Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

26.05.2023., petak

LOŠ DAN



Nikola je natakao Mirnu na kurac i kresao je baš žestoko akrobatski, s nogu.
On ogromna lička momčina, a ona upola manja, uskih bokova, male guzice i malih sisa. Dok ju je tucao gledao je kako to čini u ogledalu garderobnog ormara.
Kao da jebem dijete, proletjelo mu je glavom.
Ali srećom Nikolin kurac nije bio proporcionalan njegovoj visini i Mirna je izvijajući se poput zmijice zbilja uživala na tom kratkom, debeljuškastom spolovilu. Polako ali sigurno kročila je ka vrhuncu.
A onda je Nikola svršio. Svršio je obilato kao bik, ostavivši je na pola puta. Otkvačio je Mirnu s rampe i iz nje se izlio po parketu.
U tom trenutku u sobu je ušao Luki. Taj ušljivi pas sam je naučio da otvara vrata. Luki je nonšalantno dotapkao do njih, onjušio sjeme na podu i počeo da ga licka. Nikola ga je opandrčio nogom.
Što to radiš ti glupi kučkin sine, zagalamio je.
Pas je odskočio u stranu i zarežao.
Hej majmune ne tuci mi psa, vrisnula je Mirna.
Tvoj jebeni pas upravo jede MOJU spremu!
Pa ŠTA? nastavila je Mirna da diže tenzije u visokom tonu.
Pa ŠTA, izbečio je oči Nikola u nevjerici.
Da, pa ŠTA?
O, itekako je ŠTA! Moja sprema nije za pseći želudac, jebemu.
Dramiš Niki, dramiš. To su samo proteini!
Nisu to proteini, to je pola čovjeka vrlo kvalitetnih gena!
Ako Luki želi jesti neka jede, reče Mirna mirno.
Nikoli se smrkne pred očima.
Isuse, čuješ li ti sebe što govoriš?
Da, neka jede, odlučno će Mirna.
E, pa neće moći, zaškrguta Nikola i brzim pokretom dohvati majicu sa stolca, baci je na pod i obriše sekret.
Mirna je bijesno gledala što čini. Iz nje samo što nije propištalo.
Ako želi jesti, jesti će, izjavila je prkosno.
Stropoštala se na tlo i raširila noge.
Dođi Luki, dođi! zazvala je psa.
Luki se oprezno približio.
Tu- tu, upućivala je Mirna psa kažiprstom.
A onda je Luki napokon nanjušio što treba da čini: zabio je njušku u Mirnino međunožje i počeo da ruje kao pravi nabrijani ptičar. Tamanio je posljednje Nikoline sprematozoide.
Nikola nije mogao da vjeruje što se događa.
Ti luđakinjo, ti prokleta luđakinjo, u muci je procvilio.
Mozak mu je uskipio. Sljepoočnice su tukle, lupale, udarale…
Ubit ću ih…
Zastravljen tim porivom, brže-bolje poče da se sprema, da navlači traperice na golo tijelo, posve zaboravivši na gaće što su stajale na kredencu. Na odlasku zgrabi majicu s poda i krene škripavim drvenim stepeništem. Silazeći čuo je Mirnu kako izazivački viče:
O DA! SAMO TI PAPAJ MALI MOJ!


Nikola priđe šanku i naruči piće. Krupni brkati pipničar nije bio iznenađen njegovom golim torzom. U svojoj dugogodišnjoj karijeri točioničara alkohola nagledao se isuviše poremećenih stvari da bi ga ovakve sitnice uznemiravale.
Svejedno, Nikola je imao potrebu da se opravda.
Smočio sam majicu, reče.
Aha, odvrati pipničar.
Da ti kažem kako, ne bi mi vjerovao…
Kako god ti kažeš šefe.
Pipničari krpom tresne muhu pa obriše šank.
Nikola strusi pivo naiskap. I pola drugog. Malopređašnja scena još mu je odzvanjala u glavi.
Da skrene misli dograbi novine sa šanka.



Nikola potom zađe na područje Crne kronike.

PRESUDA ZA JEDAN OD NAJGNUSNIJIH SLUČAJEVA !!!

Mladen T., zaposlenik Europskog parlamenta dobio je godinu dana za silovanje svojih pasa. Optužen je zbog razmjene zoofilskih materijala na mreži, pisalo je u podnaslovu.

