Potok42

subota, 16.02.2019.

bez


ni kada se glasno smije –
zaboravljajući na zapriječeni život,
nepravdu, strah i šutnju,
zanemarujući oprez, istiskujući
iz sebe gnjev, prezir i podsmijeh –
na njegovom licu nema tragova
milosrđa i dobrostivosti,
krotkog reljefa kojeg su trebali
oblikovati bliski svojim prstima i dahom.

ni kada je zamišljen i nespokojan –
opovrgavajući uskogrudnost i sebičnost –
na njegovom licu ne mogu se
primjetiti brazde grubosti i ustupaka.
samo nepomirenost s glasnicima svijeta,
ravnodušnost, tjeskoba, urukavičenost
s rukama demona nagrizajuće dosade.
iza spuštenih zavjesa njegovih vjeđa,
nedostupna znatiželjnim pogledima,
u trikou akrobate na trapezu, na nastup
uzaludno čeka ukočena životna radost.



16.02.2019. u 18:20 • 6 KomentaraPrint#

petak, 08.02.2019.

knjigovođa u tebi


dospio si u razdoblje priređivanja bilanci;
u našoj si eri utvrđivanja životne dobiti
po postupcima kojima se koriste
knjigovođe. ispituješ aktivu & pasivu,
promjene u poslovanju, primitke & izdatke.
čeka te još samo završni račun. uvrštavaš
okolnosti poslovanja sa suradnicom
u poslu. ona obožava bijelu šećernu tablu
koju naziva čokoladom, sve vidi kao
prizor za fotkanje, nikada ne polazi niti
stiže na vrijeme, ujeda (u samoobrani?!)
za srce, nikad nema knjige koju baš traži,
ne tvrdiči dok plaća, rastrošno dijeli pohvale,
darežljivija je od većine. knjigovođa u tebi
konačan zbroj vaših uspjeha & neuspjeha
ne zna uskladiti. zato poslovanje ide dalje
kao kretanje i promjena imovine postojanja.



08.02.2019. u 19:49 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 31.01.2019.

mrlje na tišini ništavila


najzad.
ali do knjige će doći
smanjivanjem broja pjesama;
do konačnosti cjeline
stići će odbacivanjem stihova.
i učini mu se kao i beckettu
kako je svaka riječ
nepotrebna mrlja na tišini ništavila.

napokon.
ali odabrana tumačenja
sebe u svijetu i svijeta u sebi
gube dah u neprestanoj utrci
s ogledalom vlastitosti.
pomisli je li poslušao ciorana:
piši knjige samo ako ćeš u njima
reći stvari koje se ne bi
usudio nikom povjeriti.


31.01.2019. u 17:19 • 9 KomentaraPrint#

petak, 25.01.2019.

graničari i osvajači



u nama u isti mah postoje
i graničari i osvajači,
jer granice su pristrane;
čuvamo ih i pomičemo
kao godine kao snove.
zadajemo si granice,
postavljamo ih
i prelazimo.

Za dragu glamuzinu
u pjesmi stari gospodin koji
ju je ševio,
čovjek od 60 godina
starac je. graničar u meni
se buni, a osvajač likuje.
do granice i preko granice
ograničava nas bezgraničje.

granice snova su
njihova tumačenja.
sanjao sam svog oca.
u snu je, obratno
nego na javi, zabrinutiji
od mene; ne mogu naći
svoj automobil ni ključeve.
graničar u meni zadovoljava se
tumačenjem sna, osvajač bi ga
nastavio, potražio nestalo, izgubljeno.




25.01.2019. u 18:46 • 19 KomentaraPrint#

petak, 18.01.2019.

Opscenost


Opscenost su škare za bodljikavu žicu
kojom je ograđen logor za porive;
skaredno je izložak u muzeju uzvraćenih veza;
prosto je istina koja oslobađa i sloboda koja ne laže;
razvratno je skladnost, posljednji kamenčić
u mozaiku- vjernom portretu pobjede nad dopuštenim.
Opscenost je osnovana neočekivanost, udar, probijanje…
kao gnjev prevarene žene u Danima zaborava
Elene Ferrante: Zamislila sam je kao zrelu ženu
sa zadignutom suknjom u zahodu, on na njoj,
rukama joj obrađuje znojne guzove
i gura joj prste u šupak, pod je klizav od sperme
.
Opscenost je najtočnija definicija života.




