Kao nalet južine...
Događaju se dani gozbi i dani nedogađanja,
naizgled utihnu cvrčci u krošnji svijesti,
zanijemi srce, oslijepi duša.
Događa se prevara u sklopkama uma,
samoća jahačice preriom snovitosti,
tuga bjegunice iz zbilje, bijes
bezrazložne buntovnice.
Dah proljeća gasi hladnoću, sunčana
zraka zoblje zvijezde, gasi srebro
mjesečine, zora budi dan.
kao nalet južine u krošnjama proljeća
čovjek je bolero materije, jedinstven
skladatelj glazbe svog vremena.
Dijana Jelčić
|