Čitao je brzo, napreskokce, u nevjerici:

........................................ ... u pretresu stana policija je pronašla dva potpuno dezorijentirana i ispaćena psa pasmine Rhodesian ridgeback, od kojih je ženka Josephina III imala stidnicu prepunu rana…
......................................................................................... … mnogobrojne prljave razgovore na hrvatskom i engleskom vodio je šaljući fotografije pasa u seksualnom odnosu s nepoznatim muškarcima…
............................................................... … s ciljem zadovoljavanja polnog nagona Mladen T. seksualno je općio sa svojom kujom Josephinom III kojoj je uskraćivao vodu i hranu…
............ …želio je postići da ženka prihvati tjelesno maltretiranje bez da se brani. Prema mišljenju vještaka, ona je morala birati između bolnih povreda i moguće smrti od dehidracije i gladi…
............................................ … Mladen T. je remetinečkom istražnom zatvoru proveo tek dva tjedna.

Nikola ponovo osjeti kako mu mozak vrije. Sljepoočnice su tukle, lupale, udarale. U lubanji, ovog puta, nešto puče.
Otisne se od šanka i usmjeri natrag ka Mirninoj kući.
Pozvoni na vrata.
Mirna otvori. – Ti prokleti kurvin sine, gubitniče, bolidu, kre - - -
Zaboravio sam gaće, presječe on salvu uvreda i tresne je pivskom bocom po glavi. Jednom, dvaput, triput.. deseti put…
Na međukatu se pojavi Luki. Instinktivno osjeti da nešto nije u redu i dade se u bijeg. No Nikola je bio brži, sustigao ga je u dvorištu i umlatio bocom, također.

Na sudu se Nikola branio šutnjom. Na pitanje zašto je počinio taj jeziv zločin kratko je odgovorio:
- Bio je naprosto loš dan…



- 12:21 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

24.05.2023., srijeda

NIJESAM TAJ, DUŠO



Pođi s moga prozora
brzinom što po volji nek' ti je
Ja nijesam onaj kojeg tražiš, divojko
Ja nijesam to što trebaš ti

Kažeš, tražiš nekoga
Što za slabost uopće ne zna
Da štiti i da brani te
Bila ti u pravu ili ne
Nekoga da otvori baš vrata sva

Al, to nijesam ja, djevojče
Ne, ne, ne, to nijesam ja divojko
Nijesam ja što tražiš ti

Pođi lahko s ivice, divojko
Pođi lahko na to čvrsto tlo
Nijesam onaj kojeg želiš, divojko
Razočaranje samo nosim ja

Kažeš, tražiš nekoga
Što obećat ljubav vječnu zna
Tko zarad tebe spremno oči zatvara
Tko zarad tebe srce svoje zakračunjava
Tko spremno mre za te i još mnogo šta

Al, to nijesam ja, djevojko
Ne ne, ne, to nijesam ja divojko
Nijesam ja što tražiš ti

Pođi natrag da topiš se u noći
Iznutra od kamena građeno je sve
I traga životu tu nema
Pa svejedno nijesam ovdje sam

Kažeš, tražiš nekoga
Da te osovi svaki put kada padneš ti
Da cvijeće vječno donosi
I dojuri na svaki poziv tvoj
Ljubavnik mio za život cio, eto, samo to

Al, ne, djevojče
Ne ne i ne, to nijesam ja divojko
Nijesam ja što tražiš ti


prepijev: Johnny Huc
- 13:28 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

16.05.2023., utorak

Once upon a time in Zagabria



Prijatelju,
prošlo je 30 godina od tvoje pogibije.
Sinoć si mi prvi puta došao u san.
Jedva sam te prepoznao!
I ti ostari poput nas zemnika.

Na sebi si nosio smeđi demode kaput Ivana Krstitelja
i nisi se više bavio slikarstvom, umjetnošću.
Postao si poduzetnik.
Imao si dvanaestak zaposlenih podsobom
bravarija, metalski radovi
takovo što…

Pozvao sam te na piće u obližnju birtiju.
Provukli smo se kroz zaraslu bašču
i sjeli za prljav stol.
Uzbuđeno sam evocirao prošla vremena
no ti si bio nezainteresiran, odalečen.
Činilo se da se smrtno dosađuješ.
A onda si ustao s izgovorom da
moraš na važan poslovni sastanak.

Otišao si.
Naručio sam iduće pivo.
Nismo ugovorili novi susret.
Izmijenili brojeve.

Kako bilo, uvijek ću se s radošću prisjećati
one zime, kada smo nakon studije ženskog tijela
u zaparenoj akt sali što je vonjala na tragediju cvijeća
još satima stajali u snijegom zatrpanoj ulici.