18.01.2019. u 17:21 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 10.01.2019.

zaštititi se od samog sebe


Volim potoke i zvuk koji proizvode.
I jarke na čistinama i poljima, prije
nego što se dospiju pretvoriti u potoke.


Raymond Carver: Gdje se voda spaja s drugom vodom


na božićnoj večeri kod starog prijatelja,
od puno dobrih jela, trpeza se savijala.
(tako bi, opisujući obilje jestvina, pretjerivao
mamin bratić, ivan tomac, kalendarotvorac).
poslije večere razmjenjivali smo preporuke
o potrebi da zaštitimo tijela od samih sebe,
od mračne žudnje da se za lošim povodimo.
- treba se kloniti piva i kolača, davao je savjete
pribrani poznanik koji svoj šećer drži na povodcu.
- pij vino, a kolače prepusti svojoj zdravoj ženi.

sutra ujutro svratio sam do svoje rodne kuće
u malom parizu. iza dvorišta, prekrivenog
ispucalim betonom i poluživom mahovinom,
nalazi se vrt, mamin vrt, kojeg je tata
u ljetna predvečerja izdašno zalijevao.
vrt je zaravnat, odavno zemlju nitko ne siječe,
a trava ga je, voljom novog stanara, sveg prekrila.
stajao sam bez riječi i prisjećao se lijeha
prepunih velikih, mesnatih, džombavih rajčica,
odlučan zemlji vratiti rahlost, koračati nasadima,
oživjeti mjesto koje se savijalo od ljubavi.




10.01.2019. u 18:40 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 02.01.2019.

novogodišnji korov


valjaju se oko nas
poput kotrljajućih grmova
na divljem zapadu -
novogodišnje želje.
preplavile su naše umove -
svoju obećanu zemlju.
nagonske i razumske,
neusiljene i proračunate,
beskorisne i podobne-
otporan su korov,
mrtvi otpad nasilne sorte
koja se širi tlom opstanka,
a nosi ih vjetar užitka.


02.01.2019. u 17:53 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.12.2018.

treptanje


u jednom trenu oku mi se otkriva kočija,
konji, sjedalo za livrejiranog kočijaša,
uzde, kovčezi na krovu, utor za bič,
a odmah u drugom, na istom položaju
vidim prašnjavi auto istrošenih guma,
izgrebane karoserije, zaprljanog vjetrobrana,
polupanih farova, udubljenih sjedišta.

što je istina u pogledu između treptaja?
koji opažaj djeluje na prosuđivanje,
koji me zor poziva na putovanje, odlazak,
koje me poimanje čini vozačem ili putnikom?
stojim i trepćem kao da imam trun u oku.


27.12.2018. u 16:22 • 5 KomentaraPrint#

petak, 21.12.2018.

starci


ometu ih u prolazu, uznemire sjećanjima,
izazovu ispraznim ponavljanjem
da je sve prošlo, da je sve gotovo,
da dolazi potpisivanje predaje, kraj bitke,
i da se trebaju pomiriti s neizbježnim.
možda ih se usude zlosutno omalovažavati,
podrugljivo podsjećati na opomene ništavila,
zato što ih nanjuše da zaudaraju po plijesni,
zato što ne čuju disanje njihove zadrijemale nade,
zato što ih vide kao olinjale, premlaćene pse?
naglo odstupaju, povlače se u neredu,
kada primjete da prikraćenima funkcionira um,
da iskustvom mogu usporiti istjecanje krvi,
da poraz ne stupa na snagu do posljednjeg izdisaja.


21.12.2018. u 18:00 • 9 KomentaraPrint#

petak, 14.12.2018.

nevidljivi


buđenje je zazvečalo kao otključavanje
zatvorske ćelije. svanuće glasno zaustavlja
košmare, tlapnje, šetnje izvan samog sebe.

ceremonija prilagođavanja svjetlosti jutra
usklađena je sa svojstvima koja je zadobio,
praktična je, prikladana, korisna, opravdana,
usuglašena s pripremama za susret s gradom.

izlazeći iz stana, niz 39 glatkih stepenica,
pomisli da se ne bi iznenadio ugledati
cjepače karata pred ulazima u dvoranu
grada-živog teatra u kojem se istovremeno
izvode tisuće predstava. glumište miriše
na štrucu toplog kruha, i on odsjeca krišku;
presvlači ju mašćom uvježbane smjelosti
da ne zauzda svoju otvorenu zamisao osvajanja
slobode na području osame. sve do nužnog
povratka u stalni boravak, on, publika i glumac,
pohlepno odgriza zalogaje užine od tumačenja.
penje se uz 32 stepenice, preskače ih ponesen
hodajućim promišljanjima o ulozi nevidljivog.



14.12.2018. u 18:05 • 6 KomentaraPrint#

petak, 07.12.2018.

naš brat prosjak


svakog, i prehladnog dopodneva,
sjedi na malom komadu stiropora
u udubini podrumskog prozora
dvokatnice od kamena,
pored raiffeisen banke –
i prosi. naš suhi, tamni brat.
šuti, ne dosađuje, ne zaziva
uspavane savjesti prolaznika.
samo kad bi pokatkad naišli
njegovi. teško bi podignuo pogled.
jednom ovog ljeta, ubrzo nakon
što sam mu dao kovanicu,
vidio sam ga kako sjedi na terasi
kafića pored obližnje tržnice
i zasluženo ispija hladno pivo.
sjetio sam se freudove dosjetke
o prosjaku koji je na upozorenje
darovatelja da novac koji mu je dao
ne potroši na alkohol, odgovorio –
briga te na što ću potrošiti svoj novac.
naš brat sjedi, prosi i svojim tijelom
govori nama koji prolazimo mimo njega –
briga vas kako ću potrošiti svoj dan i život.


07.12.2018. u 12:03 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 28.11.2018.

praznina


1

vrijeme razara sve zamisli
o životu kao hranjivoj
tekućini u spojenim posudama
za skladištenje opstanka.
kada se iscrpi arteški bunar,
kada nestanu podzemne strasti,
cijevima potrošenih godina
kola antiutopijska praznina.

2

s okolinom me najednom
ne povezuju ni odveć usporeni,
izmaštani vicinalni vlakovi,
u čijim sam rasklimanim
vagonima mogao otputovati
od praznine izdvojenosti.

3

umrla je iznenadno, u snu.
moja neumorna znatiželja.
njen bezoblični leš praznina je
koja raste i nepovratno oduzima
sadržaj ukupnosti značenja.






28.11.2018. u 09:20 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 22.11.2018.

prema podnožju i niže


I

bio je edmund hillary i tenzing norgay
na svom vlastitom mount everestu,
iako su mnogi sudjelovali
u toj ekspediciji jednog života.
dok silazi piše sjećanja i najave
neizbježnog - kako će prispjeti tamo
odakle je i krenuo- ispod podnožja.

II

mnogi ne podnose uspjehe drugih,
ne mire se s njihovim boljim rangom.
uvažavaju prednosti rođenjem dobivene,
ali preziru uspješne što gaze ljude,
uz opravdanje da nisu zakočili,
jer su pregaženi htjeli preko ceste
na neoznačenim pješačkim prijelazima.

III

gužva može goditi kao izlika za
bespomoćnost, kao oslonac za grubosti;
komešanje može uznemiriti kao ograničenje,
uplašiti kao red koji se ne može shvatiti.
pometnja uzima i daje, guši ako ustraje.
metež troši kisik strpljenja i samoodređenja,
smetenost treba osamljivanjem provjetriti.


22.11.2018. u 18:51 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.11.2018.

desant zime


ove godine zima ne dolazi
u slobodnom padu;
spušta se iz visina bez žurbe,
stiže s padobranom.
ne nadajte se njenoj milosti,
vi zimogrožljivi, zavarani toplinom.
posjeduje dovoljno jakosti i vremena
za ostvariti sve svoje hladne prijetnje.
kasni zima na susret sa zemljom,
a nagovještaji njene premoći,
znakovi njene vlasti,
već su stigli, već su tu -
kao tiha modrikasta jutra
odjevena u studenu vlagu, u magle,
kao večeri s nebom obojanim tirkizom,
kao nisko sunce, kao umukle ptice.
živahna svježina upozorava
da će umjesto rose nahvatane
po nebranjenim predmetima,
prispjeti mraz, inje, slana,
da će meku vodu zamijeniti led,
da će u mračne, opustjele vrtove,
u odrvenjelu crnu zemlju,
s natrulim lišćem jestivih biljaka,
biti utisnuti bijeli, ledeni inkrusti.
zima je strpljivija ove godine,
hladnokrvna u čekanju, unekoliko zlurada;
ne žuri zaposjesti ono što joj pripada
u ritmičnoj vrtnji vremena.
zima će nezadrživo sići; dočekat će ju
raspršene obrambene snage:
žareće peći, rukavice, smijeh djece,
perine, hrana za gladne ptice, lavež,
vatre u poljima, mačke na krovovima,
neobrane jabuke u vrhovima krošnji.
padobranski desant zime neočekivana je
strategija vječnog vraćanja istog.



15.11.2018. u 17:34 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.11.2018.

umrijet ćemo sami


Niste usamljeni što ste sami,
nego ste sami zato što ste usamljeni.

Svendsen


njegova mala očekivanja pobudila je
fotka golemih šipaka donesenih
s jadranskog otoka, susjedi na poklon;
dobio ju je kao dokaz da su doputovali,
kao ležernu meku koju je trebao zagristi
krhkim zubima neutažene usamljeničke gladi.

pasivan poput pipa u velikim očekivanjima,
stvorenog u mašti depresivnog dickensa,
zadovoljan snimkom, radije je izmišljao prilike,
bez želje da iscijedi svježi sok zadovoljstva
iz ploda susreta i razgovora o poeziji života.

nedostatak odgovornosti i napora bliskosti
sprječavaju ulazak u grotlo potpunog užitka,
i on liže plošni klitoris nestvarne stvarnosti,
jedini nadomjestak potpunosti i rizika prisnosti.

o tome da su se treći dan vratili na svoj otok,
ni ne spomenuvši ga, upoznala ga je vlasnica
fb profila, susjeda neugasle spolne fiziologije.

ozbiljno shvaća neozbiljnost, ne uklanja teret kajanja,
i tako pleše na žici između nade i ogorčenja, kao pip.

slični nam ne mogu pomoći; umrijet ćemo sami, kaže pascal.





08.11.2018. u 08:50 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 31.10.2018.

gnjev


I

atentat bez predumišljaja
na poklisara uzdržanosti,
prekid ugovora o sustegnutosti,
nepriznavanje diplomatske prigušenosti,
munjeviti rat za pomicanje granica.

II

s lanca pušten oštar pas
za obranu i za napad, zbog neotporne
neizvjesnosti i poraza i pobjede,
keženje zubi životinje koja ne shvaća
kako i čuva i oslabljuje.

III

eksplozija nezrelosti,
provala požara koji pougljenjuje kožu
rasuđivanja, razaranje utvrđenih
pravila vladanja na pozornici ravnoteže,
brzi raspad sporazuma o nenapadanju.

IV

duel neplaniranog krivca i osvetnika
bez sekundanata, bez nadzora,
oslobađanje od izigranosti,
zadavanjem poniženja, bola, uzljeda,
nasilje za opstanak, opstanak za nasilje.






31.10.2018. u 08:16 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 24.10.2018.

Kopriva


U zaraslom jarku, u ljutoj zimi,
spletena s umrlom travom, uvela,
kopriva pokazuje kako kostimi
služe da bi se očekivanja zavela.

Pamtim ju zelenu, prijeteću, u cvatu,
trgao sam ju blago za čaj, za jelo.
Ipak, zazirem i od suhe na dohvatu,
i moja ruka smotrena je, uz tijelo.

Lišena života, razoružana, kopriva
izaziva podozrenje; ugled čuva žara,
ne postoji osoba koja nije obazriva,
na ruci da se ne sjeća njenih požara.




24.10.2018. u 19:56 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.10.2018.

ni ogledala ni jeke



pustoš širi anhedonija,
zloćudna novotvorina u
njegovoj zbunjenoj glavi
i načetom srcu;
buja kao pjena za brijanje
kada se prstom oslobodi iz tube;
prekriva smjesa njegov obraz
zdravog osjećaja zadovoljstva,
prikraćuje mu doživljaj užitka,
u pustom prostoru
i obesmišljenom vremenu
bez ljudske prirode i prirodnih ljudi.
osjeća se kao astronaut
izgubljen na marsu,
kao robinson crusoe
na tropskom otoku,
kao tom hanks u cast away.
ni ogledala ni jeke
ni čamaca za spasavanje,
samo udaljenosti,
i prividna globalna mreža i poruke.
ignorira ignoriranja, ali i otklanja
ponude pomoći oko samopomoći
za jačanje volje, unutarnjeg mira,
s ufanjem u moć tvorca
koji kreira, spaja, zatire pustoš,
čuva duše svih zabludjelih,
budi zaspali osjećaj uživanja...
i nitko od tih ponuđača lijekova
idealizma i oslobođenja,
iz svojih skučenih božjih apoteka
ne uočava kako anhedoniju
pouzdano otklanja i pustoš smanjuje
rad i novac, pa mu ih i ne nude.
posao i honorari su posljedice,
a ne uzroci bolesti, nadmeno tvrde
dok se nalaze s onu stranu praznine.



18.10.2018. u 17:29 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 10.10.2018.

zatečenost


juri novinar ulicom
za vrućim vijestima,
na crnim izvještajima,
ususret brzim obavijestima.
u posljednji tren
primjeti me
i sjeti se pozdraviti.
za njega sam podlistak
u tri dugačka nastavka
o zlatnoj groznici na aljasci.

komentator o temama
iz kulture i politike
našeg grada i domaje
sam sebi kuha ukusna jela,
poslastice u kojima uživa
kao u omalovažavanju i
vrijeđanju gradonačelnika.
kada sam ga upitao
što će si danas skuhati,
on mi je znatiželjnom
odgovorio kako ne zna,
da će samog sebe iznenaditi.

privržen ge plusu,
antidruštvenoj mreži,
nadprosječno maran,
u svom krugu utjecajan,
samoproglašeni influencer
sa žaljenjem dočekuje najavu
upokojenja te mrežne
podvorbe za njegovo
javno isticanje.
nestat će prijateljstva,
izgubit ću poklonike,
žali mi se;
kao da se o sahrani
srodstvenika radi,
kao da će se
pokopati budućnost.




10.10.2018. u 19:48 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.10.2018.

I ona živi na brdu



Partibrejkersima

Dani joj uobičajeno prolaze
i svi pitaju za nju;
svi misle da je pametna,
svi misle da je pametna.

S njenog brda ne vidi se grad
zbog smjelosti magle da zaustavi
pogled na skriveni kaos;
prozirnost i obojenost su u njoj.

Moli se panteističkom bogu,
ponavlja ja sam svi, svi su ja;
tamni ponor godina zatrpala je
znamenjima činjenja i uspomena.

Radost je ukras njene pomirenosti
s budućnošću, zadovoljna je sadašnjicom;
njeno milosrđe nije prazna jeka,
zdravlje ju čini umjerenom prema sebi.

Ona se upućuje, ubija i stvara
iz višecjevnih bacača društvenih
mreža, ona dezinficira stvarnost
gorkim zadovoljstvima sanjanja.

I ona živi na brdu, fotka totale i detalje,
vrši društvene dužnosti, javno služi
idejama; rođena je da svi pitaju za nju,
svi misle da je pametna, a dani odlaze.





04.10.2018. u 17:15 • 12 KomentaraPrint#

subota, 29.09.2018.

interval, šuma, melankolija



s mutnim užitkom pokoravaš se
životu kao prekratkom izbivanju
iz bezoblične nepomičnosti u koju se
iznova, neznano kada, moraš vratiti;
grozničavo prihvaćaš življenje
kao privremeni vremenski razmak
između dva neopoziva mirovanja,
kao tvoj interval dobiven bez ugovora,
u kome se na način trgovaca
razmjenjuju ljepljivi razgovori
sa sobom o sebi za sebe,
s govorima drugih o sebi za tebe.

ne prestajući, hoćeš proniknuti
u halucinarajući slijed
zabuna, nespokojnosti, razuzdanosti,
iznurenosti, razmetljivosti, pomirenosti.
cijelo vrijeme želiš shvatiti čudnovate
omjere memle i slatkoće, monotonije
i ponesenosti, abdikacije i osvajanja –
u svojim zalihama sugestija straha i nade.

a kada povjeruješ da su odgovori u refugiju
uma prema kojem te vode zasluge i pravda,
govornici se počinju udaljavati, ogorčeno
i sve češće se osvrćeš, ostavljen i zaboravljen.
u šumi si oduvijek, a ona ne poklanja mir
potreban dvorišnoj životinji poput tebe;
tvoj interval s više zaobilaženja nego susreta,
pretrpan je srušenim stablima melankolije,
smanjen ponorima prešućivanja obilaznica.






29.09.2018. u 16:52 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 19.09.2018.

Šetnja oko jezera Petnja



1
Ispred osamljenika
jezero zapljusne obalu;
on čuje: kako si druže.

2
Tragovi znoja
košulju lišavaju nedužnosti;
otisci krivice sramote ju.

3
Šaran u rukama ribiča
ne zna da je objekt fotografiranja;
praćaka se bez osmijeha.

4
Gubio se u
nepoznatoj vodi; nisu mu
pomogle poznate ruke.

5
Na kraju obilaska
shvati da jezerska udolina
nema početak.




19.09.2018. u 06:42 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.09.2018.

milostivi dan


danas je dan bio iznimno milostiv. zaodjenut plaštem,
satkanim od suhe topline i blistave svjetlosti,
bez zadihanosti je odnio pobjedu nad tamom tuge
smještenoj u borama nespokoja i samotničkim
odricanjima zaustavljenih. obodrio ih je da poput
nezaštićenih migranata izdrže svoja duga premještanja
pored antagonističkih čuvara nametnutog pravovjerja,
da ustraju u spriječavanju spriječavanja prelaska granice
prema teritoriju bez straha od žrtvovanja jednog od mnoštva.

i ti si migrant koji čeka pred granicom. pod zaštitom si ovog
dana koji zapravo svečano najavljuje uvenuće ljeta;
ilegalac si i odlaziš u zaklon, na ispucalo betonsko dvorište
kuće svojih mrtvih roditelja. zemlja proviruje samo uz zidove.
dok jedeš crnoplave bobe izabele, njihov zanosni miris miješa se
u nozdrvama sa slatkastim, tamnoputim mirisom paljevine
nepotrebnih ostataka preobilja iz nedalekog vrta; mirisi te vraćaju,
u prošlost, a tišina jača njenu krhkost i prisutnost čuvstva čežnje.
kad se dan sklupča i podvine noge prije odlaska u nepovrat noći,
kada iščezne njegovo herojstvo i uloga jarko zlatne valute,
shvatit ćeš da je samoća posljednji komadić tvoje supstance.




13.09.2018. u 19:26 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 05.09.2018.

nesporazum


baudelaira su buržoaski glupani,
koji su neprestano izgovarali riječi
moral, nemoralnost, nemoralno,
podsjetili na kurvu od pet franaka,
koja se u njegovom društvu, dok su
jedanput prolazili louvreom,
crvenila ispred besramnih kipova
i slika, pitajući se kako se takve
bezobraštine smiju javno pokazivati.


a mene piskarala, fanatično privržena
obostranoj požudi s izvorima rasapa
ljudskog bratstva i jednakosti,
podsjećaju na pse i mačke puštene
na dvorište kako bi se samostalno snalazili.
mačke će preskočiti ogradu koja ga omeđuje,
potražiti miša, lokvu s vodom, spas,
a pas će zavijajući crknuti od gladi i žeđi.
škrabala su poput pasa koji samo čekaju
da im gazda nešto baci kako bi preživjeli.
i dok ugibaju ograđeni, pitaju se tko je
mačkama omogućio prevladati nesporazum.

05.09.2018. u 18:07 • 5 KomentaraPrint#

petak, 31.08.2018.

astronomija i jadikovanje


u mladićkom dobu sanjanja o putovanjima
izvan mjesta začetka, izvora i potjecanja,
prirodno ih je počela zanimati astronomija,
pojave u svemiru, mehanika nebeskih tijela,
i poezija – nesputani let u psiho sondama.

izračunali su kako bi međurplanetarni brod,
ako bi se na samom početku pogrešno usmjerio
za samo jednu lučnu sekundu, promašio mars
za oko milijun kilometara, ovisno o orbiti planeta,
i odletio daleko od cilja, u pustu tamu, u bezdan.

neki od njih danas pišu usputne lirske zapise,
samoptužbe i izgovore o tome da su njihovi
brodovi prošli pored svojih ciljeva, bez skretanja,
zbog odlaganja obveza ispravljanja pogrešnih pravaca,
prema sunovratu, prema nepovratu, prema jadikovanju.


31.08.2018. u 08:44 • 8 KomentaraPrint#

petak, 24.08.2018.

memento


poslije njegove nagle smrti,
a prije nego što će prodati kuću
u kojoj je živio bez odjekivanja
u prostoru i vremenu grada,
po šablonima usamljenika,
sestra nasljednica, razdijelila je
znancima i prijateljima svoga brata
svu odjeću i obuću koju je imao.
birani, vrijedni komadi od vune, štofa,
pamuka, samta, teleće kože, ševroa…,
natopljeni skupocjenim mirisima
koji su podsjećali na njegove
potisnute težnje o kojima se
samo nagađalo, i na davnoprohujale
uspomene koje su vodile rasapu,
dospjeli su u posjed njemu bliskih,
kao pokloni-uspomene na posvećenost
ljepoti i sklonosti k prestižnom sjaju.
za njezin performance saznao sam slučajem,
nakon što je sve neopozivo završeno;
zaobiđen sam, izostavljen, ispušten,
bez ijednog suvenira s naših zajedničkih
bratičkih pohoda u santorije sjete i snova,
možda zato što sam s njim bio
na nekoristoljubiv način više od prijatelja,
i izvan rastegnutog kruga pogrešnih idola.
ostale su mi samo fotografije na kojima odjeća,
meni prevelika, na njemu blista kao i osmijeh,
i sjećanje na njegovo navođenje baudelairea:
postoje samo dva mjesta gdje valja platiti
pravo na rasipanje: to su javni nužnici i žene.




24.08.2018. u 18:49 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.08.2018.

povjerenje, prijateljstva i usamljenost brodova



narušenost očekivanog poretka,
poremećaji u povjerenju,
pojavili su se prilikom prekrcaja
skupocjenih riječi o tajnama,
mislima i osjećajima,
s brodova na brodove naše
zajedničke privrženosti i naklonosti,
na otvorenim morima
straha i nedruštvenosti.
riječi koje smo dopremali bile su
suhe, sipke, podatne i nezaštićene,
i vjetrovi nesigurnosti i valovi izdaje
pretvorili su ih u oštre kamenčiće
sebičnosti i neuzvraćenosti.

nepovjerenje je udaljilo brodove,
promijenilo putne planove i odredišta,
osujetilo razmjenu i potrebu zbližavanja.
prepušteni sebi samima, odveć oprezni,
manje ranjivi, iznevjereni, zatvoreni,
neizloženi rizicima povjeravanja,
ali bez novih prilika za dokazivanje –
ćutimo nezavisnost i usamljenost,
ograničenost davanja svojih dragocjenosti.
iako imamo potpune sebe,
iako smo slobodni od uzajamnosti,
još uvijek na palubi pronalazimo
suhe, sipke, podatne riječi prijateljstva.






