Blog.hr

Vijesti s bloga

pon

03/25

Stvari su transparentne

Probudio sam se, otvorio oči i vidio svijet drugačije! Rendgenskim vidom! Obuzela me panika. Srce mi je luđački tuklo, ruke tresle, dlanovi vlažili, hladni srsi slijevali niz leđnu moždinu. Dahtao sam od užasa. Koji kurac, koji kurac, koji kurac, u glavi mi se vrtjela ista panična rečenica. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim kako se ništa nije promijenilo, da je sve navlas isto, samo sam ja izmijenjen, drugačiji. Napokon sam se umirio, legao na bok i promatrao suprugu. Njena lubanja svijetlila je pod mojim radiološkim, to jest fluoroskopskim pregledom: sve prozirno, savršeno uklopljeno – vilica, jagodice, prazne očne duplje, blještavo bijeli zubi. Kosa? Nestala. Koža? Nestala. Samo kost, čista i surova. Ljepota na neki jeziv način. Maknuo sam plahtu i pregledao je od glave do pete. Sada napokon mogu reći da je stvarno poznajem iznutra, pomislio sam ironično, napisao je Huc.

pon

03/25

Susret sa silinom prirode. I sa samim sobom.

Mjesto: Početna autobusna stanica ZET-ove linije Kunišćak - Vrhovec na vrhu ulice Vrhovec, radi klizišta na cesti je linija podijeljena u dva dijela i na gornjem dijelu putnike prevozi minibus

Vrijeme: Prošli četvrtak navečer, uz olujni vjetar i rijetku kišu

Što: Pola smo sata vozač i ja sami sjedili u minibusu ugašenog motora i svjetala dok je vani olujni vjetar šibao okolna stabla i povremeno nosio rijetku kišu koja je udarala o stakla vozila.

Vozač je u tišini surfao na mobitelu ... a ja sam u tišini uživao u bliskom susretu sa snagom nevremena koju sam mogao pratiti gotovo iz prve ruke u toj ne osobito velikoj dijelom ostakljenoj limenci - a opet posve suh, napisao je Nepoznati Zagreb.

pon

03/25

Podebljano tri puta

Bukowski s Wisha:

Ima tome dosta godina, hodao je uzduž duljeg zida sobe.
Od prozora prema vratima i nazad, gore-dolje, milijunti put. Isti broj koraka od zida do zida, okret za stoosamdeset na peti lijeve noge, opet i ponovo.
Izgledao je kao 24 sata Le Mansa.
Savršeno tempirani bumerang za instagram story.
Perpetuum mobile.
Jebeni začarani krug.
Izvana, djelovao je mirno. Iznutra je kuhao.
Bijes.
Strah.
Bezbroj pitanja na koja je imao, ako već ne potpun, a onda barem djelomičan odgovor, ali koja su izgledala potpuno nebitno u odnosu na jedno, kojem odgovora nikako nije znao:

Kako dalje?

ned

03/25

Neprilagođeni

U svijetu gdje većina trči za raznoraznim statusima i simbolima, pitaš se da li je "biti svoj" zaista moguće ili samo utopija...

Jer, ako si samo malo drugačiji - nisi "jedan od", uvrede, ismijavanja, poruge, podmetanja, pljuvanje... platiš malo višu cijenu.

Naravno da nije svejedno.

Ako si manjina, ma u bilo čemu, za tebe sve ostane ono nevažno, nebitno, drugi plan. Nemaš pravo birati, napisala je Pozitivka.

pet

03/25

Jedna fotografija - dvije misli

Podsjetila me ova fotografija na raspravu o boji haljine - zlatna i bijela ili crna i plava.
Tako je i s motivom na fotografiji. Krilo nekog kukca ili sjeme.
Prije nekoliko dana pripremala sam bašticu i ugledala prizor s fotografije. Prvo sam pomislila na nekog kukca ili kukčicu. Zamislila sam kako je završio kukčji život. Možda ga je, u blaženom nezanju, dok se odmarao na toploj jesenjoj zemlji, dohvatio golub ili vrabac. U trenu je svjetlo i toplinu zamijenila tama i hladnoća, a krilo je ostalo tek kao prolazni dokaz života - pa makar i kukca, piše na blogu Mikitarije.

Prikaži još vijesti...