Hladnoća je prodirala kroz tanke potplate
stopala su mrzla, prsti modrili
dah se ledio
a mi smo govorili
o crtežu, slikarstvu
i oči su nam sjale luđačkim sjajem
kao da ne postoji ništa osim tog trenutka
i te svete
.......... presvijetle
...................... umjetnosti
- 09:00 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

11.05.2023., četvrtak

MAJ



jaše me maj
pa ja jašem maju
jašem je gdje god stignem
samo mignem
i ona spremno skida gaće
samo teraj - teraj jače
skida gaće
na faksu, u šumarku, atelijeru
u maju maja lako zaboravlja
svoju vjeru

jaše me maj
pa ja jašem drugaricu zrinku i susedu vinku
prijateljicu ivanu i mašu na salašu
unda dašu dok zurim u flašu
arijanu, feliciju i željku
u inat njenom mužu veljku

jaše me maj
..........-ihajjjjjjjjjjjjjjjjjj!
..............................slušaj samo topot taj!

taj galop, grabež kroz ponjave cvjetne
potoke i rijeke proljetne
udoline plodne, oranice blagorodne
kroz šume mračne, usjeke vlažne
preko planina, curi slina
brže brže, ona rže
propinje se, njišti
trza se meso, trzaju se živci
kroz golet užarenu, kroz vrlet moćnu
i kroz našu mladost sočnu, strasnu
svijet nam je na dlanu

ali avaj, davni dani, davna sreća
ostalo je čovjeku tek da se prisjeća
bijede usne, bolni sati
tko će unatrag da vrijeme vrati?
život kao da je stao
bogami nekoć je bolje sjao
daleko je cvjetni maj
zvono zvoni, piši – kraj!
…………………………...
nikad više djeva takovih
nikad više konjanika tog!


Offenbach - Infernal Galop
- 11:49 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

27.04.2023., četvrtak

ROĐENDAN



Nina me pozvala na rođendan svoje sedmogodišnje kćeri.
- Hoćeš li doći – upitala je mazno.
Sada, ja kao solo igrač, užasavao sam se dječjih rođendana, bježao sam od njih kao vrag od tamjana. A sam Bog zna da ih je bilo mnogo jer su se svi moji drugovi poženili i skucali potomstvo. No koliko god bijah svikao na samoću, čak i donekle postao ovisan o njoj, toliko mi je već bilo dosta i kurvi i prijateljica s benefitom i djevojaka za jedan dan tj. za jednu noć. Možda je vrijeme da postanem bolji čovjek, da se skrasim, da se pobrinem za nekog osim za samog sebe, pomislio sam. Pa rekoh:
- Doći ću.
Ninu je pristanak doista razveselio.
- Što da kupim? Kakve darove voli tvoje dijete – zatražio sam smjernice u tom stranom svijetu.
- Ah, ona ti je mala frikuša, poput Lidije iz Bubumira, znaš film, zar ne – reče Nina ponosno.
- Recimo da znam…
- Mrzi Barbike i slične gluposti. Voli divlje, otkačene darove…
- U redu pokušat ću naći nešto – rekoh misleći: uvijek se mogu izvući pod izlikom da sam na treningu uganuo nogu.

Dok sam kročio prema trgovini dječjih igračaka oblio me hladan znoj. Zapetljavaš se stari moj, zapetljavaš, govorio mi je unutarnji glas.
Ušao sam dućan i razgledao ponudu. Oko mene su bili neki drugi, drugačiji ljudi. I oni su kupovali igračke. Činili su se upućeniji pa sam osluškivao što govore. No nije pomoglo. Bili su to redom kreteni s kretenskom djecom koja su poput pijanih kapucina i makakija haračila dućanom. Neka stara purgerica jovankine frizure podučavala je pak trgovkinju da se puzzle ne kaže pazle, već pucle. Kako god, važno da se mi razumijemo, odgovorila je ženskica ne abadirajući isuviše prosvjetiteljicu iz prahistorije.
Podosta sam vremena proveo u trgovini. Na kraju sam našao savršen poklon, barem mi se tako činilo: LUDE OČI ! naočale što na pritisak dugmeta iz okvira izbacuju ogromne buljave oči koje ostaju visjeti i poskakivati na federima. Za svaki slučaj uzeo sam i nešto normalnije, nekog retardiranog plišanca.
Dok sam čekao tramvaj u mene se zagledala beba. Nije skidala pogled.Ponovo me oblio hladan znoj.
Kod kuće sam zamotao darove u blještavi ukrasni papir. Zamatao sam dugo. Polako.
Potom sam suknuo rakijicu. Pa još jednu. I krenuo.

Na rotoru se frajer s Audijem za dlaku zabio u mene jer sam prikočio pri ulasku u kružni tok što iz predostrožnosti (iako na vidiku nije bilo automobila) što iz podsvjesne želje da otegnem dolazak kod Nine. U zadnji se čas prebacio u susjednu traku i sa sto na sat projurio pokraj mene. Nakon toga mi je zapriječio prolaz. Bijesno je izišao iz auta. Bio je krupan, nabildan, živina žestoka, bez vrata, ćelav, mafijaš po svoj prilici. I ja sam izišao iz auta. Nije me bilo strah. Više me je bio strah dječjeg rođendana. Ako si spreman otići na dječji rođendan, spreman si na sve.
- Jesi li ti normalan – zaurlao je.
- Ja? – rekao sam mirno. - Ti si taj koji je neprimjerenom brzinom ušao u kružni tok, Juriću!
Krenuo je da mi zada udarac. Stao sam se u gard. A onda je na šajbi zamijetio PRESS. Velika izdužena crna slova na žutoj pozadini naprosto su vrištala. Naljepnica je ostala od prijašnjeg vlasnika. Već se u nekoliko prilika pokazala korisnom.
Krkan je zastao. Želio je eksplodirati. Njegov mozak kalkulirao je sve ishode. Na kraju je prevladao razum. Nije želio u novine, nije želio u zatvor, moguće je kod sebe imao i drogu, puno droge…
Prijeteći je podigao prst.
- Jebi se – prosiktao je, vratio se u auto te uz škripu guma nestao na horizontu.
Nastavio sam kao da se ništa nije dogodilo.

Pozvonio sam. Nina je otvorila vrata.
- Došao si – ozarila se kada me je ugledala. Zdušno me kušnula.
- Jesam, uspio sam…
- Dođi.
Ušli smo u dnevni boravak. Bilo je tu društvance od dvanaestak ljudi. Predstavila me kumovima, prijateljima, sestri, bratu, šogorici. Mahnuo sam iz pristojne udaljenosti. I djetetov otac, Ninin bivši muž, nalazio se ovdje. Ou šit, pomislio sam, ovo je neugodnije no što sam mislio. Ustao je s barskog stolca i prišao. Gromada, pripadnik specijalne postrojbe MUP-a, toliko sam znao o njemu. Pružio je ruku.
- Mile – predstavio se.
- Huc – rekao sam.
Stisnuo mi je ruku, jako – najjače – čisto da se zna tko je ovdje glavni.
Dotrčala je djevojčica u crnoj winona ryder style opravici. Bilo je to bistrooko, pametno dijete, bez dvojbe.
- Zdravo Nena – rekao sam.
- Bok – reče dijete.
- To je mamin dobar prijatelj – pojasni Nina.
Da, mamin dobar jebač, rekoh u sebi.
- Ovo je za tebe…
Pružio sam vrećicu sa darovima.
Odmah je započelo čerupanje ukrasnog papira. Prvo je naišla na retardiranog čupavca s kojim je bila vidno razočarana. No kada je našla LUDE OČI na licu je osvanuo zlicasti smiješak.
- Hoćeš li večeras prespavati ovdje – ispalila je kao grom iz vedra neba.
Đizus, smrznuo sam se. Otkud joj to? Kako je znala da sam već spavao ovdje? Da sam trošio njezinu mamu temeljito? Po mirisu? Ili je mama na telefonu govorila ono što ne treba? Oh Bože, kakav neugodnjak! Kakav jebeni neugodnjak!
Pogledao sam Milu. Lice mu je bilo kameno, bezizražajno.
- A ne, nikako – odvratio sam s kiselim osmjehom na licu, ugrizavši se za jezik da ne pitam zašto tako misli.
Ostatak večeri je prošao manje-više u normalnom ozračju.
Kada sam kasnije razmišljao o tome, sjetio sam se da djeca znaju sve. Barem sam ja znao. Tko koga, kada i s kim – sve je to meni bilo jasno iako na površini nije bilo ni najmanje naznake što se zbiva. Tko koga ne podnosi, prezire, mrzi… tko vara, tko krade, tko laže… znao sam bolje nego Udba. Kasnije su me naučili da ne vjerujem šestom čulu, da ne vjerujem intuiciji već samo racionalnom umu. Pa sam tako slijedeći racionalan um, vrlo brzo - iako je seks bio izvanredan - zahvalio Nini na suradnji i vratio se natrag u kolotečinu i carstvo neobaveznih odnosa.

- 12:13 - Vox popljuvi (13) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>