16.08.2018. u 19:16 • 7 KomentaraPrint#

petak, 10.08.2018.

iz arhive ratnog snimatelja


kao da je život postao bešavno sjedinjenje posljedica
razaranja navođenih medijskih projektila,
kiše komunikacijskih gelera, i užurbanog hodanja mrežom
rovova u potrazi za tišinom i mirnim mjestom za objed.
nije li on to oduvijek bio, rat bez početka i kraja,
empirijski kostur, mišićno tkivo i tetive što povezuju datost,
uz pomoć kojih se pokreće antiutopijski eshaton?
legitimno nasilje, terorističke krtice, skrivanje ciljeva,
bijeg od nadzora izrabljivača, umjetne krize…
bitke su u ratu za ljudski um i kupovanje odanosti.
dok pretražujem podstrekačke tv kanale
i koračam pločnicima na kojima se ljeska
još neosušena krv nevinih, postajem ratni snimatelj.
zanimaju me izoštrene fotke, algebarski dokazi ugnjetavanja,
presjeci skolioze epohe, srušene zgrade nadanja, kadrovi zbjegova.

dok traju gnjusne pobjedničke svetkovine (u) kojima
se najviše vesele invalidi, čuju se onomatopeje
patnje porobljenih, postiđenih, protjeranih.
i ništa nije onako kao što se na prvi pogled čini.
ispod slavodobitnih scena povijesti, nalaze se skriveni slojevi,
prizori iz uništenog građanskog života i portreti ratnih nevoljnika.
snimam dva prizora i portrete, između ratnih udisaja i izdisaja.
majka četvero djece, pogrbljena, neugledne vanjštine,
kupuje na akciji pet kila pilećih nogica.
govori svima da su za temeljac, a neki u redu znaju
da će ih ona i gladna djeca glodati dok se tata ne vrati
s mora, s hvara, gdje u sezoni radi kao pomoćni kuhar.
ratni sam snimatelj meteža, ružnoće i stida bezalenih.
dva stara poznanika na tržnici raspravljaju o beli hamvasu,
hamsunu, ivici prtenjači, julijanu barnesu. Jedan ganutljivo
govori drugome, osujećenom, kako mu je uvijek drago
kad se sretnu. a ja dobro znam da mu, dok je bio direktor,
nije dopuštao ući u svoj direktorski ured, uz nadmene izgovore.
ratni sam snimatelj tanjuronauta koji imaju baze na cydoniji,
vanzemaljaca koji pomažu da se ljudi stave u škrip
i iz njih cijede znoj, suze - kapital neprestajućeg rata.




10.08.2018. u 19:48 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 01.08.2018.

vrtlog i nova


stari, uvaženi pjesnik, veliki zaljubljenik
u internetsku gomilu i svoj inkognito,
više ne izaziva zabunu kod odanih
obožavatelja njegovih versus pjesama.
naglašeno skloni oni bodre dueliranja.
poetski arbitar sa širokim čipkanim
kolarom u lirskim fb dvobojima
jednima podilazi, druge nadilazi.
ostale mimoilazi i zato je sebi vrtlog.

jedna mom i'd like to fuck (actually granny)
poput starog pjesnika hoće se izdašno izraziti:
zapaziti, pronalaziti, prilaziti, pomaziti…
zaneseni promatrač internetskih galaksija
s izvjesnom nježnošću uočava njenu
zvjezdanu blistavost, veličinu, toplinu;
s oklijevanjem naslućuje da pred njim je
nova koja se pretvara u bijelog patuljka.


01.08.2018. u 18:54 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.07.2018.

pjesma moje uljanice


svoj sam posjed i ograda,
ja sam vlastita imovina i
vlasnik prilaza za kupce.
svoja dobra zaštitio sam stupovima
od angsta, nesvršenog naukovanja,
stečene potrebe za samoćom,
poučnog umora i baštine suhih susreta.
poletne, sa svrhom radoznale,
internetske leptirice lete prema
jedinom što se jasno vidi na imanju –
drhtavom, lelujavom plamenu poezije
dok gori na gustom ulju umora i predaje,
tuposti i okovane poduzetnosti.
podsjećaju one na vječnu cherie lunghi;
kao i ona odolijevaju pustošenju vremena,
lete s krilima pretpostavki koje nikad
ne sklapaju uz tijelo pritajenih nadanja. leptirice.
treperi žižak poezije pred svetom slikom života.



26.07.2018. u 17:10 • 12 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Opis bloga

Ja u svijetu, svijet u meni

Bookmark