka ona sa ražnja iz perlice šta se topi u ustima.

08.01.2018. u 10:01 • 14 KomentaraPrint#

srijeda, 03.01.2018.

vepar

sad kad smo se lipo iščestitali i kad su prošle ove pizdarije oko nove godine i ini događanja koja uključuju blagdansko raspoloženje možemo se vratit u kolotečinu i napravit jednu retrospektivu minulih događanja.

daklem, vako. freš je objavija da ide na 36-satni post. ostatak blogo zajednice se, kako to i priliči demokratskom društvu, oma priključija sa izrazima podrške napačenom frešu pa je domeniko objavija post sa praznin pijatom šta pari ka šešir od don qiota okrenut naopako, a rodica mela mu je savjetovala da pije čaj od divlje trešnje uz plam svijeća, samo neznan još šta joj znače one sviče, jesul to karmine za ono šta je pojia ili upozorenje njemu samom glede posta. kako bilo svima triba bit jasno da se u dane svetkovanja ne triba prežderavat jer morete završit ka freš, a da bi ste izbjegli neželjene posljedice postblagdanskih tegoba triba se rasporedit, šta oče reč da netriba proždrat sve šta je na stolu nego da ostavite nešto i za sutra.

s prvim danima nove godine gradonačelnik je objavija da će struka rješit problem vepra koji se oko božića pojavija na marjanu. jerbo on ka gradonačelnik nemore izdat dozvolu za odstrel vepra pošto marjan nije lovno područje, a i da to ne bi bilo korektno prema ljubiteljima životinja koji se bore sa skidanjem viška kila koji su se nakupili poslin blagdanske žderačine. neznan šta će to struka riješit ali predmejavam da će se odlučit na humano preseljenje. šta znači, nečemo ga ubit mi nego neko drugi, šta u konačnici znači da će vepar završit u loncu na nečijem stolu. oni osvišćeni će se grozit, i dok se budu tako grozili će u udruzi za zaštitu životinja kusat pršut ili će sastanak održat u perlice o trošku udruge.

kako bilo, šefika je danas izjavila da se za blagdane nije udebljala niti kila šta je mene jako obradovalo jer neću morat slušat kako nema šta za obuć, a to pak znači da je blagdanski stol bija odmjeren, ničega previše, ničega premalo, a opet svega srcu drago. janjetina se uzela još prije božića kako bi se izbjegle velike gužve, vepra sam uzeja smrznutog iz humanih razloga i podrške društu za zaštitu životinja, kapulicu san ubra u vrtlu iz biološkog uzgoja, kapulu i brusnicu san kupija u tomija iz htvatskih farmi ka i pršut i pancetu, sir je također domaće proizvodnje ka i kumpir, jedino je poma pasata talijanska.

na silvestrovo smo šefika i ja ošli na vikendicu ispratit staru i dočekat novu, jer se otamo najbolje vidi vatromet, dok se vepar kuva nareza san pršuta, pancete i sira, dok smo tako kusali i nazdravljali ispračaju stare koju želimo što prije zaboravit vepar se lagano krčka u šugu od kapule, karote, brusnice, lovora i klinčića, svako malo kušava da ne bude previše soli i papra, kako nan godina nebi počela preslana, prid sam kraj, šta se poklopilo sa zadnjim minutama stare godine, dolija dec ipo crnog vina i pustija da se reducira. sa prvim minutama nove vepar je bija spreman dati svoj blagdanski obol al smo zaključili da mu je rođak u društvu svoje pratilje maligane već ispunija zadaću, platija je buletu za ručak jer je tribalo spremit njoke dok se ispekla janjetina pošto perlica za prvi od godine nije radila.

i sad nek mi neko kaže da se na ispračaju stare ne more bit umjeren!? more! samo se triba rasporedit, valja nešto ostavit i za novu :)))

03.01.2018. u 10:02 • 13 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (6)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (7)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (8)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (8)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (10)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (8)
Siječanj 2016 (8)

Opis bloga

svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima